U Crkvi svetog Marka u Beogradu služen parastos povodom 17 godina od stradanja Srba u napadu hrvatske vojske na Medački džep kod Gospića 1993. godine.
Predsjednik Dokumentaciono-informativnog centra "Veritas" Savo Štrbac rekao je da su sudovi u Hrvatskoj spremni da, kako oni navode, ''zbog nekih viših interesa'' počinice ratnih zločina nagrade, a ne da kažnjavaju.
"Ubijeni su Srbi koji su tamo živjeli, u svojim kućama, na njihovim ognjištima", rekao je Štrbac novinarima nakon parastosa koji je organizovalo Udruženje porodica nestalih i poginulig lica u Krajini i Hrvatskoj.
Nakon iznenadnog napada na srpska podvelebitska sela Čitluk, Divoselo i Počitelj, koja su se već 18 mjeseci nalazila pod zaštitom UN, hrvatska vojska je pljačkala, palila, rušila kuće, ubijala i masakrirala srpske civile, vojnike i milicionere, a sva tri sela su sravnjena po principu "spržene zemlje".
Prema saopštenju Dokumentaciono-informativnog centra "Veritas", od pronađenih posmrtnih ostataka 84 lica, osam je ostalo neidentifikovano, dok se još traga za četvoricom.
Haški tribunal je u julu 2001. godine podigao optužnicu protiv hrvatskih generala Rahima Ademija, Janka Bobetka i Mirka Norca za ove zločine, ali je Bobetko umro 2003. godine, dok su predmeti protiv Ademija i Norca prebačeni hrvatskom pravosuđu.
Norac je u Hrvatskoj osuđen na minimalnu kaznu od sedam godina zatvora za nesprečavanje,podržavanje i ohrabrivanje ubistava četiri civila ipljačkanje imovine te ubijanje jednog i mučenje drugog ratnog zarobljenika, dok je Ademi oslobođen optužbi.
Navodeći da je pri odlučivanju o kazni, hrvatski sud kao olakšavajuće okolnosti za Norcu naveo "mladost i životno neiskustvo u ambijentu domoljubivih zanosa", Veritas ocjenjuje da je time poslata jasna poruka da će zločin ako doprinosi "višim" ciljevima biti dopušten.
U ovom napadu, prema Veritasovim podacima, stradalo je 88 Srba: 46 vojnika, šest milicionera i 36 civila, od kojih 26 starijih od 60 godina, a među njima i 17 žena.
U toj akciji ranjenika uopšte nije bilo, a na tijelima žrtava bile su primijetne i razbijene lobanje i mnogobrojne prostrelne rane iz neposredne blizine, što upućuje na zaključak da je riječ o sistematskom ubijanju zarobljenih i ranjenih.
Pripadnici UNPROFOR-a su se prvi put umiješali i nakon trodnevnih borbi sa hrvatskom vojskom i policijom, po ulasku u "Medački džep", mogli su da konstantuju da u tim selima više nema znakova života, ni ljudi, ni životinja i da je "razaranje potpuno, sistematsko i namjerno".
Pripadnici UNPROFOR-a su, nakon što su u direktnoj borbi ušli u ovo područje, izvukli još 18 leševa, od kojih je većina bila izmasakrirana /odsječeni pojedini dijelovi tijela/ ili zapaljeni /za života bacani u vatru/.
U maju 2000. godine haški istražioci pronalaze i nove dokaze o zločinu u Medačkom džepu - 11 tijela skrivenih u septičkoj jami u nekad srpskom dijelu Gospića, od kojih je šest identifikovano DNK-a metodom.
(Srna)
