"Zaključavanje vrata" koje izvedu dva milimetra dugačke životinjice prvi je zabilježeni slučaj namjernog žrtvovanja radi predupređenja opasnosti.
Svake večeri nekoliko nesebičnih brazilskih mrava - radnika (Forelius pusillus) preuzima na sebe dužnost odbrane mravinjaka od grabljivaca, tako što ga zapečate spolja i odlaze u noć i stradaju. U sumrak se zatvaraj ulaz, a nekoliko mužjaka ostaje napolju da preko ulazne rupe nabacaju pijesak sve dok ne postane nevidljiva. Ovi marljivi poslenici potom uginu od hladnoće ili ih oduva vjetar.
U prirodi postoji mnogo slučajeva insekata koji žrtvuju svoj život kada je kolonija ili gnijezdo napadnuto, kao što pčele žalcima brane košnicu i pri tome umiru. Ali "zaključavanje vrata" koje izvedu dva milimetra dugačke životinjice prvi je zabilježeni slučaj namjernog žrtvovanja radi predupređenja opasnosti.
"Mravi žrtvuju svoje živote svako veče, čak i kad koloniju ne napadaju grabljivci", objašnjava Adam Tofilski sa Poljoprivrednog fakulteta u Krakovu (Poljska), rukovodilac međunarodnog tima koji je proučavao ovu pojavu. Istraživači su otkrili obred noćnog "zaključavanja vrata" poslije posmatranja ulaza u mravinjake na polju kod Sao Simaoa u brazilskoj državi Sao Paulo.
Najprije su uočili lutalice koji svake noći ostaju zarobljene ispred; pažljivo praćenje pokazalo je da to nisu okasnjeli radnici, nego mravi sa određenim zadatkom - da zapečate ulaz u mravinjak.
Ulaz u mravinjak se zatvara kad sunce zađe. Posao spolja dovršavaju jedan do osam radnika, a kada ga obave život im je pri kraju. Za noćni posao potrebno je oko 50 minuta: pijesak na otvor mravi nabacuju stražnjim nožicama i jedinstven zahvat koji koriste samo za to, što dokazuje da se rade namjerno. Kada završe zatrpavanje, obično ubrzano odu dalje od mravinjaka.
Da bi pratili šta se sa neobičnim žrtvama događa, istraživači su preko pravih ulaza u mravinjak postavili tanke šperploče s lažnim ulazima. Mrave koji su zatrpavali natjerali su, u stvari, da šetaju između rupa i skladišta s pijeskom na dnu mravinjaka. Insekti su nastavljali da obavljaju posao sve dok ne bi zatvorili sve, pa i lažne rupe, i tada bi odlazili da čekaju svoju sudbinu u opasnoj brazilskoj noći. Od 23 koje su tako proučavali, samo ih je šest preživjelo do jutra; otkrivena su tijela još deset, a ostalih sedam je nestalo, najvjerovatnije ih je oduvao vjetar.
Naučnici smatraju da je, uzimajući u obzir uobičajenu mravlju koloniju od 100.000 jedinki, žrtvovanje do osam radnika svake noći isplativo sa stanovišta bezbjednosti mravinjaka. Adam Tofilski naglašava da su to, vjerovatno, stariji mužjaci koji bi ionako uskoro uginuli, zato je lakše odreći ih se nego mlađih. Po svemu sudeći, programirani su da u kasnijim godinama obavljaju opasnije poslove.
"Mali su izgledi da su to kamikaze", dodaje on. "Zatvaranje ulaza u mravinjak veoma je opasan posao, razumljivo je da ga obavljaju stari i bolesni radnici." I to dokazuje slučaj mrava zarobljenih izvan mravinjaka koji žive kraće od sabraće unutra. Jasno je, naime, da nisu izabrani za taj zadatak, ne postoji središnja kontrola; svaki radnik zna šta treba da učini i s vremenom mijenja sklonost ka različitim zaduženjima. (MONDO)