Evropska agencija za bezbjednost hrane preispituje aditive koji su stavljeni na listu za upotrebu prije 2009. godine.
Evropska agencija za bezbjednost hrane (EFSA) do 2020. godine preispitaće aditive koji su u EU stavljeni na listu za upotrebu prije 20. januara 2009. godine. Ova institucija treba da odgovori na zahtjev Evropske komisije i obavi ovaj posao uzimajući u obzir nova naučna istraživanja imoguće rizike.
"Evaluacija koju trenutno sprovodi EFSA radi se po međunarodno ustanovljenoj metodologiji procjene rizika. Evropska komisija predviđa da se periodično vrši preispitivanje aditiva sa pozitivne liste. Kada se radi procjena rizika za uvođenje novih aditiva, potrebna je određena količina neophodnih toksikoloških podataka, metodologija se u međuvremenu mijenja, traži se više informacija, rađene su i nove studije tako da je nova procjena nužna", objašnjava za "Potrošač" Ivan Stanković, profesor Farmaceutskog fakulteta i ekspert Evropske agencije za bezbjednost hrane.
EFSA je na svom zvaničnom sajtu istakla tabelu prioriteta onih aditiva čiji će rizik po zdravlje ponovo biti ispitan.
Preispitivanje prehrambenih boja je pri kraju, pa je nedavno u zvaničnom žurnalu Agencije za bezbjednost hrane objavljeno da su poslije ponovne procjene snižene ADI vrijednosti (prihvatljiv dnevni unos aditiva) za tri boje: E 104 hinolinžuta, E 110 sansetžuta i E 124 ponso 4R. Kako je procijenjen dnevni unos ovih boja niži od novih ADI vrijednosti nije bilo potrebe za smanjivanjem maksimalno dozvoljene količine ovih aditiva u namirnicama u regulativi EU.
Poslije top priče o karamel bojama koje se koriste u kola napicima, koja je obišla svijet, pitanje upotrebe prehrambenih boja u namirnicama izbija u prvi plan. Zbog čega se EU odlučila na ovaj potez, šta su prehrambene boje i u koju vrstu hrane se mogu dodavati. Koja je njihova svrha i postoji li opravdanje za to što proizvođači u praksi sve više ugađaju oku potrošača (povećavajući svoju zaradu), dodajući širok spektar nijansi u hranu koja nam se nudi?
Sumnja da određene sintetičke prehrambene boje mogu izazvati hiperaktivnost kod djece uzrasta od tri do devet godina pokazala se kao opravdana, bar sa stanovišta potrošača.
Kako kaže mr Ivana Bakočević, tehnolog i stručni saradnik magazina "Tehnologija hrane", jedna publikovana studija pokazala je da kombinacije šest (žutih i crvenih) sintetičkih boja: E 102, E 104, E 110, E 122, E 124, E 129 i dodatka konzervansa (E 211) dovodi do promjena u ponašanju djece. U toku ispitivanja,objašnjava, djeca su konzumirala osvježavajuće bezalkoholne napitke obojene pomenutim bojama. Šta je promijenila ova studija?
"EFSA jeste dobila ovu studiju za preispitivanje, ali je rekla da ne može da uradi procjenu rizika jer studija nije rađena po adekvatnom protokolu. Osnovna zamjerka je bila što je uzeta mješavina šest boja, a ne svaka pojedinačno. Evropska komisija nije imala naučnu podlogu da izrekne mjeru zabrane, jer studija nije bila metodološki dobro urađena, ali je ipak dala određene negativne rezultate", objašnjava profesor Stanković.
Rješenje je, dodaje, bilo da proizvođači uvedu obavezno upozorenje da pomenute boje mogu da izazovu hiperaktivnost kod djece. Nije bilo etički, kaže, da se urade nova istraživanja na djeci sa svakom pojedinačnom bojom, a takve studije ne mogu da se rade na eksperimentalnim životinjama.
U praksi, evropski proizvođači su ipak počeli da povlače sporne boje iz upotrebe jer niko nije želio iz marketinških razloga da istakne ovakva upozorenja na svojim proizvodima.
Istraživanja pokazuju da atraktivno obojene namirnice stimulišu apetit više nego ona koja je bezbojna. Prilikom tehnološkog procesa obrade namirnica i skladištenja gubi se prirodna boja hrane, pa bi došlo do pada profita ukoliko bi se tako plasirala. Sintetičke, vještačke boje su dugotrajnije od prirodnih, tako da je i za proizvođače daleko jeftinija njihova upotreba.
Prema riječima mr Ivane Bakočević, tehnologa i stručnog saradnika magazina "Tehnologija hrane", po evropskimpropisima upotreba prehrambenih boja prihvatljiva je u slučajevima kada joj se vraća prvobitni izgled, da je vizuelno učini privlačnijom, ali i kada se boji hrana koja je inače bezbojna.
Kao primjer navodi se, recimo, začinska crvena paprika koja vremenom kada stoji otvorena prelazi u cigla boju. Da bi se očuvao prvobitni izgled u nju se dodaju prirodni antioksidansi.
"Prilikom proizvodnje kulena u njega se dodaje paprika, koja vremenom gubi intenzitet boje, pa se u prerađevinu dodaje ona koja će da podrži njenu prirodnu boju", kaže Bakočević. Međutim, bojenje svježe hrane nije dozvoljeno i tu nema izuzetaka. Hrana ne smije biti bojena tako da se simulira visok nivo nutritivno važnih komponenti, a naročito ne smije biti obojena da bi se prikrio loš kvalitet.
Bojenje hrane se najviše koristi za konditorske proizvode (npr. bombone i dr.) sladolede, deserte, proizvode od voća (džemovi, marmelade...), mliječne napitke, osvježavajuće bezalkoholne napitke, vina i pojedina alkoholna pića, margarin, suhomesnate proizvode, paštete, određene pekarske proizvode, određene vrste sireva (za omotače) i određene vrste ribljih proizvoda. Brojevi prehrambenih boja u E sistemu su od E 100 do E 199.
Zbog negativnog stava o aditivima, proizvođači sve više pribjegavaju da prilikom deklarisanja koriste pune naziva aditiva izbjegavajući E oznake koji izazivaju strah kod kupaca.
(MONDO)