Još od davnina cvijeće je, u različitim formama, zauzimalo važno mjesto u ceremoniji stupanja u brak, a danas je vjenčanje bez bidermajera nezamislivo.
Jesen je vrijeme svadbi kada mladenci užurbano pripremaju svoje slavlje. Osim burme i vjenčanice, vjenčani buket, bidermajer, neizbežan je detalj. Bidermajer je oda ženstvenosti, ljepoti, zavodljivosti i glamuru žene, ali i braku. Bez njega je ceremonija vjenčanja nezamisliva, piše "Politika". Ali, uvijek je pitanje kako odabrati pravi u obilju cvjetova, stilova, kreacija?
Izbor je zaista veliki, ali u bidermajeru uvijek treba da preovladava omiljeni cvijet nevjeste.
"Zbog izuzetne ljepote, oblika i mirisa, ruža, kraljica cvijeća, možda je najčešće upotrebljavan cvijet. Tu su orhideja, savršeno lijepa i dostojanstvena, kale, jednostavne i elegantne, zatim duhovno jak i mirisan bijeli krin ili bogorodičin cvijet… Čest izbor je i sitnije cvijeće, jer ono potencira ljupkost, krhkost, nežnost, frezija, ranunkula, alstromerija, đurđevak, poljsko cvijeće", kaže za "Politiku" Nada Rodić, kreativni konsultant za cvjetni dizajn u cvjećari "Flora Mira" u Beogradu.
Klasičan vjenčani buket uvijek je aktuelan. Ali, savremeni dizajn podrazumjeva i traganje za novim oblicima. Sve je popularniji bidermajer kao slap, koji se sastoji od buketa i cvjetnog repa, kao i dug i tanak buket koji se nosi preko ruke, za šta je najpogodnije cvijeće sa dugačkim drškama, kao što su kale. Zastupljen je i minimalizam, a ogleda se u oblicima jasnog izraza, ponekad je dovoljan samo jedan cvijet u ruci nevjeste. U modi su i romantični "retro" buketi, poput onih od prije sto godina, sa zelenilom, ukrašeni raznim biserima i čipkanim trakicama.
Vraćamo se i tradiciji, koja podrazumjeva upotrebu domaćeg cvijeća i zelenila, kao što su bogorodičina trava, ptičje mlijeko, svekrvin jezik, buđavo djevojče, babina svila, gospin cvijet... Često su sastavni dio i čuvarkuća, romantično i mirisno bilje - ruzmarin, bosiljak i smilje, zatim sezonsko sitno livadsko cvijeće, hajdučka trava, kamilica.
Sve je sa dosta simbolike, a rustičan dizajn je dizajn za dušu, on je zavičajni i prirodan, karakterišu ga osobenosti područja sa koga potiču. Tako će bidermajer, recimo, za nevjestu iz Herceg Novog biti ukrašen i školjkicama, grančicama i plodovima mandarine ili nara, mlada iz Kikinde nosiće u rukama buket sa minijaturnim bundevama, a ona iz Pirota maramice sa karakterističnim motivima.
Kao dodaci cvijeću pojavljuju se razni drugi plodovi, grozd, minijaturne jabuke, kesten, kukuruz, stručak žita, a nije čudo ako se u bidermajeru nađu ukrasni luk - predivna ljubičasta lopta, bijeli luk, ljuta papričica, pečurke, šišarke…
"Modni hir su crni bidermajeri! Na Zapadu crnu boju smatraju bojom elegancije i moći, a u našoj tradiciji crna boja se vezuje za žalost, pa su takvi bidermajeri krajnje neobični. Takozvani gotik stil diktira mističan izgled buketa po boji cvijeća, ali i po propratnim detaljima, kao što su crna čipka, pliš, kristalni kamenčići, perje... Ovi originalni bidermajeri su samo za hrabre, a tako ekstravagantan cvjetni aranžman pravi se od crnih lala ili tamnobordo ruža, koje vuku na crno, zovu ih blek bakara. Mogu imati i crni držač za buket sa srebrnim detaljima", nabraja Nada Rodić.
Bilo nekad...
Od najranijih vremena cvijeće zauzima izuzetno mjesto u ceremoniji vjenčanja. Znatno stariji svadbeni ukrasi od bidermajera bili su vjenčići od trava i girlande koji su se nosili oko glave, o čemu svjedoče zapisi još iz trećeg vijeka. Običaj nošenja vjenčanog buketa potiče iz antičkih vremena. Pravljeni su od bršljana, čička i vresa u kombinaciji sa poljskim cvijećem i ljekovitim i začinskim biljem, jer se vjerovalo da imaju magičnu moć da otjeraju zle duhove iz budućeg doma mladenaca. Jedno vrijeme bio je običaj da se u vjenčani buket stavlja mirođija, da bi je nakon ceremonije mladenci pojeli i time pojačali svoju seksualnu želju. Ljekovito i začinsko bilje kasnije je zamijenjeno je svežim cvijećem, a mijenjaju se i oblici vjenčanih buketa.
Po nekim istorijskim podacima, raskošni vjenčani buketi sačinjeni od mirisnih bijelih cvjetova narandže, koji su simbolizovali ženu u punoj ljepoti i zrelosti, dolaze iz arapske tradicije. Dolaskom Arapa od sedmog do devetog vijeka na Siciliju, običaj nošenja vjenčanog buketa postaje i važan dio zapadne kulture.
Tokom perioda romantizma u 18. i 19. vijeku vjenčanja u bijelom sasvim su se ustalila, a omiljeni su bili cvjetovi pomorandže, ruže, mirte, orhideje, gardenije. Početkom 20. vijeka buketi postaju još bogatiji, napravljeni uglavnom od sitnijeg cvijeća i gomile traka koje padaju, na čijim krajevima su bili privezani cvjetovi i zelenilo. Zatim opet dolazi vrijeme manjih, pa većih, raskošnijih, ekstravagantnijih.
Kao i uvijek, okrugli buketi su popularni. Inače, bidermajer stil u aranžiranju cvijeća (nazvan po istoimenom stilu koji se ispoljio kroz modu, namještaj, umjetnost, književnost) inspirisan je germanskim običajima iz 19. vijeka, a glavno obilježje bilo je slaganje cvijeća u koncentričnim krugovima, kao znak vječne ljubavi. Korišćeno je i zelenilo, a često i kora limuna i pomorandže, uz dodatak jasmina i nane, zbog mirisa.
Iako se još uvijek mogu pronaći bidermajeri napravljeni od svilenog cvijeća, oni nisu više popularni, za razliku od osamdesetih godina 20. vijeka, kada su bili hit.
"Uvijek se koristi neparan broj cvjetova, zato što je neparan broj asimetričan i živ. Cvijet u pupoljku simbol je novog života i nade, a rascvetani ukazuju na napredak i bujnost. Kao i u 18. vijeku, kada su počela da se praktikuju vjenčanja u bijelom, dominantna je bijela boja (šampanj, snežnobela, ledenobela, boja mlijeka i vanile), kao simbol apsolutne duhovne i fizičke čistote, što su osnovne pretpostavke za dug i srećan život. U bidermajeru mogu da se nađu detalji koji iznenađuju, skreću pažnju i pojavljuju se na neočekivanim mjestima. Baš sve može da se iskoristi. Dugmad, žica, ogledalca, perle, biseri moderni ukrasi od stakla, rafija, satenske trake, kao i prirodni materijali koji bidermajeru daju posebnu čar, lišće, grančice", kaže za "Politiku" Nada Rodić.
(MONDO)