Noćni rad - veći rizik za rak dojke

Povećanje rizika je kumulativno i dvostruko je veće kod žena koje su noću radile duže od šest godina.

Istraživači procjenjuju da 10 do 20 odsto žena u modernim društvima radi noću.

Nalaze dobijene od 18. 500 ispitanica je moguće objasniti činjenicom da izloženost vještačkom svjetlu noću dovodi do smanjenja proizvodnje hormona melatonina.

Ranije studije su ukazale na zaštitnu ulogu melatonina u vezi sa vjerovatnoćom za obolevanje od nekih oblika raka.

Uz to, izloženost vještačkom svjetlu noću može narušiti funkciju takozvanog unutrašnjeg sata organizma i tako potpomoći nekontrolisani rast malignih ćelija i oslabiti djelovanje imunološkog sistema.
"Pametna bomba" za liječenje raka dojke

Američki ljekari su uspješno isprobali kombinaciju medikamenata za liječenje tumora dojke koji svoj toksični teret izručuje samo u ćelije tumora, dok zdrave ćelije ostaju nedirnute, saopšteno je na tekućoj konferenciji o raku u Čikagu.

U ključnom testiranju, kojim je obuhvaćeno gotovo 1.000 pacijentkinja sa vrlo uznapredovalom bolešću, eksperimentalni tretman lijekom T-DM1 je za nekoliko mjeseci produžio period bez pogoršanja, ističe vođa istraživanja doktorka Kimberli Blekvel sa Univerziteta Đuk.

Što je još važnije, ima pokazatelja da ovaj lijek produžava i preživljavanje pacijentkinja. Dvije godine pošto su ga uzimale 65 odsto pacijentkinja je još uvijek bilo živo, u poređenju sa 47 odsto u kontrolnoj grupi, koja je dobijala standardnu terapiju.

Lijek je još uvijek eksperimentalan, ističu stručnjaci, a na tržištu bi mogao da se pojavi u roku od godinu dana.

Tretman je baziran na "herceptinu", prvom lijeku u terapiji raka koji je bio usmjeren na određene gene. Kod T-DM1 "herceptin" je kombinovan sa izvjesnim hemoterapijskim medikamentom toliko toksičnim da ne može samostalno da se daje, kao i s još jednom hemikalijom, koja drži zajedno navedena dva sastojka dok ne dopru do kancerozne ćelije.

Lijek je testiran na pacijentkinjama čiji je rak dojke uveliko metastazirao i pogoršavao se uprkos liječenju običnim "herceptinom" i hemoterapijom. One su dobijale infuziju T-DM1 svake tri nedjelje.

Pacijentkinje u kontrolnoj grupi su dobijale infuziju medikamenta "kseloda" i svakodnevne pilule lijeka "tajkerb", što je jedina terapija odobrena u SAD za ovakve slučajeve.

U prvoj grupi pogoršanje bolesti je u prosjeku nastupalo poslije gotovo 10 mjeseci, a u kontrolnoj poslije nešto preko šest mjeseci.

Uz to je T-DM1 imao znatno manje neželjene propratne efekte - kod njegove primjene nije dolazilo do opadanja kose, ni do povraćanja, a nije bilo potrebe ni za transfuzijom. Samo je kod nekih pacijentkinja bilo znakova oštećenja jetre i snižavanja nivoa faktora koji pomaže zgrušavanje krvi.

(Tanjug)