MONDO: Društvene mreže (ni)su za djecu

I dok je u svijetu nepisano pravilo da djeca mlađa od 13 godina ne bi trebala da koriste internet i društvene mreže bez prisustva odrasle osobe, statistike pokazuju da više od 90 odsto djece mlađeg školskog uzrasta gotovo svakodnevno i bez roditeljske kontrole koristi društvene mreže, a pri tom ne vodeći računa o opasnostima koje ih tamo vrebaju (pedofili, nasilje, eksplicitni sadržaji neprimjereni djeci...).

Rezultati MONDO ankete pokazuju da više od trećine ispitanika (35,29 odsto) roditelja ima problem da djecu „odvoji“ od računara i teško drže korak s njihovim aktivnostima na društvenim mrežama. Na pitanje „Da li vaše dijete koristi društvene mreže?“ za opciju „Da, ali pod strogim nadzorom“ glasalo je 27.27 odsto učesnika ankete. 24.6 odsto ispitanika smatra da je to previše opasno i ne dozvoljavaju djeci da koriste mreže, a 12,83 odsto je odgovorilo sa „Nisam sigurna/siguran“.

Povodom 7. februara, Međunarodnog dana bezbjednosti na internetu, razgovari smo sa roditeljima i stručnjacima koji za MONDO portal iznose sopstvena iskustva, mišljenje o tome kada je najbolje vrijeme da dijete postane član neke od društvenih mreža, o dobrim i lošim stranama mreža, kao i ulozi roditelja i društva kada su u pitanju mladi i informacione tehnologije.

Dijana Macura – Lipovčić, majka dvojice dječaka od osam i šest godina kaže za MONDO da njeni sinovi imaju zajednički profil na Fejsbuku, i da ga koriste uglavnom za igranje igrica.

„Moji sinovi Fejsbuk koriste nekoliko sati vikendom, uglavnom za igrice, pošto su još mali. Imam šifru tog profila i uvid u sve što rade, i do sada nisam naišla na nešto alarmantno. Koristeći Fejsbuk savladali su latinicu, naučili da kucaju, da bolje formulišu rečenice“, kaže Dijana.

Ona dodaje da je mana što bi oba dječaka radije odabrali da vrijeme provode na Fejsbuku, nego da se igraju napolju, šetaju, ili čitaju nešto.

„Ne vidim neku neposrednu opasnost u tome što koriste društvene mreže, dok god sam ja stalno tu i imam uvid u ono što rade“, istakla je.

Ona dodaje da je stariji dječak odličan đak koji ima sve petice, pa se ne može reći da ga društvene mreže odvlače od učenja, a mlađi, koji još ne ide u školu, brzo uči da se služi računarom, da čita i piše.

Željko Rosić iz Banjaluke je roditelj osmogodišnjaka i tinejdžerke od 17 godina, koja koristi društvenu mrežu Fejsbuk za druženje sa školskim drugarima. Prema njegovim riječima on ima povjerenje u svoju kćerku, ali kao preventivnu mjeru ima je i za prijatelja na toj društvenoj mreži.

"Kćerka koristi Fejsbuk za dopisivanje sa školskim drugarima, a internet uglavnom za sadržaje vezane za školu. Ponekad, preventive radi, provjeravam istoriju njenog surfovanja i do sada nisam naišao na sporne sadržaje", tvrdi Rosić i ističe da djeci nije mjesto na društvenim mrežama prije navršenih 13 godina.

Pedagog Marijana Vojnović kazala je za naš portal da djeca u današnje vrijeme veoma rano počinju pokazivati interesovanje za računare i internet, bilo da se radi o igranju igrica, gledanju crtanih filmova ili korištenju Fejsbuka. Kada je pravo vrijeme da dijete dobije profil na nekoj od društvenih mreža, kako smatra, pitanje je koje nema tačan odgovor.

"Pravo vrijeme odrediće roditelji i ta odluka zavisi isključivo od njih. Roditelji moraju biti dovoljno informisani i upućeni u ovaj segment dječijeg života kao i u svaki drugi. To konkretno znači da ne bi trebali djetetu dopustiti da samo ulazi u svijet društvene mreže, bez prethodnih objašnjenja. Svaki odgovoran roditelj dužan je da djetetu pojasni koje su dobre i loše strane umrežavanja, kako i zašto koristimo društvenu mrežu. Takođe, dužan je da zajedno sa djetetom osmisli profil, poštujući prihvatljive želje djeteta. Roditelji moraju djeci objasniti pravila privatnosti prilikom korištenja društvene mreže. Sve navedeno neophodno je kako bi se spriječile potencijalne opasnosti koje vrebaju iza interneta i društvene mreže", kaže Marijana Vojnović i dodaje da je korisno računar postaviti na vidljivo i svima dostupno mjesto u kući kako bi ukućani spontano i nenametljivo imali određenu kontrolu dječije aktivnosti na internetu.

