Dragan Stojković Piksi govorio je za MONDO i u emisiji "Mojih TOP 11" sa Nešom Petrovićem izdvojio je najbolje igrače sa kojima je sarađivao tokom karijere.
Pokušao je jednom prilikom da se sjeti imena španskog reprezentativca kojem je proturio loptu kroz noge u 120. minutu utakmice u Veroni. "Da nije Rafa Paz", rekao je poslije dužeg razmišljanja, ali je ton kojim je to izgovorio nedvosmisleno stavljao do znanja da je daleko od tačnog odgovora.
Da se razumijemo, to nije bilo obično proturanje lopte kroz noge koje fudbaleri uglavnom praktikuju kada žele da ponize protivnika. I to u bezbjednoj zoni terena, bezbrižnom periodu utakmice i pri ubjedljivoj prednosti svoje ekipe. Dragan Stojković je to učinio u posljednjim sekundama meča od čijeg je ishoda zavisila sudbina jugoslovenskog fudbala. Izveo je 'tunel' u neposrednoj blizini svog šesnaesterca i pri rezultatu 2:1, kada je Španija eventualnim golom mogla da se izvuče iz mrtvih i u velikoj psihološkoj prednosti dočeka izvođenje penala.
Najvažnije od svega, namjera niškog virtuoza nije bila da ponizi protivnika. Taj potez je imao višestruku korist. Definitivno je srušio moral španskih fudbalera, uništio u njima posljednji atom snage i ubio im volju za izjednačenjem. Nije bio Rafa Paz, nego Viljaroja. Ali, zar je bitno kako se zvao Španac. Suština je u hrabrosti. U smjelosti. U sportskoj drskosti. "Malo je do klase, a malo do osjećaja", odgovorio je uz onaj prepoznatljivi smiješak. Dobrodošli u 'Mojih TOP 11' sa jednim od najboljih srpskih fudbalera svih vremena, Draganom Stojkovićem Piksijem.
RADNIČKI NIŠ (1981 - 1986)
TOP 11 - Dragan PANTELIĆ
"Markantna ličnost i vrlo interesantna pojava na fudbalskoj sceni. Čovjek koji je ispisao istoriju Radničkoj i jugoslovenske reprezentacije. Intrigantan, ekscentričan, ponekad i kontroverzan na neki svoj način, umio je da napravi gaf o kome se danima pričalo. Bio je golmanska avangarda, preteča modernog čuvara mreže koji izlazi van svog prostora, dribla, šutira, postiže golove. Čilavert i Seni su mnogo godina kasnije počeli da tresu mreže iz penala i slobodnjaka, a Panta je to radio u vrijeme kada je bilo nezamislivo. Sjećam se utakmice protiv Veleža u Nišu, hladno i kišovito vrijeme, težak teren, rezultat 0:0... bližio se kraj... deganžirao je loptu skoro do ivice protivničkog šesnaesterca, ona je odskočila i završila u mreži. A na golu mostarskog tima nije stajao neki običan golman, nego veliki Enver Marić. Čovjek je bio u šoku, zaprepašćen, kao i cijeli stadion. Vijest je obišla planetu, da je tamo negdje u Jugoslaviji, golman postigao gol i donio pobjedu svojoj ekipi. Mnogo sam ga poštovao i zauvijek ću mu biti zahvalan što je na njegovu i Drizinu inicijativu organizovana moja oproštajna utakmica na Čairu."
CRVENA ZVEZDA (1986 - 1990)
TOP 11 - Robert PROSINEČKI (vezni red)
"Jednog toplog popodneva, Vaske me je pozvao u svoju kancelariju i pitao me šta mislim o 'malom žutom' koji je upravo odradio prvi trening u Crvenoj zvezdi. Nisam znao puno o tom žgoljavku, čuo sam da je bilo neke frke sa Ćirom u Dinamu i da ga je teča doveo na probu u Beograd. Rekao sam Vasketu da me je impresionirao nekim potezima. Odličan prijem, kontrola lopte. Odigrao je par dijagonala koje su bile precizne, tačne. Ali ne toliko zbog pasa, koliko zbog pokreta, koordinacije, mekoće sa kojom je sve to radio. Svako ko se bar malo razumije u fudbal, morao je to da primijeti. Fenomenalna tehnika, strašan udarac, pregled igre. Vaske kaže 'imamo ga za džabe'. Šta je onda problem, uzimaj ga odmah. Vidjelo se da je majstor fudbala, samo je trebalo vrijeme da uđe u Zvezdin vrtlog, da se navikne na ambijent, pritisak, navijače, trofeje. Kada je sa omladincima Jugoslavije osvojio titulu svjetskog prvaka u Čileu, sačekao sam ga na beogradskom aerodromu i poklonio mu buket cvijeća. Zvezda je uvijek bila veliki klub i smatrao sam to kao lijep gest kapitena prema momku koji je proglašen za najboljeg mladog fudbalera na svijetu."
