Lider "Zabranjenog pušenja" u intervjuu za naš portal govorio o važnim stvarima za "Balkanoide" - šta mu je žena zabranila, rokenrolu, politici, Neletovim memoarima, fudbalu, Banjaluci…
"To sve ima pluseve i minuse... To je kao u priči ‘Kraljević i prosjak’, uvijek ljudi zavide onima na nečemu što nemaju... Ovi sa tjelohraniteljima što idu bi dali štošta da mogu ko ja normalno sjediti u kafiću i gledati koke... A mi opet mislimo da se u tom Holivudu, Monte Karlu, Dedinju ili Pantovčaku dešava bog zna šta... To je ono jin i jang. Nikad se ne može napraviti savršen krug niti postoji savršen život. Ali najvažnije je da čovjeka ispuni srećom njegov život i da je zadovoljan onim što radi", počeo je priču frontmen zagrebačko-sarajevskog benda sa odmora na Pelješcu.
O Vašem odnosu sa Neletom Karajlićem se manje-više sve zna, pa me jedino zanima jeste li čitali njegovu knjigu "Fajront u Sarajevu"?
"Nisam pročitao, ali jesam neke dijelove koji su objavljeni u štampi i moram reći da sam neugodno iznenađen Neletovim pogledom na događaje u kojima su manje-više akteri i svjedoci bili njegovi prijatelji. Mnogi su bili preneraženi, ali to je njegovo legitimno pravo. Memoari su takvi da više služe njegovom autoru nego čitaocima".
Zašto si dobio nadimak Sejo Sexon, znam da si to “otkrio” nekom ženskom časopisu, ali žena mi je zabranila da ih čitam pod izgovorom da samo gledam slike manekenki? Šta tebi brani tvoja gospođa obzirom da je (Saša Midžor Sušić, fotografkinja, prim.aut), i vaš menadžer?
"Brani mi motor i brani mi da postanem pilot. Još kao klinac kad sam prvi put otišao u Vazduhoplovnu akademiju Mostar htio sam da u životu vozim avion ali zbog naočara nisam nikad mogao. Poslije sam htio da upišem kurs letenja, ali mi nije dala... A ja je ne želim sekirati pa sam odustao od tih svojih želja. Motor sam vozio ranije, ali eto nikad nisam pilotirao. To mi je ostala tiha patnja. Žene imaju tu nezgodnu intuiciju i te crne slutnje... A što se tiče mog nadimka kako kažu stari Latini - ‘Omen est Nomen’ (Ime je znak, znamenje... prim.aut)".
Poslije prošlogodišnjeg koncerta u DFK klubu, sljedeći vikend nam ponovo dolazite u Banjaluku. U nedjelju 9. avgusta ćete u okviru Festivala "Fresh Wave" svirati na tvrđavi"Kastel".
"Mi smo bend koji je prošao put kao ‘36 komora Šaolina’... Od studentskih menzi do stadiona, tako da vjerujem da će biti jako dobro na festivalu... Iskusni smo i uvijek napravimo dobru atmosferu čak i pred mnogo ljudi... Sve smo forme rok koncerta prošli i u Banjaluci nećemo insistirati na novom reportoaru već će to da bude ljetnji, opušteni koncert sa mnogo naših starih stvari. Vjerujem da će ljudi uživati".
Na šta te asocira Banjaluka bilo pozitivno ili negativno?
"Pozitivnih stvari je mnogo više nego negativnih za Banjaluku. Nismo dolazili često ne zbog rata niti politikanstva već su nam se planovi znali izjaloviti zbog običnih ljudskih stvari. Od zatvaranja klubova do tehničkih trivijalnosti. A ja ljude u bilo kom gradu, a kamoli narode ili države ne poistovjećujem sa nekim nesretnim politikama, pa tako ni nemam neke loše asocijacije za Banjalučane, Zagrepčane, Beograđane...Naša zajednička nesreća je što smo sudbinu stavili u ruke pogrešnim ljudima. Zato ne smijemo upasti u zamku da optužujemo jedni druge! To bi poslije svega što nam se dogodilo bio najveći poraz svih naših naroda. Moramo imenovati krivce i kazniti, a narod neka lijepo živi svugdje. Fudbalskim rječnikom rečeno platili smo danak neiskustvu kad nam je stigla demokratija. I nismo jedini, svi narodi su se učili demokratije, a mi na žalost na veoma tragičan način".
Vaš bend je dobrim dijelom zaslužan što je u mene, ali i vjerujem moju generaciju rođenu 70-ih "ušao đavo i još živi u nama iako je bilo i vaspitnog trehanja o zid". A sve zbog spota "Stanje šoka", koji sam gledao kao dječak! Zbog Vas sam i navijač Argentine na svim Mundijalima kad naši ispadnu, a ispadnu uvijek. Za koga je Sula navijao poslije ispadanja Bosne i Hercegovine?
