U upoređivanju učenika širom svijeta najbolji su bili Kinezi. Koja je tajna kineskog uspjeha? Strogo vaspitanje?
Izreke poput "Samo strog učitelj stvara odlične učenike“ ili "Batina je iz raja izašla" u Kini su i danas mjerodavne kada se radi o metodama vaspitanja.
Po mišljenju Amija Čua, to zadržavanje tradicionalnih vrijednosti i vaspitanja je vrlo pozitivno: upravo tu je tajna uspjeha kako kineskih učenika u poređenju sa njihovim vršnjacima na Zapadu, tako i uopšte Kine u današnjem svijetu. Zapad u konkurenciji s Kinom gubi već u vrtiću, smatra autorka knjige "Borbeni poklič majke-tigrice".
Ami Čua pripada drugoj generaciji kineskih doseljenika u Sjedinjene Američke Države. Rođena je u Ilinoisu, a nakon studija prava počinje uspješnu karijeru. Trenutno je profesorka na prestižnom Univerzitetu Jejl.
Pažnju javnosti privukla je više nego provokativnom tezom da djeca samo s kineskim metodama vaspitavanja imaju šansu za uspjeh. Gledište da prema dječijim ispadima ne treba biti tolerantan i da treba "trenirati strogoću", izazvalo je žestoke diskusije na Zapadu, piše "Dojče vele".
Ami Čua u svojoj knjizi opisuje svoje stroge metode. Ona svojim dvema ćerkama zabranjuje skoro sve što je za većinu druge djece i roditelja na Zapadu potpuno normalno: igrice na kompjuteru, da prespavaju kod drugarica, da igraju u školskoj pozorišnoj predstavi. Jednom je Čua zaprijetila svojoj ćerki da će joj spaliti plišanog medvjedića ako ne bude savršeno odsvirala partituru na klaviru. Poslije toga više nije bilo grešaka u sviranju.
Li Junje, 64-godišnji penzionisani nastavnik engleskog jezika i zvijezda kineske državne obrazovne televizije, smatra da stroge obrazovne metode odgovaraju realnosti kineskog društva: "Kina ima tako mnogo stanovnika, konkurencija je vrlo velika. Odabir najboljih se obično obavlja testovima. Zbog toga učenici moraju veoma mnogo učiti, tu se po pravilu ne radi o kreativnosti već o mukotrpnom radu.“
Upravo tu je, međutim, i osnovni problem ove takozvane "kineske metode". U uporednoj PISA studiji o znanju učenika širom svijeta, kineska djeca su postigla odlične rezultate, prije svega na polju matematike, prirodnih nauka te čitanja i razumijevanja tekstova.
Ali, cijena je vrlo visoka: ta djeca ne samo da su često uskraćena za svoje djetinjstvo, već i za maštovitost, originalnost. Njima je vrlo teško da pronalaze nova, kreativna rješenja postavljenih problema, a istovremeno vrlo nerado samostalno donose odluke.
Po mišljenju Ingrid Gogolin, profesorke pedagogije na Univerzitetu u Hamburgu, razlog za to treba tražiti ne samo u razlikama školskih sistema, već i u načinu vaspitanja. "Iako se ne može govoriti o jedinstvenom načinu na koji roditelji odgajaju djecu na Zapadu, postoji osnovna saglasnost", smatra Gogolin.
"Na Zapadu prevladava uvjerenje da djeca treba da se razvijaju samostalno i da se vremenom treba da se odvoje od svojih roditelja.“
Prema mišljenju Ami Čue, upravo je to razlog što vaspitne metode u SAD nisu uspjele. "Roditelji dopuštaju svojoj djeci previše slobode", kritikuje Čua.
Nasuprot tome, kineski odgoj djeci već od ranog djetinjstva stavlja pred oči jasne ciljeve. "Stroge vaspitne metode otklanjaju nesigurnost, a djeca postaju samouvjerena", tvrdi Čua. Prema njenom mišljenju, činjenica da su prošle godine po prvi put u međunarodnoj PISA studiji učestvovala i djeca iz Šangaja i osvojila prvo mjesto, potvrđuje njenu teoriju.
Ali Ami Čua ipak ne želi da nameće svoj recept drugima. U jednom intervjuu ona je rekla da su je čitaoci pogrešno shvatili, jer ona nikog nije htjela da podučava. Njena knjiga nije priručnik za dobro vaspitanje. Ona je samo htjela svoje iskustvo majke podijeli slobodno s drugim majkama i podstakne ih da razmisle o zapadnim metodama odgoja.
(MONDO)