Na današnji dan, 16. avgusta 1921. godine u njemačkom Andernahu rođen je slavni pisac i pjesnik Čarls Bukovski. Pročitajte jednu od njegovih najpoznatijih pjesama...
Ne svraćajte, ali ako već svratite…
Da, naravno, biću tu, ako nisam napolju
ne kucajte, ako su svjetla pogašena
ili ako čujete glasove ili
možda čitam Prusta.
Ako neko proturi Prusta ispod mojih vrata
ili neku od njegovih kostiju za moju čorbu
i ne mogu da vam zajmim novac ni
telefon
ili ono što je ostalo od mojih kola.
Mada možete dobiti novine od juče,
staru košulju ili sendvič sa salamom
ili prespavati na kauču,
ako ne vrištite noću
i možete da pričate o sebi
to je tako normalno;
teška vremena pritiskaju sve nas,
osim što se ja ne trudim da stvorim porodicu,
da pošaljem djecu na Harvard
ili kupim lovište,
ne ciljam visoko,
samo pokušavam da ostanem živ
još malo,
i zato, ako ponekad kucate
i ja se ne javim,
a unutra nema žene,
možda sam slomio vilicu
i tražim neku žicu
ili lovim leprtire u
mojim tapetima,
mislim, ako se ne javim
nisam se javio, a razlog je
što još nisam spreman da vas ubijem
ili vas zavolim, ili vas čak prihvatim,
to znači da ne želim da razgovaram,
zauzet sam, lud sam, milo mi je
ili možda pletem omču;
i zato, ako su svjetla čak i upaljena
i čujete zvuke
kao disanja ili molitve ili pjevanja
radija ili kotrljanja kockica
ili kucanja na mašini –
odlazite, nije pravi dan,
noć, čas;
to nije ignorisanje neučtivosti,
ne želim da ikoga povrijedim, čak ni bubu
ali ponekad skupljam dokaze one vrste
za koju treba malo razvrstavanja,
a vaše plave oči, recimo plave
i vaša kosa, ako je imate
ili vaše misli – one ne mogu da uđu
dok uže nije isječeno ili vezano u čvor
ili dok se ne obrijem u
novim ogledalima, dok svijet
ne stane ili se otvori
zauvijek.