Polazak u prvi razred predstavlja veliku promjenu i za dijete i za roditelje. Jedan od najvećih strahova jeste kako će se dijete "uklopiti".
Individualne razlike među djecom su velike. Oni koji su ekstrovertni i pokazuju veću potrebu za socijalnim odnosima neće ni imati teškoća u uspostavljanju novih odnosa sa vršnjacima, niti će tražiti vašu podršku. Za razliku od njih, introvertna, djeca povučenija u sebe, u školi će imati poteškoća u uspostavljanju prvih socijalnih odnosa. Čak i ukoliko poznaju izvjestan broj djece iz vrtića sa kojima će biti u odjeljenju, oni će osjećati dozu nelagodnosti pred nepoznatom većinom.
Postoji nekoliko osnovnih faza uspostavljanja socijalnih odnosa među djecom. One se međusobno preklapaju, to jest ne nadovezuju jedna na drugu što ih čini, na prvi pogled, komplikovanim za razumijevanje.
Međutim, vi kao roditelj, ne morate da čekate dolaske i prolaske različitih faza. Radije pokušajte da pomognete djetetu da se opusti u socijalnim kontaktima i nauči da svoje drugarske odnose i stvara i njeguje. Kako?
"Mogu li...", "Hajde da..." Predstavite djetetu moć malih ali "čarobnih riječi" za upoznavanje i poziva na igru. Odnosno, ako vaše dijete uspije da izgovori: "Hajde da se zajedno igramo...", ili "Mogu li da se pridružim?" - već je načinilo krupan korak kako u razvijanju sopstvenog samopouzdanja, tako i u formiranju budućih drugarskih odnosa.
Strah od odbijanja. Pokažite razumijevanje za otpor koji dijete ima kada treba da se uključi u neko novo društvo. Ni vama, kao odrasloj osobi to nije lak zadatak, pa sigurno ne može biti ni za vaše dijete koje ima nekoliko decenija manje iskustva u uspostavljanju socijalnih odnosa. Strah od odbijanja je prirodan, uobičajen. Može biti podsticajan i motivacioni ali u nižem školskom uzrastu uglavnom se manifestuje kao pretjerano emotivna reakcija nad najmanjim sitnicama u komunikaciji.
Rođendani. Kada tokom prvog razreda uslijede pozivi za rođendane, pobrinite se da svoje dijete i odvedete tamo gde je pozvano. To je jedan od malobrojnih načina za uspostavljanje odnosa i van škole, a u opuštenom okruženju očekivano je da će se i vaše dijete lakše snalaziti sa vršnjacima. Takođe, podstičite ga da na svoj rođendan pozove (ukoliko ste u mogućnosti) svu djecu iz odjeljenja. Naime, bez ozbira što se sa nekima od njih jedva poznaje, njihovo isključivanje iz kruga pozvanih dodatno će ga udaljiti od te djece.
Razgovor. Pokušajte što više da budete upoznati sa socijalnom klimom u odjeljenju vašeg djeteta. Pitajte ga šta radi tokom velikih i malih odmora, sa kime se najradije igra, da li misli da se u odjeljenju neko već izdvojio po popularnosti i zašto.
Usmerenje. Kada od djeteta čujete nešto što vam zagolica pažnju ili vam se učini neprimjereno, prije nego što odlučite da "uzmete stvar u svoje ruke", razmislite da li je rješavanje tog problema dostupno i vašem djetetu. Ono će steći dodatno samopouzdanje ali i bolji status u svojoj grupi ukoliko uspije da neki konflikt reši samostalno. Sa druge strane, ako i za najmanju sitnicu zove mamu u pomoć (ili vi dotrčite sami), rizikujete da vaše dijete uskoro postane predmet podsmijeha. Zato, usmjerite ga da bude uporno i odlučno u rješavanju svojih sukoba i konflikta sa vršnjacima. Samo u izuzetnim slučajevima (psihičko ili fizičko maltretiranje) razgovarajte sa učiteljicom, a ukoliko to ne promijeni njegov položaj, u zavisnosti od situacije i sa pedagogom ili psihologom škole, kao i sa roditeljima djeteta koje vidite kao glavni uzrok problema.
Upornost. Ukoliko djeca iz odeljenja odbijaju da se druže sa vašim djetetom, suzdržite se od komentara i savjeta kao što su:"Šta će ti oni? Naći ćeš bolje…" Ako nekolicina ili grupa djece izbjegava ili direktno odbija druženje sa vašim djetetom - oni za to imaju neke svoje razloge. Ukoliko dijete ne zna koji su to razlozi, predložite mu da razgovara sa njima ili da na neki drugi način sazna o čemu je riječ. Ukoliko zna razlog - neophodno je da taj isti razlog znate i vi. Pokušajte da zajednički uložite napor i otkrijte uzroke njihovog odbijanja.
Roditelji, a ne prijatelji. Nikada nemojte pokušavati da svoju roditeljsku ulogu zamijenite prijateljskom. Rečenice kao što su: "Takve prijatelje kao što su roditelji nikada nećeš naći", nisu opravdane. Dijete treba da ima svoje prijatelje među svojim vršnjacima i drugim osobama iz svog okruženja. Porodično okruženje, međutim, nezamjenljivo je, neuporedivo je sa bilo kojim drugim, baš kao i uloga koju u njegovom životu treba da imaju roditelji. Optimalno je da vi njegujete prijateljske odnose sa djetetom, zasnovane na međusobnom povjeravanju, razumijevanju, poštovanju. Ipak, nikada nemojte zaboraviti ni vi ni dijete, da ste vi roditelj, a ono dijete. Određena hijerarhija je važna i za vas i za njega.
(MONDO/YUmama)