Samo na MONDO portalu čitajte osvrte Monike Ponjavić na nove epizode najiščekivanije serije ove godine - Igra prestola. Uživajte u analizi druge epizode pete sezone.
SESTRE STARK
Epizoda, pod nazivom Kuća bijelog i crnog (eng. House of Black and White) počinje kadrom Arjinog odlučnog lica, naizgled lišenog bilo kakve sentimentalnosti. Kapetan broda, prema obećanju datom još u Vesterosu, ostavlja Arju pred monumentalnom građevinom crno-bijela vrata. Nakon što je na njih zakucala, otvara joj nepoznati muškarac. Arja mu pokazuje novčić koji je dobila od Džakena, u nadi da će ga naći tu. Međutim, čovjek joj odgovara da niko pod tim imenom ne živi tu.
Očajna, Arja ga moli da je pusti unutra jer nema nigdje drugo da ode (I've crossed the Narrow Sea, I have nowhere else to go). Čovjek joj odgovara da ima svugdje drugo da ode (You have everywhere else to go). Nakon što se pred njom vrata zatvaraju, Arja sjeda na stepenice ispred njih i ostaje tu danima, očekujući da će se nešto desiti.
Ugledavši ga, dječaci u strahu bježe. Arja bez riječi počinje da prati čovjeka nazad do kuće sa bijelo-crnim vratima, u nadi da će se nešto ipak desiti. Tu, ispred kuće, beznadežna, ljutita Arja kroz povišen ton počinje da mu postavlja niz pitanja na koja čovjek odgovara bacajući joj isti onaj novčić koji joj je Džaken dao i koji ju je, između ostalog, i doveo do Bravosa. "Čini mi se da si nešto zaboravila" kaže joj čovjek nekoliko sekundi prije nego što se njegovo lice promijenilo u Džakenovo.
Međutim, da li je u pitanju onaj isti Džaken kojeg mi poznajemo još od druge sezone? Ili je u pitanju neko drugi? Možda to nije ni bitno. Ono što je bitno je da je Arja odlučila da postane niko, baš kao i čovjek koji joj po završetku ove scene konačno odobrava pristup kući crnog i bijelog. A šta će Arja u njoj pronaći, to ostaje još da vidimo.
Sansa, i dalje u pratnji Pitera Bejliša, konačno dolazi lice u lice sa Brijenom. Brijena, odlučna u nastojanju da ispuni obećanje dato Ketlin Stark, nudi joj svoje usluge. Ona ih, međutim, baš kao i njena mlađa sestra Arja, odbija. To naravno nije iznenađujuće ako uzmemo u obzir sve situacije kroz koje je Sansa do sada prošla i činjenicu da je za nju Brijena ipak stranac.
Značaj ove scene leži u činjenici da nam ona prije svega pokazuje koliko je Sansa, kao lik, porasla. Ako tome dodamo i njenu nedavno stečenu vještinu opažanja (nadolazeće vjenčanje) mogli bismo reći da se Sansa razvija u jednog važnog lika, možda čak i presudnog u igri prestola.
MIRSELA LANISTER
Prva scena u kojoj se pojavljuje Sersi otkriva nam prijetnju iz Dorna. Porodica koja krivi njenu za sve loše stvari koje su im se desile (i s pravom), naizgled stavlja Mirselin život u opasnost. U agoniji, Sersi počinje da nabraja Džejmiju šta se sve izdešavalo njihovoj djeci.
Džofri, njihov najstariji sin, ubijen na svom vjenčanju. Mirsela, njihova jedina kćerka, odvedena u Dorn protiv svoje volje da se uda u porodicu koja mrzi Lanistere još od vremena kada je Elija Martel, žena Rejgara Targarijena i sestra Oberina Martela, ubijena po naređenju Tajvina Lanistera.
Tomen, njihovo mezimče, se ženi "kurvom" iz Visokog Sada (zvanični prevod za Highgarden), kojoj će ovo biti treći brak. Osjećajući krivicu, Džejmi donosi odluku da uradi nešto po tom pitanju. Krajnje nelogično, odluka pada na odlazak u Dorn i spašavanje njihove djevojčice. Kažem nelogično jer nisam sigurna kako se to može postići bez incidenta koji bi Lanistere odvukao u još jedan rat. Iako je u pitanju interesantan i u najmanju ruku intrigantan zaplet ove priče, nije mi jasno u kom pravcu priča ide, ne samo zato što nije vjerna knjizi, i što od nje, u velikoj mjeri, odstupa, nego zato što Džejmi Lanister, zvijezda Vesterosa pa samim tim i jedno od najprepoznatljivijih lica u državi, ne može tek tako otići u Dorn, oteti Mirselu, i vratiti se nazad na dvor bez privlačenja pažnje i započinjanja rata.