"Puca Mesi ‘slobodnjak’, a živi zid BiH se okrenu prema svom golmanu... Pita ih sudija što ste se okrenuli ka svom golu? Da vidimo jarane kako će ga zavalit'. (smijeh)… Iskreno, nisam ljubitelj Argentine, već Brazila. ‘Karioke’ su oduvijek bile moj fudbalski svjetonazor, a ovo u polufinalu protiv Njemačke je bio trenutak rušenja mita brazilskog fudbala. Dosta mi je teško pao taj poraz. Bila je malo i loša karma, malo loše suđenje, gafovi... Meni se još dopadala i Belgija, ali zbog neiskustva nisu napravili nešto više. S Bosnom je isti slučaj, iako se mnogo nepotrebno eksperimentisalo s timom. Imali smo dobru ekipu i Safet Sušić nije trebao ništa da mijenja. Očigledno nije poslušao legendarnog Miljana Miljanića da tim koji dobija ne treba mijenjati".
Mnogima je bilo čudno da ste s "Koševa" iz čuvene ulice "Fuada Midžića", a vatreni navijač Željezničara koji svoje domaće utakmice igra na "Grbavici"…
"Željo je do 80-ih godina igrao na ‘Koševu’ tako da smo mi kao djeca gledali plave s svojih balkona pa smo naravno postali navijači Želje. Na Grbavicu je tim preseljen tek negdje pred Olimpijadu 1984. godine. Moj najveći doživljaj vezan za Želju, bio je negdje u Stonu na Pelješcu, kad smo stara i ja stopirali, a stao nam Željin autobus. Vozili smo se samo par kilometara, al’ sam ja dobio brojne suvenire i autograme tadašnjih igrača. To mi je 'hajlajt' djetinjstva i rane mladosti".
Po meni, "Fikreta" je jedna od najljepših ljubavnih pjesama koju ste napisali…Koja je Vama najdraža stvar "Pušenja"?
"’Fikreta’ je baš balkanski sindrom, ono koliko se rijetko sjetimo svojih žena... Mi smo kao ljudi u vicu: ‘Kad Bosanac zagrli ženu, kad vozi u rikverc’! (smijeh) To je moj doprinos feminizmu i omaž meni kao Balkanoidu! A ja najviše volim i cijenim pjesme za koje sam se baš namučio da ih napišem. Volim one što su me koštale mnogo vremena i živaca. Jedna od takvih je ‘Jugo 45’, koja sam pisao skoro tri godine".
Meni je u posljednje vrijeme najbolja "Nema više"...
"Dobra je to stvar, pisana za potrebe filma ‘Nafaka’, ali kasno je čini mi se došla do publike jer takve spotove možete da vidite jedino na internetu, a na televizijama je nema. Sve je do ljudi koliko su pametni i koliko sami mogu da pronađu neku lijepu pjesmu. Vidio sam nedavno da ima nenormalan broj klikova u odnosu na period kad je tek izišla što me naravno jako raduje".
Volio bih da izbjegnem politička pitanja, ali moram da pitam za Vaše mišljenje o ideji da se u BiH formira tzv. "Četvrti entitet", gdje bi živjeli samo ljudi?
"Ima jedna knjiga ‘Čovjek praznih šaka’, spisateljice Ursule Le Guin, toplo je preporučujem svima. Ona piše o ljudima koji imaju univerzalne humanističke ideje, a koje su protjerali s naše plenete na Mjesec da tamo organizuju život. Šta znam, taj ‘Četvrti entiet’ bio bi najbliže rješenje za neki moj svijet. Osim konstitutivnih, ima ljudi u BiH koji se osjećaju drugačije, koji su iz miješanih brakova, koji ne misle nacionalnom logikom, to su sve naše realnosti. I u Ustavu piše da smo zemlja Srba, Hrvata, Bošnjaka i građana koji u njoj žive. Imamo predstavnike svih naroda ali nemamo predstavnike građana, a ja se baš tako osjećam. Moji kriterijumi su drugačiji i naša politika mora da ima sluha i za takve. Pravovjerni iz sva tri naroda ovakve smatraju korovom u vlastitom nacionalnom korpusu, ali ja mislim da je to baš suprotno. Da su upravo takvi ljudi najbolje od onog što ima BiH jer spajamo i pravimo mostove. Vi danas ne možete da napravite isključivo muslimanski film i morate da pravite koprodukcije. Pogledajte samo fudbalske lige u Evropi, tu nema ni mrve od nacionalnog ekskluziviteta".
Nadživjeli smo socijalizam, živimo u trulom kapitalizmu, ali je Sejo Sexon odabrao jednu treću ideologiju - rokenrol.
"Za mene je jedini put put rokenrola. Socijalizam je bio vrijeme kokuzluka, a sada vas ljudi vole jedino ako mogu da ostvare neki benefit...Mada, vjerujem da će se zasititi i tog materijalnog i vratiti na ono što u Bosni kažu ‘duševno’... ".
Na kraju, pitali smo Seju, koji je i profesor istorije, smeta li mu Laka, koji bi, osim što se bavi rokenrolom, ukinuo taj predmet i u škole uveo "Radovanje tuđoj sreći".
"Ono, kao hljeb hoće da mi uzme? Ma ne, Džon Lenon je još jednostavnije sročio šta je Laka mislio - All You need is Love".