Porodica, posao, kućne obaveze… i na sve to izolacija: Mogu li mame da izdrže emocionalnu preopterećenost?
Prije samo nekoliko nedjelja, mučile su nas uobičajene svakodnevne brige, ali smo generalno živjeli relativno mirno. A onda smo se odjednom, praktično preko noći našli u potpuno novom "režimu", u kojem sve mora da se drži u ravnoteži istovremeno: i porodica, i kuća i emocije… i posao.
Pandemija virusa korona promijenila je praktično sve aspekte normalnog života u veoma kratkom roku.
Prije samo mjesec dana djeca su išla u školu, ljudi su redovno odlazili na posao, postojala je rutina koja je bila potpuno normalna za sve nas.
Probudimo se, spremimo i uobičajeni dan počinje… Sada, kada smo svi u okvirima svog doma, pokušavamo iz sve snage da se snađemo i izdržimo u ovom novom "normalnom", piše YU mama.
Kod nekih srećnika koji rade od kuće, novo normalno uključuje balansiranje posla sa emocijama uslijed socijalne distance. Majke, međutim, imaju mnogo više od toga.
Godinama unazad diskutuje se o tome da su žene u stvari te koje cijelu porodicu održavaju na mjestu, i koje su, definitivno, emotivno preopterećene. Ipak, projmene koje je donijela pandemija čine to opterećenje još većim.
Anketa
Ko je pod najvećim pritiskom?
-
Mame, definitivno
50% (1)
-
Bakama i dekama koji ne smiju da izlaze uopšte
50% (1)
-
Roditelji, nije lako ni mamama ni tatama
0% (0)
-
Najteže je djeci
0% (0)
Guverner Kalifornije Gavin Njusom je shvatio ovo, te je riješio da se zahvali svim ženama, naročito majkama i profesorkama, što na leđima nose takav teret. "Samo želim da iskažem duboko poštovanje svim majkama, profesorkama, svim onim ženama koje brinu o djeci. Znam koliko je to stresno. Vjerujte mi, znam", rekao je.
"Majke već nose ogroman teret održavajući svoju porodicu. One pored toga i rade, mnoge od njih su i profesori, pa moraju da organizuju dobru edukaciju sa distance, moraju da se bore sa stresom i anksioznošću, dok se uz to brinu o djeci koju obožavaju i kojoj žele da pruže sve potrebno", istakao je Njusom.
I zaista ne griješi. To je nevjerovatno teško. Mnogo je teže nego u normalnim uslovima, naročito kada i ne vidimo kraj svemu ovome.
Mame rade ogroman posao - pomažu djeci u učenju, kuvaju, čiste, zabavljaju djecu, pripremaju namirnice, brinu o zdravlju voljenih i uz sve to se trude da na što bolji način obavljaju svoj posao. Naravno, i očevi učestvuju u svemu. Ipak, u društvu smo gdje je potpuno jasno da mnogo veći emotivni teret nose majke nego očevi, u velikoj većini slučajeva.
Međutim, u ovakvim momentima čini se da su oni fokusirani na svoj posao, dok majke balansiraju sve kućne poslove, neprestanu brigu o djeci sa sopstvenim poslom koji traži posvećenost. Ovo je zaista stresno i frustrirajuće.
Pitanje do kada će sve trajati, ali i strah da će se samo pogoršati dovoljno je teško svakome od nas. Kada na sve to dodamo ostale potrebe za produktivnošću na poslu, ali i sreću i dobrobit porodice, to zaista preopterećuje emocije.
Jedna činjenica, koja makar malo može olakšati sve ovo, jeste to da niste same, niste samo vi, nije samo vaša porodica, i nije samo vaša kuća. Svi se osjećamo tako, svi smo u ovome zajedno.