Osim opasnosti koje vrebaju na internetu i društvenim mrežama, kao i štetnosti zbog pretjeranog sjedenja za računarom, po mišljenju Marijane Vojnović, djetetu društvena mreža ne može i smije biti zamjena za druženje sa vršnjacima ili igru na svježem vazduhu, jer su to prioritetne aktivnosti od kojih dijete ima najveći značaj.

"Dijete vrlo često zapostavlja svoje obaveze u školi, igrajući igrice, Fejsbukom ili drugim oblikom zabave na internetskim mrežama. Takođe, dijete tada izgubi pojam o vremenu, povlači se u sebe, mijenja ponašanje, nije ni gladno ni žedno i satima gubi vrijeme pred računarom ukoliko roditelji to dozvole ili ako nisu adekvatno reagovali kad je to bilo neophodno. Reklo bi se da dijete gubi vezu sa stvarnim životom što nikako nije dobro. Roditeljski uticaj opet mora biti prisutan, ako se žele izbjeći navedene loše strane korištenja interneta", podvlači Vojnovićeva.

Psiholog Snežana Jondža smatra da je mladima teško zabraniti da imaju profil na Fejsbuku i da generalno koriste internet, ali da bi bilo dobro da je to onda ograničeno i da roditelji imaju nadzor. Njeno mišljenje je da nema potrebe da djeca u osnovnoj školi imaju profil na Fejsbuku, a ako ga imaju da bude pod kontrolom roditelja i da bude ograničeno vrijeme provođenja na društvenoj mreži i internetu.

"Roditelji mogu da razmotre mogućnost da otvore profil porodice i na taj način da omoguće da do nekih informacija djeca dođu zajedno sa njima a da usput imaju kontrolu informacija kojima su djeca izložena. Takođe smatram da odobravanje vremena na internetu ili igranje igrica u cilju nagrade nije najbolji način za nagrađivanje. Ako roditelji žele da dijete provodi manje vremena za kompjuterom onda postavljanje korištenja kompjutera kao nagradu stvara osjećaj da je vrijeme provođenja na kompjuterom značajno i time i biva potencijalno privlačnije. Roditelji se zajedno mogu dogovoriti koliko misle da je otimalno vrijeme koje dijete može da provede na kompjuteru u toku nedjelje dana i da postave pravilo o tome i da se toga pridržavaju. Važno je i da roditelji budu primjer, jer ako oni često provode vrijeme za kompjuterom teže će biti da ga ograniče djeci", smatra Jondža.

Prema njenim riječima pred roditelje je stavljen težak zadatak balansiranja između onoga šta je dobro za djecu, koliko oni sami imaju vremena da ga provode sa djecom i koje rizike nose internet i korišćenje Fejsbuka. Osim pozitivnih strana interneta i društenih mreža, kao što je da se veoma brzo saznaju informacije o većini stvari u svijetu za veoma kratak period, Jondža smatra da često provođenje vremena na Fejsbuku ima svoje nedostatke i nosi određene rizike.

"Komunikacija koja se obavlja putem „četovanja“ i komentara je veoma štura i često u cilju što brže komunikacije i gramatički nepravilna, te se potrkrepljuje nepravilno i nepotpuno izražavanje misli i osjećanja. Pored toga, izražen je samo verbalni dio komunikacije koji nije dovoljan da bismo dobili potpunu informaciju od sagovornika, i upravo je neverbalna informacija ključna i za saosjećanje i za potpuno razumijevanje sagovornika. Smanjenje neverbalne komunikacije, a naglašavanje izolovano samo verbalne, može dovesti do toga da mladi ne ovladaju dovoljno vještinama „čitanja“ neverbalnih znakova komunikacije što naposljetku može dovesti do udaljavanja čovjeka od čovjeka i dodatno smanjenog osjećaja koji ljudi imaju jedni prema drugima. Pored toga Fejsbuk profili su često daleko od realnih prikaza života svojih korisnika. Mladi ljudi pogotovo imaju potrebu da budu prihvaćeni od strane svojih vršnjaka te putem Fejsbuka imaju priliku da sebe prikažu onakvim kakvim bi željeli da budu. Problem je što na taj način oni ne uče da prihvate sebe onakvim kakvi jesu već se često konformišu vršnjačkom okruženju jer dobijaju potkrepljenja putem "lajkova" i komentara i na taj način se osnažuje socijalna maska, dok individualnost ostaje u pozadini", smatra Jondža i dodaje da Fejsbuk ne podstiče društvenost kod djece već da ih izoluje u lažno društven virtualni svijet i da je neophodno da djeca budu u direktnoj komunikaciji i interakciji jedni sa drugima i da na taj način razvijaju i vještine komunikacije i da se suočavaju i rješavaju sve one situacije koje druženje jednih sa drugima nosi.

