Kako se ovih dana živi u Zagrebu

"Suprug i ja smo ljekari, mjesečno zarađujemo zajedno oko 2.400 evra, imamo ćerku tinejdžerku i mogu da kažem da pristojno živimo", kaže za MONDO vlasnica stana u kojem smo prenoćili tokom boravka u Zagrebu, na dan parlamentarnih izbora 4. decembra.

Ona objašnjava da pod pristojnim životom podrazumijeva da njena porodica može kvalitetno da se hrani, da u restoran odlaze nekoliko puta mjesečno, u kafiće skoro svakog vikenda, kao i da ne preskaču zimovanje i ljetovanje bilo u Hrvatskoj, bilo u inostranstvu.

"Večera u restoranu za dvije osobe, sa po jednom čašom vina srednjeg kvaliteta, košta najmanje 50 evra, ali može biti i jeftinije ako odete na picu, na primjer. Računi za struju, gas, telefon, variraju u zavisnosti od toga koliko potrošite, ali sam čula da to plaćamo slično koliko i vi u Srbiji", kaže naša sagovornica.

Ona nam je objasnila da i u zdravstvu stvari slično funkcionišu. "Tokom radnog vijeka od plate odvajamo određeni procenat za zdravstveno osiguranje ali, ipak, oni koji to mogu da plate, idu kod privatnih ljekara jer se tako lakše i brže obavljaju pojedini pregledi. Kod zubara, na primjer, plombiranje zuba košta oko 15 evra, a ginekološki pregled sa ultrazvukom i svim testovima oko 60 evra."

Stan koji smo iznajmili plaća se 80 evra dnevno. Stan je nov, kompletno opremljen, ima oko 60 kvadrata i nalazi se u samom centru Zagreba, nekoliko minuta hoda od Trga bana Jelačića. Rentiranje takvog stana mjesečno košta oko 350 evra.

Kada sam otišli u obližnji Konzum (lanac prehrambenih prodavnica poput našeg Maksija, na primjer), za 50 evra smo baš napunili korpu: kilogram pomorandži je 69 dinara, svinjskog buta 413 dinara, pakovanje od šest litara mlijeka je 385 dinara, kilogram pšeničnog brašna staje 69 dinara, a domaće slanine 688 dinara.

Pečeno pile je 372 dinara, vekna bijelog hljeba je 69 dinara, kilogram hrenovki 275 dinara, 100 grama čajne kobasice staje 110 dinara, "Milkina" čokolada od 250 grama je 275. "Frankov" zeleni čaj u kutiji sa 20 kesica je 165 dinara, a kafa u pakovanju od 250 grama je 275 dinara. Faks prašak za veš od 2 kilograma košta 550 dinara, a litar omekšivača je 193 dinara.

Proizvodi iz Srbije imaju sljedeće cijene: "Dijamant" majonez, 300 g – 138 dinara; "Takovo SL" eurokrem išleri 140 g – 83 dinara; mančmelou 105 g – 69 dinara; "Štarkov" smoki od 225 g je 110 dinara.

Inače, porez na dodatnu vrijednost u Hrvatskoj je 23 odsto, da se ne iznenadite kada pogledate u fiskalni račun, a za 100 evra ćete dobiti 750 kuna.



Šoping u obližnjem tržnom centru, a u gradu ih ima sedam, kako su nam rekli, može da se isplati ukoliko se zadržite na brendovima kao što su H&M, "Lidl", "Bila", "Bipa", kojih nema u Srbiji, a koji prodaju garderobu, obuću, kozmetiku, šminku... po nešto povoljnijim cijenama.

U samom centru grada nismo primijetili prodavnice sa kineskom robom, barem ne onom lošeg kvaliteta.

Video pogledajte na www.mondo.rs ili OVDJE.

Inače trgovine nude nešto drugačiji asortiman od onog na koji smo navikli u Beogradu i Srbiji. Osim uobičajenih robnih marki, koje su zahvaljujući globalizaciji prisutne u većem dijelu svijeta, u Zagrebu je odlična ponuda sitnica koje život čine ljepšim - razni čajevi, čokolade i slatkiši, prodaju se u brojnim radnjama u kojima se osjećate kao da ste u Parizu ili Beču, na primjer.

Mi smo se ipak najduže zadržali u "Krašu" - bajadere, griote, ledene kocke... Cijene tih slatkiša su u Zagrebu neznatno povoljnije nego u Srbiji, ali nije to razlog našeg šopinga - u Zagrebu postoje pakovanja kojih kod nas nema, kao i bombonjere koje sadrže od svega po malo.

