U industrijskim zemljama svaki drugi čovjek umire od posljedica srčanog ili moždanog udara.
Do sada nije bilo moguće davati induvidualne prognoze o tome ko ima veće šanse da doživi infarkt. To bi se moglo uskoro promijeniti.
Zdravi krvni sudovi su sa unutrašnje strane glatki. Krvne ćelije se za njih ne lijepe. Tako se kiseonik lako transportuje u mišiće gdje je i potreban. Sve dok ne dođe do nekog zapaljenja, to funkcioniše sasvim dobro. Zapaljenja, zapravo, nastaju u zidovima krvnih sudova. Riječ je o proteinu Matriks-Metaloprotezen (MMP)
"MMP potom dovodi do oštećenja prvobitno glatkog zida krvnih sudova. Kroz ta oštećenja bijela krvna zrnca, takozvani leukociti, prodiru u ćelijske zidove, gdje grade kalcifikaciju, arterosklerotične naslage i tako počinje jedan začarani krug", objašnjava za "Dojče vele" Mihael Šefers sa Univerzitetske klinike u Minsteru:
"Kroz infekciju sve više leukocita, prodiru u zid krvnog suda i naslaga postaje sve deblja. To uzrokuje i da mišićne ćelije na inficiranom mjestu grade neku vrstu svoda. Potom MMP nagrizaju taj svod. Potom može doći do pucanja krvnog suda na tom mjestu, što bi zatvorilo sud i izazvalo srčani udar. Kada se to desi u krvnom sudu koji snabdijeva mozak, dolazi do moždanog udara."
Za prognoze pak, da li je neko skloniji srčanom i moždanom udaru, nije dovoljno samo znati kako se čovjek hrani, da li se kreće, koliko je težak i da li puši. Ljekari moraju znati ima li opasnih zapaljenja u krvnim sudovima, a za to moraju da pogledaju unutrašnjost tijela pacijenta.
Već sada ljekari mogu svakako to prepoznati u tijelu pacijenta. Na primjer, pošto se pacijentu ubrizga posebna tečnost, krvni sudovi na CT-skeneru postaju vidljivi. Ovaj uređaj pravi trodimenzionalnu rendgensku sliku na kojoj daje prikaz krvnih sudova koji, zahvaljujući ubrizganoj tečnosti, postali vidljivi. Ako je došlo do zapaljenja ili suženja krvnog suda, ljekari to mogu sa lakoćom prepoznati.
Nanotehnologija nudi mogućnost ranije dijagnoze. "Problem koji imamo tom prilikom jeste taj što mi ne vidimo krvni sud, gdje je nastala anomalija, gdje je bolest, tj. zapaljenje. Mi vidimo jedino sredstvo koje pravi kontrast u sudovima. U međuvremenu smo došli do saznanja da srčani udari nastaju u dijelovima gdje su suženja sasvim mala ili ih uopšte nema", objašnjava doktor Šefers.
Kalcificirani dijelovi krvnih sudova su vidljivi i na CT-skeneru jer su gušći od krvnih ćelija, ali čak ni ti nije siguran indikator da će doći do infarkta: "Kalcificirana naslaga može postojati i 20 godina poslije zapaljenja, ali zapaljenje nije više aktivno. Nije dovoljno samo znati da li je došlo do suženja krvnog suda ili postoji kalcificirana naslaga."
Rješenje nudi nanotehnologija. Istraživačima je uspjelo da izgrade molekule koji se vezuju za proteine izazvače infekcije. Ovi molekuli se zovu "pronalazači" (Tracer), jer tako zapaljenje postaje vidljivo i na CT-skeneru: "Pronalazači ili ’Trejseri’ pomiješani su sa radioaktivnošću ili floroscentnim bojama, a potom se zahvaljujući svjetlu ili radioaktivnosti mogu izmjeriti. Tako je lako vidjeti molekularni sastav pojedinih organa."
Naučnici su u eksperimentima na miševima uspjeli da formiraju trodimenzionalne slike arterosklerotičnih zapaljenja. Kada bi im pošlo za rukom da tu tehniku primijene i na ljudima, mogli bi prognozirati za svakog pacijenta posebno opasnost od srčanog udara.
"Takođe, kad vidimo koja količina MMP postoji, možemo reći: kod čovjeka kod koga je prisutna veća količini MMP, postoj i veći rizik od srčanog udara, kod čovjeka kod koga postoji manje MMP, manji je i rizik. Tada možemo definisati i za svaku individuu pojedinačno reći: Tebi je potrebna intenzivnija terapija, a tebi ne", kaže doktor Šefers.
"Ova tehnika nudi mogućnosti za dijagnostifikovanje i drugih bolesti, kod kojih je rano utvrđivanje presudno za uspješno liječenje", kaže doktor Andreas Jordan, pionir u kliničkoj upotrebni nanotehnologije. Primjera radi u slučaju raka i multipleskleroze, zapaljenja centralnog nervnog sistema, liječenje je efikasno jedino prilikom ranog otkrivanja u suprotnom paraliza vodi u smrt.
"U osnovi to nas vodi u sljedećem pravcu: kada tako nešto možemo da otkrijemo, kada možemo rano da otkrijemo takve bolesti, možemo razviti i specifični tarapeutski koncept", objašnjava Andreas Jordan.
(MONDO)