Ako je Runjanin Hrvate zadužio himnom, onda je Srbe vezao uz sebe poznatom patriotskom pjesmom „Rado Srbin ide u vojnike”, koju je takođe komponovao, piše "Politika"
Pjevačica pop, soul i džez muzike Josipa Lisac otpjevala je u Zagrebu, na polaganju predsjedničke zakletve Zorana Milanovića, himnu Hrvatske i izazvala brojne i oprečne reakcije zbog načina na koji je izvela svečanu pjesmu. Neki u susjedstvu čak nisu mogli da prepoznaju „Lijepu našu domovinu”, a izvjesni Boško Županović s primorja kod Opatije tužio je umjetnicu zbog povrede ugleda ove države. To krivično djelo, smatra on, učinila je tako što je himnu intonirala „na izrugljivi i omaložavajući način”, kako je naveo u krivičnoj prijavi koja se brzo pronijela društvenim mrežama.
Ispostavilo se da je riječ o lokalnom biznismenu koji je za hrvatski portal „Indeks” ispričao da je pravnik, dvije decenije u poslu vezanom za ulaganje u nekretnine, kao i da je sportski direktor slovenačkog FK „Kopar”. Navodno su podnošene brojne prijave protiv njega, a 2009. sudilo mu se zbog dvije prevare i plaćanja krivotvorenim novcem.
„Ne bih se ja upustio u te spekulacije, ja nisam osuđivana osoba. Kaznene prijave, znate šta su kaznene prijave... Evo ja sam sad podnio protiv Josipe Lisac pa ćemo vidjeti”, izjavio je.
U prijavi piše kako smatra da nijedan građanin, bez obzira na to da li se radi o muzičkom umjetniku ili bilo kome drugom, „nema pravo niti tonalitetno, niti vokalno, niti gestikularno, a ni manifestativno umanjivati težinu, ozbiljnost i značaj intonacije nacionalne himne”.
Josipa Lisac zapravo je izvela, u umjetničkoj emociji po kojoj je decenijama poznata na sceni, melodiju Josifa Runjanina (1821–1878), Srbina oficira i graničara u tadašnjoj austrougarskoj vojsci, ali i kompozitora porijeklom iz Mačve, čiji je grob u Novom Sadu.
Ako je Runjanin Hrvate zadužio himnom, onda je Srbe vezao uz sebe poznatom patriotskom pjesmom „Rado Srbin ide u vojnike”, koju je takođe komponovao. Uzgred, stvari sa nekim važnim pjesmama naroda na ovim prostorima stoje tako da je srpsku himnu „Bože pravde” komponovao Davorin Jenko na tekst Jovana Đorđevića, dok je popularnu melodiju „Marš na Drinu” „uglazbio” Stanislav Binički.
Uostalom, mnogi su sa inauguracije novog hrvatskog predsjednika čuli i muziku kultne beogradske grupe „Ekaterina Velika”, kada je Milanović završio svoj govor riječima: „Ovo je kuća za nas, za sve nas...” To je poznati stih iz pjesme „Zemlja” EKV-a.
Pročitajte i ovo: 10 zanimljivih činjenica o "Maršu na Drinu"
Kompozitor Josif Runjanin je kraće vrijeme živio u Novom Sadu, gdje je umro i gdje je i isahranjen na Uspenskom groblju, na kome počivaju i druge ličnosti iz istorije srpskog naroda: Svetozar Miletić, Vasa Stajić, Kosta Trifković, Jovan Hadžić... Čak ni mnogi Novosađani ne znaju gdje se nalazi to staro pravoslavno groblje, ušuškano u ulici Novosadskog sajma, nekada Grobljanskoj, kaže istoričar Radivoj Jovanov iz Udruženja turističkih vodiča Novog Sada. Prema njegovim riječima, grupe hrvatskih turista traže da obiđu ovo groblje i vide grob kompozitora njihove državne himne „Lijepa naša domovino”.
„Prije desetak godina, delegacija grada Zagreba bila je u posjeti Novom Sadu i tada je dogovoreno da će Zagreb održavati Runjaninov spomenik, s obzirom na to da nema potomaka i da je bio u dosta lošem stanju. Prema onome što ja znam, ipak najzaslužniji za obnovu spomenika jeste novosadski Zavod za zaštitu spomenika kulture”, ispričao je Jovanov.
Poznavalac starog Novog Sada, istoričar Đorđe Srbulović, inače dugogodišnji djelatnik ovog zavoda, kaže da je spomenik nad grobom Runjanina kulturno dobro, a podignut je 1924. Na njemu je bar reljef sa likom ovog oficira i kompozitora, koji je izradio poznati novosadski vajar Đorđe Jovanović.
Josif Runjanin rođen je u Vinkovcima, a porijeklom je iz sela Runjani kod Loznice. Deda Petar je bio prota, a otac Ignjat kapetan. Bio je najstariji od sedmoro djece u porodici. Stigao je u Novi Sad dvije godine pred smrt, pošto je kao oficir prinudno penzionisan. „Učestvovao je u dvobojima bez odobrenja”, kaže nam Srbulović, objašnjavajući da su oficiri u to vrijeme imali pravo da brane svoju čast, ali uz odobrenje nadležnih, a Runjanin se osjetio izazvanim u situaciji dok je večerao, kada je „pripiti Husar zapalio cigaru na svijeću sa njegovog stola”.
Ovaj oficir koji je službovao u Prvoj banskoj pukovniji u Glini, a kasnije i u Italiji, gdje je premješten pošto se isticao kao ratnik, imao je i nježnu prirodu. Bio je muzikalan i svirao je na gitari, citri i drugim instrumentima. Oženio se Otilijom, ćerkom kapetana Tome Perakovića, i s njom imao kćer koja se zvala, kako napominje Srbulović, isto kao ćerka Vuka Karadžića – Vilhelmina.
Živio je u kući iza današnjeg Srpskog narodnog pozorišta, u maloj ulici centra grada, koja danas nosi naziv po njemu. Prije sedam godina, kuća se srušila i tu su nikle zgrade.
Pjesmu koja je kasnije postala hrvatska himna komponovao je u Glini 1846. godine, na tekst hrvatskog književnika Antuna Mihanovića. Sa njim se nikad, prema rječima istoričara, nije sreo, već je stihove uzeo iz časopisa Ljudevita Gaja „Danica”. Tu je 1835. objavljena Mihanovićeva pjesma pod naslovom „Horvatska domovina”, koji je pao u zaborav, a u kojoj je prvi stih „Lijepa naša domovino”.
„Anton Gustav Matoš je pisao da za tu pjesmu niko ne bi znao da nije bilo melodije”, kaže Srbulović, navodeći kako se smatra da je osnov ove melodije jedna od Donacetijevih opera, piše "Politika".
Ukoliko vam se dopadaju "Priče iz naftalina", zapratite nas i na facebooku! (LINK)