Detalji za kuću poput porculanskih servisa, šolja za kafu, čajnika... mame iz izloga prodavnica koje podsjećaju na slične u Londonu, ili nekom drugom dijelu razvijenog svijeta gdje ljudi imaju novac, ali i naviku da uživaju u takvim stvarima.

Međutim, da li Zagrepčani to stvarno sebi mogu opušteno da priušte?

Ako je suditi po sceni koju smo zatekli u petak popodne, mogu. Nakon završenog radnog dana, ali još rano za noćne izlaske, kafići i restorani u centru grada su puni sredovječnih ljudi.

Isto smo primijetili i u subotu ujutru. Dok je živa na gradskom termometru pokazivala nevjerovatnih 18 stepeni Celzijusovih, a na snazi bila predizborna "šutnja", u baštama kafea sjedjeli su roditelji sa djecom, ali i bake i deke. Tinejdžera, studenata, mladih, gotovo i da nije bilo.

Znači da čak i penzioneri u Hrvatskoj imaju novac za takav "lifestyle"?

"Nije baš da nam kipi iz džepova, ali možemo sebi da priuštimo da barem jednom sedmično popijemo kaficu van kuće", kaže jedna baka koju smo prekinuli u ispijanju kapućina u društvu prijateljice, na Cvjetnom trgu.



"Prosječna penzija u Hrvatskoj je oko 300 evra, a plata oko 700 evra. Manje imaju oni koji žive na selu“, dodala je gospođa.

Kakav je standard mladih Hrvata?

"Isto nam je kao i vama", kaže jedna "študentica" ekonomije koju smo upoznali u velikom montažnom restoranu koji je na Trgu bana Jelačića privremeno postavljen, a u kojem se jedu kobasice i pije pivo.

Dakle, razgovor sa mladom Zagrepčankom vodili smo u atmosferi nalik onoj na minhenskom Oktoberfestu.

"U Zagrebu je glavna fora da se namontiraš i kuliraš u nekom kafiću na špici, kako zovemo dio grada gdje najčešće izlazimo. Znate, to je kao u vašoj 'Silikonskoj dolini', na primjer. Takođe, dosta nas vikendom dolazi u Beograd jer je kod vas mnogo bolji provod. Pa vi imate milion kafića!", kaže djevojka i dodaje da noćni život u Beogradu i u Zagrebu, košta skoro isto.

"Auto-put je fantastičan i od jednog do drugog grada se stiže za oko pet sati, a kada nas nekoliko podjeli lovu za gorivo (oko138 dinara je litar euro dizela i dizela ) i putarinu (oko 1.430 dinara u jednom pravcu), nije nam tako skupo da skoknemo do Beograda i zezamo se dva dana. Znate kako se kaže - susjedova trava je uvijek zelenija."

Ne znamo za travu jer smo Zagreb posjetili početkom decembra kada zelenila gotovo i da nema, ali smo primijetili da nema ni pasa lutalica, ni uličnih prosjaka.

Ima gužve na ulicama, ali ne tokom cijelog dana već samo u periodu kada se većina vraća s posla. I tada je isto kao u Beogradu. Ljudi stoje i čekaju tramvaje - lijepe, nove, plave i čiste, ili se kući voze automobilima koji su sličnog izgleda i godišta poput onih koji se kreću srpskom prestonicom.

Kada smo na tramvajskoj stanici na Trgu bana Jelačića pokušali da od prolaznika saznamo kako da stignemo do Velesajma, uspjeli smo tek u trećem pokušaju. Da li nas prvo dvoje nisu čuli, ili nisu željeli da nam odgovore, ne znamo, ali treća osoba je bila toliko ljubazna da nam je sa vlastitog mobitela (kako u Hrvatskoj kažu za mobilni telefon) pozvala taksi i čak nam rekla koliko ta relacija treba da košta (oko 680 dinara za 15 minuta vožnje).

Kako smo se proveli na Velesajmu gdje je od 2. do 4. decembra održan Sajam erotike Eros U4, pročitajte OVDJE.

Dakle, razlika između života u Zagrebu - prestonici Hrvatske koja će za godinu dana postati punopravni član EU, i Beograda - glavnog grada Srbije čiji je put u Evropu i dalje neizvjestan, je neznatna.

I nama i njima se čini da je, kako reče ona djevojka dok smo jeli kobasice, "susjedova trava uvijek zelenija".

(MONDO - Dragana Todorović, foto Petar Stojanović)