Ramuš Haradinaj - slobodan čovjek!

Zajedno sa Haradinajem, tadašnjim komandantom albanske paravojske u području Dečana, oslobođeni su i njemu potčinjeni Idriz Baljaj i Ljah Brahimaj.

Advokat Ramuša Haradinaja Ben Emerson izjavio je da se Haradinaj večeras vraća u Pristinu. "On će nastaviti da radi kao lider Kosova, na funkciji na kojoj je bio prije suđenja", rekao je Emerson novinarima.

On je takođe pozvao bivšu glavnu hašku tužiteljku Karlu del Ponte da se javno izvini trojici optuženih i narodu na Kosovu što je uopšte podigla optužnicu protiv njih.

Haradinaj (44), Baljaj (41) i Brahimaj (42) bili su optuženi za ubistva, okrutno postupanje i nehumane postupke, kao i kršenje zakona i običaja ratovanja u improvizovanom zarobljeničkom logoru OVK u selu Jablanica kod Dečana.

Predsjedavajući sudija Džastis Bakone Moloto rekao je, obrazlažući presudu, da Tužilaštvo nije dokazalo glavni navod iz tačke šest optužnice o postojanju udruženog zločinačkog poduhvata koji je imao za cilj uspostavljanje potpune kontrole OVK nad zonom Dukađin prisilnim premještanjem i zlostavljanjem srpskih, romskih i civila i Albanaca za koje se sumnjalo da sarađuju sa srpskim snagama ili na drugi način ne podržavju OVK.

Sudija Moloto je naveo i da ne postoje vjerodostojni dokazi da je Haradinaj znao za zločine počinjene u logoru OVK u Jablanici.

Prema mišljenju Vijeća, zločini iz tačke tri, četiri i pet optužnice - mučenja jednog Albanca, srpskog policajca i državljanina BiH, kao i trojice albanskih civila i trojice Crnogoraca su dokazani, ali da optuženi ne snose odgovornost za te zločine.

Vijeće, takođe, smatra da nisu dokazana tačke jedan i dva optužnice, a koje se tiču okrutnog postupanja, ubistva dvojice Roma i srpskog policajca Ivana Zarića.

Haško tužilaštvo je u završnoj riječi, u junu ove godine, zatražilo kaznu od najmanje 20 godina zatvora za svakog od optuženih, dok su odbrane tražile oslobađajuće presude.

Po okončanju prvog suđenja, po optužnici za zločine na širem području zapadnog Kosova, Haradinaj i Baljaj su oslobođeni optužbi i pušteni na slobodu, dok je Brahimaj bio osuđen na šest godina zatvora.

Žalbeno vijeće je u julu 2010. ukinulo oslobađajuće presude, potvrdilo kaznu od šest godina zatvora za Brahimaja i naložilo da se proces ponovi po šest tačaka optužnice - za zločine u logoru Jablanica.

Žalbeno vijeće je zaključilo da je dokazni postupak tužilaštva završen prije vremena, odnosno prije nego što su saslušana dva svjedoka koja su odbijala da daju iskaz.

Jedan od tih svjedoka, bivši pripadnik OVK Šefćet Kabaši, bio je optužen za nepoštovanje suda jer nije htio da da iskaz ni na ponovljenom suđenju u "predmetu Haradinaj", ali je potom priznao krivicu i osuđen na dva mjeseca zatvora.

Bez prisustva javnosti, u aprilu je bio saslušan i drugi "nevoljni svjedok" optužbe, sa oznakom "80" koji je rekao da su Baljaj i Brahimaj u proljeće 1998. učestvovali u premlaćivanju, sakaćenju i ubistvu više zatočenika Jablanice, a takođe je rekao da je Haradinaj "morao da zna" šta se tamo dešavalo.

Albanci su još juče spremili svečani doček i najavili novi politički angažman haškog optuženika, dok vlasti u Srbiji upozoravaju da bi njegovo eventualno oslobađanje moglo da ugrozi politički dijalog koji se vodi u Briselu.


OD ZONE DUKAĐIN DO SLOBODE
Hag je oslobodio krivice Ramuša Haradinaja, i njegove saradnike Idriza Baljaja i Ljah Brahimaja, na kraju procesa koji su obilježile sumnje o zastrašivanju, pa i uklanjanju svjedoka i Haradinajevi česti boravci na privremenoj slobodi.

Optužnica je ovu trojku teretila za zločine u logoru OVK u selu Jablanica kod Dečana, 1998. godine.

Haradinaj i Baljaj su bili osumnjičeni po šet tačaka optužnice za ratne zločine, kršenje zakona i običaja rata, a Brahimaj po četiri tačke za ista djela.

"Sudilo im se za indivudualnu odgovornost, ali i za učešće u zajedničkom zločinačkom udruženju, usmjerenom protiv civila Albanaca i Roma sa Kosova, a koje je OVK videla kao kolaboracioniste ili su stvarno bili saradnici srpskih snaga bezbjednosti", kazala je portparolka Haškog tribunala Magdalena Spalinski za Tanjug.

Prema procjenama koje su prenosili mediji u Srbiji, pod Haradinajevom komandom operativne zone za Metohiju, koju Albanci - pošto ne prihvataju naziv "Metohija" - nazivaju "Dukađin", tokom nepune dve godine likvidirano je više od 300 ljudi.

Tužilaštvo je u završnoj riječi zatražilo najmanje 20 godina zatvora za Haradinaja, dok je odbrana tvrdila da je Haradinaj nevin i da kao "častan čovjek" ne bi sjedio skrštenih ruku dok se pred njim dešavaju stravični zločini.

