E103, E330, E217... koliko su opasni?

Potrošači i dalje imaju dilemu koji su dodaci i emulgatori u prehrambenoj industriji štetni i šta se smije jesti, a šta izbjegavati, ali Srbija je svoje propise uskladila sa EU i prati sve promjene na listama dozvoljenih i zabranjenih supstanci. Na spisku je oko pedesetak po zdravlje potencijalno opasnih emulgatora koji se koriste u konzervaciji, uljepšavanju izgleda i korekciji ukusa namirnica.

Tako se na razne slatkiše, grickalice, namaze, pića utiskuje slovo "E" i cifre koji označavaju zabranjene dodatke poput E103, E111, E126, opasne E120, E127, zatim sumnjive E104, E122, E171, i na kraju one najopasnije izazivače raka - E131, E210, E213, E217... Takvih primjera je mnogo.

"Emulgatori su samo jedan dio aditiva za ishranu i iz nepoznatog razloga u svim nestručnim tekstovima data im je uloga najopasnijih. Svi aditivi imaju oznaku E i brojnu klasifikaciju pored sebe i ta oznaka je jedinstvena u cijelom svijetu, da bi potrošači imali pravu infomaciju i pravo izbora", kaže za "Novosti" Stevan Blagojević, iz beogradskog Instituta za fizičku hemiju.

To znači da, ako ste recimo u Turskoj, gdje je ambalaža na jeziku koji ne razumijete, postoji oznaka koju prepoznajete i koja je ista kao u Srbiji.

Aditivi E103, 111, 126 uopšte nisu emulgatori, već boje, i to boje koje se ne nalaze na pozitivnoj listi aditiva, pa se i ne smiju koristiti. Činjenica da se nešto što nije na listi, ne smije koristiti, nije nova. Kako kažu u Institutu, ko nađe takav proizvod na našem tržištu, slobodno ga može odnijeti u inspekciju, biće povučen iz prometa. Oznake E120, 127, 104, 122 i 171 takođe nisu emulgatori, već boje koje su svuda u svijetu na pozitivnoj listi i mogu se koristiti za bojenje hrane, pa tako i kod nas. Što se tiče dodataka E210, 213 i 217 to su konzervansi, a ne emulgatori i to iz grupe benzoata.

"Ispitivanje benzoata traje decenijama, i istina je da neka aromatična jedinjenja u koje spada i benzoat jesu potencijalni izazivači malignih bolesti, ali treba biti odgovoran pa reći, da je to sasvim drugi rang koncentracije. Danas se smatra da su benzoati u koncentracijama koje se koriste u ishrani potpuno bezbjedni", naglašava Blagojević.

Kada je riječ o kvalitetu hrane, teorije dvostrukih standarda su poznate od samog početka globalizacije. Uvijek je postojala teza da siromašnije zemlje dobijaju lošije proizvode, jer ne mogu takvu robu da plate. To je vjerovatno i djelimično tačno, ali treba znati, ukazuju stručnjaci, da nisu aditivi ti koji određuju cijenu hrane, već ključne komponente, kao što je sadržaj proteina, masti i ugljenih hidrata. Lošija, recimo šunka u crijevu, ima više masti, a i najbolja šunka mora biti konzervirana da se ne bi pokvarila.

"Što se tiče dodatka E330, koji navodno izaziva maligne bolesti, to je apsolutni apsurd. E 330 je limunska kiselina, i ne treba biti veliki hemičar pa shvatiti da se ta kiselina tako naziva, jer je ima u plodovima voća. E330 nije ni konzervans, a još manje emulgator, već je regulator kiselosti hrane. Tvrdnje da tog dodatka ima u 'koka-koli' su netačne. To piće, za razliku od većine drugih, koristi fosfornu kiselinu, a ne limunsku. Dakle limunske kiselina i maligne bolesti apsolutno nemaju nikakvu povezanost", objašnjava Blagojević.

Nesporno je da je najbolja hrana ona prirodna, bez aditiva. Međutim, razvoj društva, život u gradovima, zapošljavanje žena i promjene ritma života doveli su do pojave industrijske hrane.

Zakonska regulativa i lista aditiva u Srbiji je usklađena sa EU, tako da se smatra da oni nisu faktor koji ugrožava našu ishranu.

Na pitanje ko odobrava koji aditivi mogu da se koriste, na Institutu kažu da za sada preporuke daje Svjetska zdravstvena organizacija, odnosno njeno tijelo - JECFA, koje se sastaje dva puta godišnje i daje preporuke i smjernice za izbacivanje ili ubacivanje aditiva. Naravno, na zemljama je da te propise sprovode. EU ima zajedničku politiku prema aditivima, i praktično ista lista važi u svim zemljama EU. Republika Srbija u svojim težnjama da se približi EU usklađuje tu listu svakih godinu do dvije. Posljednji sastanak je bio u junu ove 2012. godine u Ženevi.

(MONDO)