Kako je Dejan Stanković za dvije godine prešao put od najslabije do najjače karike Crvene zvezde i da li će klub uspjeti da ga isprati. Nevjerovatno je porastao kao stručnjak, a to sa sobom nosi pozive i bogatijih klubova.
Za samo pet godina Crvena zvezda je uspjela da pređe čak 174 stepenika, najviše od svih klubova u čitavoj Evropi. Kroz gusti mrak se probijala, gazila i u nepoznatom, ali su dva čovjeka na tom putu držala fenjer čija je iskra tinjala kao i nada svih navijača da će se vratiti "slavni dani". Najviše zbog njih dvojice danas se polemiše o tome šta je najveći uspjeh od Barija i Tokija, što zvuči potpuno apsurdno ako se pomisli kako je stvarnost izgledala u recimo ljeto 2014.
Da li su "jače" dvije grupne faze Lige šampiona ili osmina finala Lige Evrope - nije toliko ni bitno - važnije je da je zajednički sadržalac u oba slučaja bio odličan trener.
Vladan Milojević je bio najvrednija karika Crvene zvezde kada je sa relativno slabašnim sastavom uspio da je izdigne iznad nivoa prosječnosti i zaigra dva puta u eliti. Pomjerao je granice sa jezgrom tima od domaćih igrača, uspio je da Zvezdi donese velike trenutke radosti, ali takvi napori - gdje sami od sebe tražite ne da se ponavljate, nego da dižete ljestvicu, sa relativno istim budžetom zaboravljajući da ste već na maksimumu - mogu da potroše čovjeka.
Znao je Vladan Milojević da nakon dvije uzastopne grupne faze Lige šampiona teško da može da ponudi više, kada je dao već sve što je imao, pa je bio red neko drugi da pokuša i da sa daleko boljom osnovom, uz novu energiju, napravi drugu revoluciju na "Marakani".
Zvezda se tada odlučila da na klupu dovede Dejana Stankovića, trenera početnika, koji je ruku na srce, da se neko ne uvrijedi, prije dvije godine bio najslabija karika crveno-bijelih.
Priliku koja mu je pružena nije shvatio "zdravo za gotovo". Prihvatio se posla, počeo da uči i razmišlja kao trener, a očvrsnuo je najviše u teškim trenucima kojih je bilo za prethodne dvije godine u Zvezdi. Ne previše, ali dovoljno da svaki put nakon toga kaže sebi - izaći ću i iz ovoga jači.
Dejan Stanković je toliko napredovao za prethodne dvije godine kao trener da je to možda i nevjerovatnije od ona 174 stepenika koja je Zvezda prešla od 2016.
U ovo vrijeme prije dvije godine najjači argumenti u njegovoj trenerskoj biografiji bila su imena stručnjaka sa kojima je radio kao igrač, a danas su to taktičke pobjede koje ne mogu više da se nabroje ni na prste obje ruke. Prvo je "prepravljao" Milojevićev tim, tražio sebe u tome, otvarao nove horizonte kada je u pitanju moderni fudbal, eksperimentisao... Kada je pronašao dobitnu formulu i počeo da vjeruje u sebe kao trenera, tada se rodio novi Stanković.
Trener Stanković.
Kada čovjek koji je osvojio "tripletu" odere koljena zbog klizanja na travi i pusti suze da poteku niz lice, a potom kaže da mu je to najveći uspjeh u karijeri - to dovoljno govori. Tu više nema nikakve sumnje da li će trenerska karijera biti veća od igračke.
Potpuno se zarazio trenerskim pozivom i zbog toga je u ovom trenutku ono najvrednije što poseduje Crvena zvezda, o čemu svjedoče i pozivi iz Italije koji su, za sada, odbijeni.
Zvezda ne može ni od koga više da sakrije da je Dejan Stanković već sada vrlo dobar trener i nalazi se u vrlo "nezgodnoj" situaciji. Stanković je rastao kao trener i hvatao priključak sa Zvezdom, a na zamišljenoj krivi kvaliteta sada su u najmanju ruku izjednačeni.
Stanković će nastaviti da raste, ali da li će Zvezda to moći da prati? Ili bolje rečeno - do kada?
U slučaju Vladana Milojevića nije mogla. Bivši trener je ostao u Zvezdi i kada je njegov kvalitet premašio nivo kvaliteta tima, što mu se možda obilo o glavu u daljoj trenerskoj karijeri pošto je propustio idealan trenutak da "naplati" svoje znanje. Neće previše zbog toga žaliti, nema zbog čega, ipak je to ljubav.
Crvena zvezda i dalje ima velike ambicije, želi novi iskorak u Ligi Evrope, novu titulu, pa onda ponovo u Ligu šampiona, takmičenje u koje će moći i direktno od 2023. godine pošto se domaće prvenstvo znatno podiglo. Za to su ipak potrebna još ozbiljnija pojačanja, a sve manje od toga moglo bi Dejana Stankovića da natjera da trenerski posao iskusi u atraktivnijoj ligi, uz daleko manje stresa.
Zato je Zvezda sada u paradoksalnoj situaciji - mora da nastavi da raste istom brzinom kao Stanković da joj se ne bi ponovio Milojević, ali će zbog toga istovremeno možda i ostati bez njega jer će biti svima na oku. Istovremeno, ako ne raste - Stanković će otići jer klub nije uspio da isprati njegove ambicije.
To je prokletstvo dobrih trenera, uživaš u njima dok ih imaš, pitajte Inter za Murinja...