Bivši kosovski premijer, rođen je 1968. u selu Glođane kod Dečana - u kraju u kojem su se odigrali zločini za koje se optužen.

Vratio se iz Sheveningena u maju ove godine na Kosmet nakon što je sudsko vijeće odlucilo da ga pusti na privremenu slobodu. Istovjetnu odluku sudsko vijeće donijelo je po okončanju procesa 27. juna, pa se Haradinaj ponovo našao na Kosmetu 17. jula.

Riječ je o sudskom procesu koji je obilježila priča o zastrašivanju svjedoka - zbog čega je postupak ponovljen po šest od 37 tačaka optužnice, što je presedan u Haškom tribunalu. Centralno mjesto u Haradinajevoj biografiji zauzima period u kojem je bio komandant albanske terorističke takozvane OVK, poznat kao "Smajilj".

On je dva puta ranjavan: jednom na granici, dok je krajem devedesetih švercovao oružje na Kosmet, nesumnjivo u sklopu aktivnosti vezanih za "oružanu pobunu", a drugi put u obračunu s porodicom s kojom je u krvnoj zavadi.

Krajem osamdesetih godina, u Švajcarskoj, gdje je imao politički azil, pristupio je takozvanom "Narodnom pokretu Kosova", albanskoj ekstremističkoj organizaciji u okviru koje je kasnije formirana teroristička takozvana OVK, u kojoj je Haradinaj bio jedan od komandanata.

Prema dostupnim medijskim podacima, 1996. u Albaniji je, pod budnim okom albanskih oficira, prošao diverzantsku obuku i potom učestvovao u formiranju baza u mjestima Kukeš i Tropoja na severu te zemlje. Iz tih baza je, kako su pisali mediji, organizovao šverc oružja na Kosovo i Metohiju. Prilikom jedne akcije te vrste Haradinaj je upao u zasjedu graničara i bio ranjen, dok je njegov brat Ljuan poginuo.

Početkom 1998. postao je komandant "operativne zone" za Metohiju (tzv. "Dukađin").

Vlasti u Beogradu podigle su protiv Haradinaja 108 krivičnih prijava na osnovu sumnji da je izvršio krivična djela terorizma, udruživanja radi neprijateljske djelatnosti i ubijanja civila.

Sam Haradinaj, u autobiografskoj knjizi "Priča o ratu i slobodi", zabilježio je: "Stalno smo napadali srpske snage. Na svakom mjestu. Danju i noću. Bez skrivanja. Svakog dana smo ubijali srpske policajce..."

U julu 2000, nakon završetka ratnih dejstava na Kosovu i Metohiji, pošto je NATO pod maskom UN okupirao taj deo Srbije, Haradinaj je ponovo ranjen, ovoga puta tokom vatrenog okršaja sa porodicom Musa, zbog krvne zavade. Bio je postavljen za zamjenika komandanta takozvanog Kosovskog zaštitnog korpusa, ali je već poslije nekoliko mjeseci dao ostavku i osnovao političku partiju koju je nazvao: Alijansa za budućnost Kosova.

Međunarodne sudije na Kosmetu osudile su 2002. godine njegovog brata Dauta na pet godina zatvora zbog učesća u otmici i mučenju koje je rezultiralo smrću četvorice pripadnika FARK-a, oružane formacije kosovskih Albanaca bliske Ibrahimu Rugovi, lideru Demokratskog saveza Kosova (DSK).

Nakon izbora 2004. njegova stranka u koaliciji sa Rugovinim DSK došla je na vlast, a Haradinaj je u 36. godini postao premijer.

Međutim, Haški tribunal je 4. marta 2005, svega 100 dana nakon formiranja te vlade protiv njega podigao optužnicu zbog zločina protiv čovečnosti i kršenja prava i običaja rata. Haradinaj je potom podnio ostavku na mjesto predsjednika vlade i 9. marta 2005. se predao Tribunalu. Istog dana je, zajedno s dvojicom kooptuženih, Idrizom Baljajem i Lahijem Brahimajem, prebačen u pritvorsku jedinicu Sheveningen.

Haradinaj je na tom procesu, koji je trajao do aprila 2008, oslobođen "zbog nedostatka dokaza". Sa istim obrazloženjem oslobođen je i Baljaj, dok je Brahimaj osuđen na šest godina zatvora.

Tadašnja glavna tužiteljka Haškog tribunala Karla del Ponte u više navrata je javno govorila i u izvještajima upozoravala da su svedoci optužbe bili izloženi upornim i drastičnim prijetnjama i pritiscima, zbog čega su pojedini odbili da svedoče. Tako je jedan od ključnih svjedoka, Kurtim Beriša, stradao uoči svjedočenja u navodnoj saobraćajnoj nesreći.

Uvažavajući žalbu Tužilastva, apelaciono vijeće Haškog tribunala je 21. jula 2010. naložilo djelimično ponavljanje suđenja Haradinaju, i određen mu je pritvor. Ponovljeno suđenje započcelo je avgusta 2011. godine. Žalbeno vijeće je naložilo da suđenje bude ponovljeno po šest od 37 tačaka optužnice, uz obrazloženje da je tokom procesa bilo znatnih poteškoća u pribavljanju iskaza svjedoka pošto su mnogi od njih, kako piše u presudi, naveli strah kao razlog za nepojavljivanje pred sudom.

Ponovljeno suđenje Haradinaju i saoptuženima počelo je 18. avgusta 2011. godine, a posljednji svjedok optužbe saslušan u aprilu 2012. u potpunoj tajnosti.

(MONDO/agencije, foto:AP)