Dakle, nema toga od čega serijske ubice, ovaj, serijski autori ne bi napravili stvar koja će vas prikovati uz ekrane do te mjere da sve obaveze u toku dana ne podredite gledanju onog što su zgotovili.
Ipak, nisam očekivao da će se jedan od najboljih među njima, Adam MekKeja, čuven po "Nasljednicima" i "Ne gledaj gore!", dohvatiti jedne sportske sage i za HBO napraviti serijal "Winning Time", pretpostavljam preveden kao "Vrijeme pobjede (pobjeđivanja)". Posvećen je jednoj od najuspješnijih sportskih epizoda uopšte, onoj o tako kako je NBA tim iz Los Anđelesa, naravno "L.A. Lakers" uspio da se digne iz višedecenijske uloge iz sjene Boston Celtics.
Ovaj je serijal za mene imao i dodatnu nostalgičnu notu, jer je odlaskom Vladeta Divca upravo u "Jezerdžije" i kod nas dotad bajkovito a najveće košarkaško takmičenje na svijetu počelo da dobija adekvatan tretman. Dotad smo samo sporadično, nikad u prenosima ili snimcima utakmica, naslućivali da se radi o jednoj drugoj galaksiji u koju se rijetko ko, a pogotovo bijeli čovjek, iz Evrope, puštao da uđe. Tada su krenuli i prvi prenosi, a možda još važnije počeo je da izlazi famozni magazin "Koš" koji nam je pod uredničkom palicom Vladimira Stankovića bio prava riznica podataka.
U tom momentu Lejkers su dostigli zenit, ubrzo nakon toga nastupila je era Chicago Bulls i Majkla Džordana, tog čudotvorca nakon kojeg košarka više nikad nije bila ista. I koji je nedavno bio predmet biopica "The Last Game", sasvim solidnog u svojoj kategoriji, ali "Winning Time" osim što baca novo svjetlo na eru koja je počela dolaskom Medžika Džonsona, jeste nešto potpuno drugačije.
U ovogodišnjoj konkurenciji za Oskare bila je čitava bruka filmova koji su se bavili biografijama (karijerama) njihovih aktera, ali one nisu ni do koljena ovoj sjajnoj seriji. Ispričana kroz prizmu, očekivano, samog Medžika, ali možda još više čovjeka koji je kupio klub, Džerija Basa, tj. dr Basa, kako on insistira da ga se titulira.
Ozbiljan novac je stekao kroz poslove sa nekretninama, ali je odluka da ga investira u "vječito druge" Lejkerse izgledala prilično samoubilački, obzirom da NBA u tom periodu nije bila ni izbliza tako profitabilna i medijski atraktivna kakvom je znamo već duži niz decenija koje su uslijedile. Kreacija Džona Si Rajlija, koga se nećete sjetiti ovako na papiru, a jako dobro ga znate kao epizodistu u brojnim filmovima, spada u remek-djela. On svog junaka, doktora, ogoljuje do maksimuma, ne štedeći njegove brojne poroke, ali isto tako otkriva svu njegovu hrabrost, genijalnost pa i ludost koja je uvijek neophodna za velika djela.
Iako Rajli nosi seriju na svojim plećima, na momente me frapantno podsjeća na Žiku Todorovića, kasting nije ništa manje pogođen ni kada su uloge ostalih u pitanju. Najmanje desetak vrsnih glumačkih kreacija je upregnuto u misiju rekonstrukcije jednog vremena u kojem se čudo sanjano decenijama napokon i desilo, a fenomen Lejkersa nadrastao striktno košarkaške okvire. A kako bi drugačije i moglo biti u gradu u kojem se nalazi Holivud, i kakav drugi slogan bi mogao biti korišten za ono što se dešavalo pod svodovima Foruma do "Showtime!". Znate već ono "It's showtime folks!", e pa upravo na to je ličilo kada bi Lejkersi kretali u svoje famozne serije gdje su protivnici mogli samo da gledaju kako genijalni plejmejker razigrava svoje drugare i legendu zvanu Karim Abdul Džabar.
Iako je Pat Rajli bio sinonim trenera za tu zlatnu generaciju, ova serija otkriva kako mu je put popločan od strane vrhunskog stratega po imenu Džek MekKini, koji je shvatio koji su zapretani potencijali ekipe a koje treba osloboditi. Banalni incident sa padom sa bicikla, koji umalo da završi fatalno, spriječio ga je da ubere plodove svog rada, ali evo i to je jedna od nepravdi koje ispravlja "Winning Time".
Preporuka za gledanje serije nije stigla od nekog košarkaškog fana i poznavalaca same igre ili faktografije, ali činjenica da je i ona bila impresionirana načinom na koji je storija ispričana i snimljena govori sama za sebe. A tek za one kojima je NBA i košarka uopšte bliska, ovo je u kategoriji nezaobilaznih poslastica.
Ne znam da li ima materijala za još barem jednu sezonu, ali ne bih bio iznenađen, jer ništa u vezi Lejkersa nikad nije bilo obično. Uostalom, potvrdila je i to skorija istorija, kada su na krilima Šekila, Kobija ili LeBrona dogurali na samo jednu titulu manje od njihovih najvećih rivala iz Bostona. Majstorija Adama MekKeja je tu da nas podsjeti kako u svakom segmentu života postoji razdjelnica nakon koje više ništa nije isto i ništa nije nemoguće. "Samo" treba da se poklope kvalitet, ogroman rad, volja i nešto sreće. Od tih elemenata je satkan i "Winning Time", zato i jeste tako prokleto dobar.
(Nebojša Ristić za Mondo.ba)