Znamo kako se gotovo identična situacija, koja se odigrala samo dvije decenije ranije, završila – padom najveće dinastije u Vesterosu. Džejmi bi toga takođe trebao biti svjestan jer je on ipak bio njen centralni dio. Međutim, Džejmi, baš kao ni mi, nema pamćenje kojim bi se mogao pohvaliti. Ako stavimo nelogičnosti po strani dobijamo jednorukog viteza bez vojske, u pratnji svog učitelja Brona, što je, moram priznati, tandem koji ćemo sasvim sigurno sa zadovoljstvom gledati u narednim epizodama.
DORN
Kao što je već najavljeno tokom promocije pete sezone, Dorn, najjužnije kraljevstvo Vesterosa, ove godine ulazi na velika vrata. Poznajući jednog njenog stanovnika, Oberina Martela, za kojim je publika ludovala prošle sezone, stvari su bile i više nego obećavajuće. Međutim, Elarija, Oberinova žena/ljubavnica, je, kako se ispostavlja, sa gubitkom svoje duge kose izgubila i na svom šarmu.
Prije svega, nisam oduševljena što je Arijana Martel, kćerke Dorana Martela, koja igra veliku ulogu u knjizi, izbrisana iz serije. Samim tim nisam oduševljena ni činjenicom što je upravo njena uloga dodijeljena, ili možda, kako bih bila preciznija, pripisana Elariji, Oberinovoj ljubavnici. Tim postupkom Elarija je, barem u mojim očima, dobila karakteristike jedne iskarikirane žene koja je spremna na sakaćenje nevine djevojčice i to vrlo svjesno i sa predumišljajem.
S druge strane, uvođenje Dorana Martela, Oberinovog starijeg brata i gospodara Dorna, čovjeka koji apsolutno dominira ovom scenom i to samo sjedeći u stolici, ne radeći ništa, pokazuje koliko dobar izbor glumca znači za ovu seriju. Nadam se samo da Aleksander Sidig (Alexander Siddig) neće imati istu sudbinu kao Kiran Hajnds (Ciaran Hinds) koji se u par (kratkih) navrata pojavio kao Mens Rejder i nakon otprilike tri sezone i tri minute nestao teatralno baš kao što se i pojavio.
DŽON STARK, GOSPODAR VINTERFELA I ZAPOVJEDNIK NOĆNE STRAŽE
Konačno, nakon nekoliko godina provedenih u iščekivanju, dolazimo do jednog od najsvjetlijih momenata Džonove priče. Govorim naravno o trenutku u kojem mu kralj Stanis Barateon nudi legitimizaciju, pa samim tim i prezime sa kojim dolazi vlast nad Vinterfelom. Džon, dosljedan samom sebi, častan i vjeran Noćnoj Straži kojoj je dao zakletvu ispred Svetog drveta (eng. Weirwood) odbija Stanisovu ponudu iako je u pitanju njegova najveća životna želja.
Umjesto toga Džon odlazi da prisustvuje izboru novog zapovjednika Noćne Straže. Džanos Slint predlaže da uloga zapovjednika pripadne Aliseru Tornu, koji je, po njemu, zaslužan za pobjedu u bici za Crni zamak. Denis Malister, koji se Noćnoj Straži priključio još kao dječak, te preživio deset zima, je drugi kandidat.
Na iznenađenje svih prisutnih, Sem Tarli za trećeg kandidata predlaže Džona Snoa uz obrazloženje da je Džon zapravo odgovoran za pobjedu pripisanu Tornu jer je ipak, usljed Tornove povrede, Džon bio taj koji je vodio napad, ubio Magnara, i uspješno, uz Grenovu pomoć, odbranio zamak od džinova. Rezultat je neriješen. Odluka pada na mejstra Ejmona (srpski prevodi za riječ maester su meštar i majstor, što mi se u ovom slučaju čini neodgovarajućim) koji daje Džonu svoj glas i tako ga upisuje u istoriju Vesterosa.
KRALJICA MAJKA
U Mirinu konačno nešto novo. Savjetovanje u piramidi se nastavlja. Ubiti bez suđenja ili ne ubiti. Zakon je zakon. Robovi su slobodni. Ekonomija cvjeta. Nezadovljni bogataši pod krinkom i nazivom Sinovi harpije su i dalje nezadovoljni. Gladijatorska borilišta su i dalje zatvorena za javnost. Zakon je zakon.
