Nije sve bilo idealno u igri Partizana protiv Genta, ali je daleko više onih pozitivnih stvari koje Stanojević i njegovi saradnici mogu da izvuku pred nastavak takmičenja, naročito ukoliko žele da se dobro pokažu i u nokaut fazi Konferencijske lige.
Znalo se da će Gent biti najteži protivnik u Konferencijskoj ligi, znalo se da će u Belgiji posao biti naročito komplikovan poslije poraza u Beogradu, ali na kraju, bod osvojen na "Gelamko areni" (1:1) crno-bijelima je ponudio neke važne odgovore.
Ekipa Aleksandra Stanojevića - koji je meč posmatrao sa drugog mjesta, a ne pored terena - uspjela je da napravi pomak u odnosu na meč prije 15 dana u Humskoj. Uprkos tome što je ostala sa daleko manjim šansama da završi na prvom mjestu u grupi, crno-bijeli imaju čime da budu zadovoljni.
Teško gostovanje u Gentu ispostavilo se baš takvim. Poslije meča je pomoćni trener Branislav Vukašinović sve sumirao riječima da je rezultat mogao "da ode i na ovu i na onu stranu", a činjenica da je tas na vagi ostao baš tu negdje između, dovoljan je razlog da se o utakmici razmišlja trezveno.
Partizanov remi ne budi euforiju kakva bi bila da su crno-bijeli izdržali nakon evrogola Slobodana Uroševića, ali ne ni potrebu da se na sve gleda kao na "kraj svijeta" da je Gent upisao novu pobjedu.
Ovako, bez okolne "buke" možemo da stvari sagledamo realno. A utisak je jasan - Partizan je iz Belgije donio teško izboren bod, ali ne i samo to. Crno-bijeli su dobili nešto više.
NOVI SISTEM ZA "EVROPSKIJI" PARTIZAN
Partizan u Belgiji dobio više od boda: Novi sistem ključ za Evropu, golman koji je porastao i drugačiji Rikardo!
Jasno je bilo dan pred utakmicu da će Partizan drastično promijeniti sistem igre i sa svojih "uklesanih" 4-2-3-1 preći na varijaciju 3-5-2, sa nešto defanzivnijim Bibarsom Nathom na sredini terena i dvojicom napadača u liku Kvinsija Meniga i Rikarda Gomeša.
Na to je Partizan bio prinuđen. Izostanci Zdjelara, Šćekića i Lazara Markovića su "debelo" otežali posao Stanojeviću i njegovim saradnicima. Moralo je doći do pomjeranja u sistem koji je Stanojević u prethodnih godinu dana povremeno spominjao na konferencijama za medije, ali nikada nije bilo dovoljno vremena za njegovo uigravanje.
Tako su crno-bijeli dobili "vatreno krštenje" u sistemu sa tri centralna defanzivca. Nemanja Miletić je uskočio uz standardne Vujačića i Saničanina, a Miljković je bio izmješten na njemu ne baš prirodnu ofanzivniju ulogu na desnom boku.
Nije to bilo perfektno, i toga su svjesni svi u Partizanu - bilo je i ponekih loših preuzimanja, bilo je i olako dopuštenih prilika, ali crno-bijeli su ovom utakmicom dobili potvrdu da je ovakav sistem potreban u njihovom "arsenalu". Stanojević se u pripremi meča odlučio za "čekanje" Genta, svjestan da mu je ekipa oslabljena, da igra u novom sistemu i da je Gent jednostavno fizički nadmoćniji tim sa kojim ne treba ulaziti "u tuču".
Ta pragmatičnost je Partizanu bila neophodna i tek će biti (izvjesno je) narednog proljeća. Crno-bijeli će uz 3-5-2 ili neki sličan sistem postati manje predvidiv tim, recimo, od onog kakav su bili protiv Genta u Beogradu. Tada su gosti do tančina znali kako funkcioniše "crno-bijelih" 4-2-3-1 i ništa nije moglo da ih pretjerano iznenadi. Zimske pripreme trebalo bi da budu presudne u tome da sistem koji smo gledali u Belgiji postane ustaljeniji plan B ovog tima.
U Evropi morate da budete svestrani, naročito kada dolaze sve jači timovi i Partizan je protiv Genta pokazao da se radi na tome.
POPOVIĆ IZRASTA U PRAVOG GOLMANA ZA PARTIZAN
Kada je prošle sezone nerijetko "morao" da bude u timu kao jedan od dvojice bonus igrača, Aleksandar Popović je odavao utisak talentovanog, ali nedovoljno samouvjerenog golmana, momka koji se još ne snalazi među stativama Partizana.
No, ove sezone je svojim partijama već uveliko pokazivao da i te kako posjeduje kvalitet. U mečevima poput onog protiv Sočija u Beogradu je održavao ekipu u životu, ali ono što je pružio u Belgiji je čak i nivo iznad.
Mladi Popović je u Gentu zabilježio ukupno pet odbrana, od kojih se tri svrstavaju u red onih koje su drastično mijenjale tok utakmice. Bio je stabilan i fokusiran, imao je jedan udarac sa distance koji je "skinuo" jednom rukom, a u drugom poluvremenu je poslije izjednačenja domaćih odličnom reakcijom nogom sačuvao 1:1.
Slično je bilo i poslije gola Genta u Beogradu, kada je ostavio Partizanu šansu za izjednačenje svojim odličnim reakcijama. I kada odbrana bude probijena, Partizan sada zna da može da se osloni na 22-godišnjeg Užičanina.
OTRESITIJI RIKARDO KAO VOĐA NAPADA
Bio je ovo novi napad Partizana, u kojem je Menig dobio ulogu rame uz rame Rikardu. Holanđanin se nije dobro snašao na meču, ponovo je bio neubjedljiv i lak za čuvanje Gentovim defanzivcima. I to je nešto na šta će Menig morati da radi, pošto već neko vrijeme ne uspijeva da značajnije doprinese igri crno-bijelih.
No, sa druge strane, Partizan je u Gentu dobio i nešto drugačijeg Rikarda. Za razliku od meča prije 15 dana, Gomeš je ovoga puta bio otresitiji i daleko veća prijetnja po rivala.
Istina, pomogao mu je i sistem u kojem je manje morao da se "rve" sa dvojicom protivničkih štopera, ali u nekoliko navrata je fudbaler sa Zelenortskih Ostrva čak i udvojen uspijevao da se izmigolji. U par navrata je dobro "kupio" duge lopte na sredini terena, čime je lijepo smanjivao pritisak na saigračima.
Njegovi prodori u drugom poluvremenu su činili Gent nervoznim, jedan dribling na lijevoj ivici šesnaesterca je digao na noge ono malo navijača Partizana koji su bili na stadionu i utisak je da je ovaj meč dobar putokaz za Rikarda. Golovi će se uvijek očekivati od nekoga ko je do novembra već 16 puta tresao mrežu u Superligi, ali Rikardo protiv ovako nezgodnih rivala može da doprinese i drugim stvarima.
Na kraju je srčanost (oslabljenog) Partizana - što se vidjelo i po ukaljanim dresovima Uroševića i Danila Pantića - uz drugačiju pragmatičnost Stanojevića, doprinijela bodu koji možda nije idealan iz vizure borbe za prvo mjesto u grupi.
Ali kada znamo šta je sve Partizan pregurao ove jeseni i koliko je izvanredno startovao u Superligi, ništa od toga nije problem. Evropsko proljeće je tu, crno-bijeli samo treba da se "čekiraju", a do tada je Superliga s razlogom prioritet...