Tatjana Duronjić-Tapavički, profesor informacionih nauka na Fakultetu političkih nauka u Banjaluci navodi preporuku Svjetske organizacije psihologa i pedagoga koja glasi da dijete ne bi trebalo ući u svijet društevnih mreža prije navršene dvanaeste godine.

"Smatra se da prije tog vremena djeca nisu dovoljno svjesna za uloge koja društvena mreža može imati u širem kontekstu i do tada mladi nemaju dovoljno razvijene kulturne kompetencije za upotrebu kompjutera. Na taj način se zapravo vrši jedna vrsta dodatnog filtriranja i zaštita djece od mogućih rizičnih ponašanja i situacija na internetu i društvenim mrežama", kaže za MONDO profesorka Duronjić-Tapavički i ističe da bi se dobna granica mogla povećati na 13 ili 14 godina. Tada bi se, kako smatra, postotak rizika za djecu bitno smanjio.

Fejsbuk ima izuzetno veliki kapacitet dnevnog protoka informacija i kao takva društvena mreža pozitivno može da koristi mladim ljudima u onom momentu kada traže brzu, sigurnu i aktuelnu informaciju.

Duronjić-Tapavički smatra da su društevne mreže epohalno promijenile način života savremenog čovjeka i mnogo toga unaprijedile u ljudskoj komunikaciji. Međutim, kako ističe, internet i društvene mreže nisu samo prostor razvoja nego su i prostor rizika za mlade korisnike u pogledu bezbjednosti. Taj rizik se znatno može smanjiti ukoliko je pravilno razvijen odnos roditelja i djece, odnosno staratelja i djece. Prema riječima profesorke, taj odnos je od presudnog značaja kada je u pitanju sigurnost djeteta na internet mreži. Takođe, jako je važan i nadzor, odnosno kontrola djeteta od strane roditelja/staratelja.

"Ako je razvijen odnos povjerenja roditelja i djece tada su bitno smanjenje mogućnosti da se napravi greška u komunikaciji na društvenim mrežama ili da dijete na neki način postane žrtva. Roditelj mora biti posebno pažljiv kada je u pitanju kontrola njegovog djeteta u onlajn zajednici i nevrši pritisak na svoje dijete da se taj nadzor ne bi pretvotrio u kontra-nadzor, odnosno da dobije kontra-efekte", kaže profesorka Duronjić-Tapavički.

Ona ističe da bi roditelji zajedno sa obrazovnim institucijama mogli da imaju veliku ulogu u razvijanju tehničkih kompetencija kod mladih kada je riječ o upotrebi kompjutera i informacionih tehnologija. Prema njenin riječima škole kod nas u ovom momentu još uvijek imaju gotovo marginalnu ulogu kada je riječ o obrazovanju za informacione tehnologije.

„Jedno istraživanje na Fakultetu političkih nauka je potvrdilo da djeca i mladi u Republici Srpskoj kompjutersku pismenost stiču samostalno ili uz pomoć prijatelja, odnosno roditelja, ali ne u obrazovnim institucijama. To je dovelo do zaključka da su djeca kod nas digitalna, a institucije analogne što je jedan paradoks koji će se u budućnosti vjerovatno morati neutralisati određenim društvenim mjerama kako bi djeca i mladi stekli sposobnost razumijevanja značaja pravilne upotrebe informacionih tehnologija“, kaže profesorka Duronjić-Tapavički, koja je i jedan od zagovornika da se u obrazovni sistem RS uvede predmet medijsko obrazovanje kako bi se mladi edukovali u skladu sa informacionim tehnologijama u dvadeset prvom vijeku.