Međutim, u ovom beskonačnom i bjesomučnom ponavljanju istog, Baristan Selmi, legenda Vesterosa, konačno dobija priliku da kaže ono što pokušava unazad 2 sezone – Draga Deneris, tvoj otac, Eris Targarijen, poznat kao Ludi Kralj, nije laž tvojih neprijatelja kako vrlo često to voliš da kažeš, ne, on je zaista bio lud. Pa čak i više od toga. Tvoj otac je bio bolesnik koji je zapalio Nedovog oca, Rikarda Starka, živog na lomači u centralnoj dvorani ispred željeznog trona i njegovog najstarijeg sina Brendona Starka, oko čijeg vrata je bila zavezana omča a koja ga je na kraju i udavila dok je pokušavao da dohvati mač koji je, da napomenem, tvoj otac postavio samo nekoliko milimetara izvan njegovog dohvata.
Znam to, jer sam ja bio tu i tako postao svjedokom svih grozota koje je tvoj otac počinio. Bio sam dio njegove kraljevske garde dok ti još nisi ni postojala. To, i mnogo drugih strašnih nepravdi, se odigravalo u Vesterosu, zemlji u kojoj ti nikada nisi bila a kamoli živjela. Govorim ti ovo, jer imam iskustva, i vidim da i ti lagano krećeš njegovim koracima i zato te molim da me, nakon dvije sezone bezuspješnih pokušaja, konačno saslušaš. Međutim, iako je Baristanu, kao liku, dozvoljeno (od strane pisaca i producenata) da, manje više, sve ovo i kaže (na jedan pojednostavljen način), ono što u ovom dijalogu nedostaje jeste jedan bitan podatak, a to je naravno imenovanje očeva i sinova koje je Eris krvnički ubio, što bi u velikoj mjeri bacilo potpuno drugo svjetlo na lik Deneris Targarijen.
Vrlo svjesno brisanje konteksta njenog lika je možda greška. A s druge strane možda i nije. Ne mogu da se odlučim jer nisam sigurna šta je tvorcima serije cilj. Prikazivanje Deneris Targarijen kao žrtve, sposobne da se otrgne nametnutom životu, je sasvim sigurno jedan od tih ciljeva ali s kojom svrhom? Da li oni žele da naglase kako baš ona nije kao i većina drugih Targarijena, beskrupuloznih, incestoidinih, nesavjesnih, brutalnih bolesnika koje krasi kompleks boga i tendencija ka pokoravanju drugih naroda, i da je kao takvu izdvoje od njene porodice te da je prikažu kao spasitelja kojeg Vesteros toliko dugo vremena čeka i priželjkuje.
Ili, oni žele da joj daju sve karakteristike tog spasitelja, prije nego što pokažu publici da je ona ništa drugo nego slika i prilika njenog oca. Svi znamo izreku: Svaki put kad se Targarijen rodi Bogovi bacaju novčić da vide koja strana će prevagnuti. Ova izreka svjedoči o činjenici da svaki drugi Targarijen zapravo u sebi nosi potencijal za zlo i ludilo i da se nikad ne zna na koju stranu će se njegova ličnost prelomiti. Samim tim, ne znamo ni mi.
Ali ono što znamo je od presudnog značaja za razumijevanje lika Deneris Targarijen. Ključ naravno leži na samom kraju ove epizode, u sceni koja prikazuje pogubljenje jednog od bivših robova, i sadašnje djece Majke (eng. Mhysa) Mirina. U toj sceni, Deneris naređuje Dariju da pogubi dječaka za kaznu kršenja novouspostavljenog zakona u Mirinu.
Horde njene djece, bivših robova, u nevjerici počinju da mole za milost. Međutim, Deneris je pravedna. Zakon je zakon i kao takav, on se mora poštovati. I sve bi to bilo u redu da je Deneris časna kao što su bili časni Edard Stark i Rob Stark. Spominjem Neda i Roba u kontekstu pravila vezanog za Vinterfel po kojem, da parafraziram, čovjek koji izriče kaznu treba ujedno biti i čovjek koji je će tu kaznu sprovesti u djelo (The man who passes the sentence should swing the sword).
Deneris nije taj čovjek. Ona je žena (kraljica, a ne političar kako je izjavila tokom prošle epizode) čija svaka loša odluka bude prepuštena nekom od članova njene svite. Oni su ti koji obavljaju njen prljavi posao, za nju. U ovom slučaju, u nedostaku Džore, odluka je pala na Darija.
I dok je on oduzimao život dječaku, krivom za ubistvo onih koji se bore protiv njene okupacije, Deneris Targarijen ga nije udostojila čak ni pogleda.
Najbolji citat: "Bear Island knows no King but the King in the North, whose name is Stark"
Ocjena: 8/10
(Tekst napisala Monika Ponjavić. Posjetite njen blog na OVOM LINKU)