Godišnjica smrti Ive Andrića

Andrić je rođen 9. oktobra 1892. godine u Dolcu pored Travnika u tadašnjoj Austrougarskoj. U gimnazijskim danima bio je vatreni pobornik integralnog jugoslovenstva, pripadao je naprednom nacionalnom pokretu ''Mlada Bosna'' i bio je strastveni borac za oslobođenje južnoslovenskih naroda od austrougarske vlasti.

Svoju prvu pjesmu ''U sumrak'' objavio je 1911. godine u ''Bosanskoj vili''.
Naredne godine započeo je studije na Mudroslovnom (filozofskom) fakultetu Kraljevskog sveučilišta u Zagrebu. Školovanje je nastavio u Beču, a potom u Krakovu gdje ga je zatekao Prvi svjetski rat.

Po izbijanju rata vratio se u zemlju. Odmah po dolasku u Split, sredinom jula, austrijska policija ga je uhapsila i odvela u šibenski, a potom u mariborski zatvor u kojem će, kao politički zatvorenik, ostati do marta 1915. godine.

Za vrijeme boravka u mariborskom zatvoru, Andrić je intenzivno pisao pjesme u prozi. Po izlasku iz zatvora, Andriću je bio određen kućni pritvor u Ovčarevu i Zenici u kojem je ostao sve do ljeta 1917. godine.

Andrić je imao veoma uspješnu diplomatsku karijeru - godine 1920 bio je postavljen za činovnika u poslanstvu u Vatikanu, a potom je radio kao diplomata u konzulatima Trstu i Gracu. U to vrijeme objavio je zbirku pjesama u prozi ''Nemiri'', pripovjetke "Ćorkan i Švabica'', ''Mustafa Madžar'', ''Ljubav u kasabi”...

Bio je član Srpske akademije nauka i umjetnosti, a 1961. godine dobio je Nobelovu nagradu za književnost za roman ''Na Drini ćuprija''.

Neke od njegovih najpoznatijih djela su - ''Nemiri'', stihovi u prozi (1920), ''Put Alije Đerzeleza'', (1920), ''Most na Žepi'', (1925), ''Anikina vremena'' (1931), ''Na Drini ćuprija'' (1945), ''Gospođica'' (1945), ''Prokleta avlija''...

U času smrti imao je nepune 83 godine, a u Andrićevoj bilježnici je ostao zapis: "Pomisao na smrt izaziva, već sama po sebi, kod čoveka strah. A kod književnika i svakog 'javnog radnika' dolazi uz to još i odvratnost od glupih i neiskrenih nekrologa koji nas čekaju..."

(Tanjug)