Na plač malog djeteta reagujemo bez zadrške, čak i ako sami nemamo djecu, jer taj zvuk izaziva momentalnu, veoma intenzivnu emocionalnu reakciju.
Tim naučnika sa Oksforda ispitivao je reakcije ljudskog mozga na različie zvukove, a rezultati istraživanja pokazali su da je plač bebe nemoguće ignorisati, pošto na njega mozak reaguje za svega sto milisekundi, što je brže od treptaja oka. To ste, uostalom, vjerovatno i sami eksperimentalno utvrdili ako ste ikada putovali autobusom ili avionom u kojem je bila i neka rasplakana beba.
Zašto ne možemo da ignorišemo plač bebe, čak i ako nije u pittanju naše dijete? Beba koja plače "gađa" nas tamo gdje smo po prirodi stvari najslabiji. Ljudski mozak na plač novorođenčeta reaguje brže i snažnije nego na ijedan zvuk u prirodi, i to jedinstvenim emocionalnim odgovorom koji nam je svojstven kao vrsti, što je ujedno i razlog zbog kojeg ga ne možemo ignorisati.
Mozak na zvuk bebinog plača reaguje u milisekundama, brže nego što se pretpostavljalo da je moguće. Naučnici sa Oksforda do tog zaključka su došli skenirajući mozak 28 dobrovoljaca oba pola, kojima su puštani različiti zvukovi. Ipak, nijedan drugi zvuk, uključujuči i plač odrasle osobe i cviljenje mladunaca životinja, ne izaziva ni približnu reakciju.
Psiholozi se slažu da to ima smisla iz perspektive evolucije. "Naš mozak je razvio tjelesni odgovor na tu vrstu buke da bismo moglu da reagujemo i spasimo bebu ako je to neophodno, a taj tjelesni odgovor podrazumijeva nalet snažnih emocija, koje su mnogo intenzivnije od onih koje budi plač odrasle osobe. Snimci moždane aktivnosti kada čujemo plač bebe pokazuju pojačanu aktivnost u regijama zadženim za emocije. Taj zvuk aktivira centre u mozgu koji nam ne dozvoljavaju da se opustimo ili zaspimo dok plač ne prestane", objašnjava dr Kristina Parsons, a prenosi "Dejli mejl".
(MONDO)