Aleksandar Katai i Mirko Ivanić odigrali su najgore utakmice od kada su ponijeli dres Crvene zvezde, ali prije nego što počne da se upire prstima u njih - treba primijetiti da je klub kriv što se u ovom trenutku sezone dogodilo da nestane njihova magija.
Crvena zvezda nakon prvog vječitog derbija sezone ulazi u septembar sa čak sedam bodova viška u odnosu na Partizan i to bi po ranijem iskustvu i tradiciji trebalo da znači da su bezbrižni. Međutim, bilo je mnogo "crvenih zastavica" u igri Crvene zvezde u posljednje dvije nedjelje što je rezultirao eliminacijom iz Lige šampiona i odlaskom Dejana Stankovića sa klupe, što je i te kako uzdrmalo tim, a boljke u tako kratkom periodu nije mogao da riješi novi trener Miloš Milojević.
Ako je meč sa Makabijem samo ukazao da postoje problemi u igri Crvene zvezde, derbi ih je potpuno "ogolio" i zbog toga na Marakani prethodne noći nije smio da se otvara šampanjac zbog remija u derbiju kojim je napravljen veliki korak ka tituli i grupnoj fazi Lige šampiona - nego su pod hitno morali da budu upaljeni "alarmi" kako bi na vrijeme bile napravljene više nego neophodne ispravke.
U suprotnom, ako Zvezda ne rješi goruće probleme i nastavi da ih kao do sada gura pod tepih - to bi moglo da se odrazi na rezultate tima u Ligi Evrope u kojoj je odavno kao minimum upisano "proljeće", kada se već ne igra Liga šampiona zbog koje je Stanković "morao" da ode.
Nije najveći problem Crvene zvezde pad u formi Aleksandra Kataija i Mirka Ivanića, koji su protiv Partizana odigrali najgore mečeve od kada su u klubu, nego to što tek kada njih dvojica postanu "nevidljivi" postaje jasno koliko se čitava igra crveno-bijelih bazira isključivo na njihovoj individualnosti.
Ako nema "trenutka magije" Kataija ili Ivanića, Crvena zvezda djeluje vrlo ranjivo, što je znao, osjetio i kaznio Partizan. Znali su da će zatvaranjem njih dvojice uspjeti da Zvezdu učine mnogo bezopasnijom, tako da je nakon toga mnogo više zavisilo od ostatka tima, a tamo "mrka kapa" ako ne računamo Osmana Bukarija koji je postigao golčinu u 26. minutu i u više navrata namučio Uroševića. Međutim, nije ni Bukari imao dovoljnu podršku i tu dolazimo do srži problema, da je Crvena zvezda pored ogromnog igračkog kadra i ozbiljnih ulaganja i ovog ljeta - opet došla u situaciju da mora da "skrpi" tim.
Ima Zvezda mnogo većih problema od Ivanića i Kattaija: Nestala njihova magija, a za to je kriva "skrpićemo se" taktika!
Tako je Miloš Milojević morao da počne bez pravog desnog beka, sa iznuđenim rešenjem u vidu štopera Strahinje Erakovića pošto je Marko Gobeljić pokazao niz nedostataka u odbrani u susretu protiv Javora (što nije naravno prvi put), a da stvar bude još "neverovatnija" - u toku meča Zvezdi se javio problem i na suprotnom boku. Gle čuda. I ponovo nije imala pravu zamenu na klupi, nego je "Čupo" od 57. minuta, zbog nove povrede Milana Rodića,sada morao da se "prešalta" na levi bok sa kog još manje može da pruži.
Crvena zvezda je tako bila primorana da se "dovija" zbog situacije u koju je samu sebe dovela, a zbog čega trpi čitava ekipa i to se najbolje vidi u duelima poput derbija u kojima odlučuju detalji i u kojima će protivnici lako utvrditi vaše slabe tačke - i pokušati da ih pretvore u svoju dobit.
Nije samo tu Crvena zvezda imala "glavobolju", u periodu od 67. do 83. minuta igrala je bez pravog napadača, pošto je samo dan ranije prodala Ohija Omoižuanfa u Brendbi. Primamljiva ponuda od 1,3 miliona evra bila je dovoljna da se Zvezda odrekne Nigerijca nakon samo osam mjeseci u Beogradu, čak iako je nekoliko dana prije toga otišao i Milan Pavkov, tako da je novi trener Miloš Milojević morao da pita Aleksandra Pešića da opet igra sa slomljenim prstom.
I nije tu bilo dvoumljenja, stisnuo je zube Pešić, primio injekciju i istrčao na teren u Humskoj, ali jasno se vidjelo da ne može da pruži ni deset odsto od onoga što inače zna. "Rvao" se sa Vujačićem i Markovićem, a nakon sat vremena fudbala bio je bez snage i Milojević je pred sobom imao ponovo dva iznuđena rešenja - ili će Aleksandar Katai da pređe u špic, iako je "mrtav umoran", ili će umjesto njega morati da debituje Kalifa Kulibali, koji je stigao samo 48 sati pred meč. Na kraju je morao da bira oba rješenja, a teško je procijeniti sa kojim od njih dvojice je Zvezda dobila manje.
Crvena zvezda je od poluvremena sa svakim novim minutom djelovala umornije, zbog čega se odavno već postavlja pitanje o fizičkoj spremi ekipe (u derbiju pretrčali 5 kilometara manje od Partizana), ali možda je još veći problem mentalna priprema. U ključnim momentima utakmica Zvezda ostaje bez vođe na terenu koji će biti "hladne glave" kada se lomi, odnosno sa svakom sljedećom izmjenom - nastaje "džumbus" iz koga je teško procijeniti da li će donijeti bilo kakav boljitak jer se opet sve svodi na individualni kvalitet.
U trenutnom sastavu Crvena zvezda nema igrače koji kvalitetom mogu makar približno da odmijene Mirka Ivanića i Aleksandra Kataiju, i iluzorno je očekivati da će ikada imati, stoga mora da im pomogne da se vrate u formu - igračku, ali i onu koja se tiče fizičkog stanja...
Međutim, prije nego što počne da se upire prstima u crveno-bijele Vojvođane i da se pita "gdje je nestala njihova magija" - mora da se stavi prst na čelo i primijeti kada je počela da nestaje. Crvena zvezda je "krpljenjem" tima, posebno na bekovskim mjestima, znatno doprinijela tome da se Katai i Ivanić kao prvo znatno više potroše u prvih jmesec i po dana sezone, a potom i da ne djeluju toliko moćno na terenu kao što smo navikli pošto najčešće moraju da igraju sami.
Pitanje iznuđenih rješenja na urgentnim mjestima u timu može da se preživi, iz toga tim nekada izađe i jači, ali ne treba se previše čuditi i kada vam se takva odluka obije o glavu. Samo tada ne treba da se pitate zašto svrbi...
Pratite sve sportske vijesti na jednom mjestu, budite dio Mondo sportske zajednice na Viberu!