Mama, svi to imaju, hoću i ja!

Kako djeca stvaraju svoj odnos prema robnim markama? Istraživanja su pokazala da djeca do svoje treće godine već mogu da razlikuju oko 100 proizvođača. Oni sa roditeljima idu u prodavnicu i tamo vide nepregledne police na kojima je na stotine ili na hiljade proizvoda različitih marki, i u zavisnosti od toga koliko su im privlačne, oni će neke primjetiti, a druge samo ovlaš vidjeti i odmah zaboraviti.

Važno je i koje brendove njihovi roditelji biraju i kakve komentare tom prilikom daju, jer tako djeca uče kakvo je ponašanje poželjno u kupovini.

Međutim, za razliku od tog dugotrajnog uticaja koji roditelji imaju na djecu, vizuelni elementi marke imaju trenutni uticaj. Dakle, koje je boje, kakvog je oblika, ko je zaštitno lice...

Prema istraživanju sprovedenom na našem srpskom, omiljeni dječji slatkiši su: "Milka" (čokolade), "tviks" (čokoladica), "kinder jaje", "jafa keks" i "medeno srce", piše "Potrošač".

Igračke su za djecu važne do njihove 10-11. godine, kada počinju sve više da se interesuju za modu i tehnologiju.

Djeca što su starija to trpe veći pritisak da moraju da se uklope sa svojim vršnjacima. Odnosno oni „moraju” da nose iste marke patika, imaju mobilne telefone i igraju iste kompjuterske igrice kao i njihovo društvo. Ako nešto od toga ne ispune, rizikuju da ih ostala djeca odbace.

Djeca u svijetu najviše vole da nose "levis" i "dizel". Farmerke ovih proizvođača na našem tržištu spadaju u skuplje, tako da je roditeljima često vrlo teško da ih priušte svojoj djeci.

Preporuka je da pokušate da objasnite djeci da je to trenutno iznad vaših kupovnih mogućnosti (ako ste u takvoj finansijskoj situaciji) i da pokušaju da izaberu neku marku farmerki koje su jeftinije, a koje sigurno bar trećina njihovih vršnjaka nosi (s obzirom na to da su farmerke domaćih proizvođača znatno jeftinije od stranih).

Ipak, ako je ta marka nešto na čemu dijete uporno insistira, treba mu je kupiti (ako je u granicama vaših mogućnosti), ali pod uslovom da mu se kupi neki drugi proizvod (patike) koje su jeftinije od tih koje ono želi.

Drugi način je da djetetu saopštite sumu koju ste spremni da date za određeni proizvod, a da od njega tražite da doda razliku do cijene željene marke proizvoda. Na taj način ćete pokazati dobru volju, ali ćete i djetetu postaviti jasne granice i „natjerati ga” da dobro procijeni koliko mu je neka marka važna radi očuvanja statusa u društvu.

Ipak, marke ne treba sagledavati kao nešto loše i nepoželjno, što samo „kvari” djecu. Zapravo, često preko marke možemo brzo da odredimo kakav je kvalitet proizvoda, koliko odgovara našem imidžu, kakav je odnos preduzeća prema društvenom okruženju i dr.

Ono što mi radimo na ličnom nivou, stručnjaci za marketing predstavljaju mapama percepcije, pa na grafikonu možete vidjeti kako djeca na svjetskom nivou sagledavaju različite marke odjeće, posmatrano po popularnosti i po atraktivnosti.

Na kraju, savjet za sve roditelje je da djecu od prvog dana uče pravim vrijednostima koje neki proizvod treba da ima (i koje marke oslikavaju te vrijednosti), jer, treba imati na umu, djeca će te proizvode kupovati kad postanu roditelji.

(MONDO)