"Ja sam se oslobodila tegova prošlosti, budućnost mi je oduzela dijagnoza, tako da sam blaženo ostala na sadašnjem trenutku", govorila je književnica.
Jedna od posljednjih knjiga Isidore Bjelice, koja je nakon duge i teške bolesti napustila ovaj svijet u 52. godini, igrom slučaja ili sudbine, nazvana je "Posljednji put". U pitanju je autobiografski roman u kome je književnica opsiala sve ono o čemu je godinama ćutala, misleći da je previše za ovu sredinu. I svoje liječenje u Peruu, šamanske rituale, od ajahuaske do san pedra, o svemu o čemu nikad nije pričala, a bila je poznata kao neko ko nema dlake na jeziku.
"Kad prođete ono što sam ja, prestane da vas brine šta je previše", rekla je Isidora, koja se deset godina borila sa kancerom i ni u jednom trenutku nije pomislila da je pobijedila bolest.
"Ova civilizacija je opsjednuta pobjednicima i gubitnicima, a to je čista glupost iz koje kao društvo teško izlazimo. Onda se i dešavaju objave tipa 'izgubio je bitku od najteže bolesti', a taj neko je zapravo imao samo prelaz u drugu dimenziju. Duša ode kad je vrijeme da ode, kad ima dogovor s Bogom.Da li je od bolesti ili kamiona, nema veze. Ideja o takmičenju stvara stalnu neurozu. Ljudi se međusobno bore, pa se bore sa okolnostima, pa sa bolešću, a u stvari - svaka naizgled nevolja jeste kontrast koji nas stimuliše da idemo dalje. To da li je neko živeo 80 ili 18 godina ne čini ga pobjednikom ili gubitnikom. Ideja da je život borba budi u nama najsirovije programe opstanka. Život je učenje ljubavi, igra podizanja svijesti", ispričala je ona za magazin "Gloria".
A na pitanje "kako se trenutno osjeća", dala je neočekivan odgovor.
"Ne znam, ne razmišljam o tome. Ne analiziram, jer ja nisam samo moje tijelo. Svaki tren koristim da živim samo u njemu potpuno svjesna da je možda, i to vrlo izvjesno, ovaj dan posljednji. Ta svijest čini život mnogo, mnogo boljim i uzbudljivijim. Jer zbog nerazumne ideje da će ovde biti dugo ljudi imaju toksične veze, rade poslove koje ne vole, prave kompromise koji ih ubijaju, ne žive svoje snove nego tuđe i robovi su projekcije sopstvene budućnosti. Ja sam se oslobodila tegova prošlosti, budućnost mi je oduzela dijagnoza, tako da sam blaženo ostala na sadašnjem trenutku. Ono što je izgledalo kao najveći problem uspjela sam da pretvorim u svoju najveću prednost", ispričala je žena koja je imala rijetko neobičan život.
(Izvor: MONDO/Gloria)