TOP 11 - Vladimir JUGOVIĆ (vezni red)
"Mnogo zahvalan igrač. Nije bio spektakularan, niti se to od njega tražilo. Ali surovi profesionalac. Razumio je taktiku, čitao igru... šta, kako, koliko. Nikada se nije štedio. Ne postaje se slučajno najtrofejniji igrač svih vremena. Takođe, imena klubova sa kojima je osvajao sve te trofeje govore o njegovoj klasi. Bio je nekako u drugom planu, što je i normalno kada imate aždaje oko sebe. Njegova posvećenost je nešto fascinantno. Znaš kako, Juga je bio igrač koji jednostavno ne može da te razočara. Da li će da te oduševi, to ne znam. Pretpostavljam da hoće. Ali da te razočara, nema šanse. Upravo zbog toga dajem mu prednost u odnosu na neke druge igrače. Imao sam tu i Šabana. Pa Didijea Dešana koji je imao vrhunske sezone u Marseju i Juventusu. Ali Juga mi je mnogo drag kao igrač i kao čovjek, jednostavno ne mogu da zamislim TOP 11 bez njega u timu."
TOP 11 - Dejan SAVIĆEVIĆ (vezni red)
"Napravili su bez potrebe frku kada je dolazio u Zvezdu. U fazonu, kako će Piksi da prihvati Deju, ko će da bude vođa, kome traka, kome broj 10. Gluposti. Čuj, kako će Piksi da prihvati Deju. Pa prihvatio sam ga kao brata. Kada su ljudi normalni, tu nema problema. Dejo je totalno normalna osoba i zato smo prijatelji cijeli život. Sjećam se kad su ga pustili iz vojske da nam pomogne u Kupu šampiona. Kaže starješinama 'idem da igram protiv Milana', oni se smiju. Kao 'ajde bježi, koga ti ložiš'. Bili smo cimeri i u Zvezdi i u reprezentaciji. Na dan utakmice, pusti ga samo da odspava i ne brini za rezultat. Kažu 'vrijeme je za ručak, idi ga budi'. Ma kakav crni ručak. Morao sam da puzim po sobi da ga ne probudim. Promeškolji se i pita koliko je sati'. Dobro jutro, podne je. Ali sa loptom virtuoz. Vulkan talenta. Kada krene u driblinge, čini ti se da tvrđavu može da sruši. Fizički moćan, tehnički perfektan. Predodređen za veliko ime svjetskog fudbala. Druga su vremena bila, drugi običaju. Mi smo na dan utakmice sa Milanom blejali po Pjaci Duomo, slikali se, kupovali suvenire u šopu 'rosonera'. Lagano, niko te ne dira. A zamisli danas nešto slično."
TOP 11 - Darko PANČEV (napad)
"Imam puno kandidata za poziciju špica. Papen, Pančev, Kantona... Neka bude Pančev. Čovjek je oborio sve golgeterske rekorde u karijeri, kako da ga ne stavim? Svima su u sjećanju njegovi golovi u Kupu šampiona i u zavničnim prvenstvenim utakmicama Crvene zvezde, ali ja pamtim jednu nezvaničnu. Igrali smo protiv CSKA iz Sofije na turniru u Nici, poluvrijeme 5:0, Kobra pet komada. Gledamo se u svlačionici, ne vjerujemo. Pitamo ga da li je normalan. On se smije. Znaš ono njegovo, 'sve je to normalno'. Završi se 6:1, rapsodija od igre. Ako se ne varam, to je prva utakmica na kojoj smo Dejo, Robi, Darko i ja zaigrali zajedno u dresu Zvezde. Balada. A Bugari jaki kao zemlja. Stoičkov, Penev, Kostadinov... Bili su u bunilu, nisu znali odakle gruva. Sitan vez. Mi smo pakovali, a Darko gurao u mrežu. Pakao od golgetera. Poslije meča, njihov trener Penev je šetao po hotelu sa nekom maramom oko glave i mrmljao 'ne se javljaj, ne se javljaj'. Ma nisu znali šta ih je snašlo."
OLIMPIK MARSEJ (1990 - 1994)
TOP 11 - Kris VODL (vezni red)
"Tih, skroman, a vedrog duha i vesele naravi. Fenomenalan igrač. Atipičan primjer engleskog fudbalera. Fantastičan dribler, zabavljač na terenu. Izuzetna fudbalska inteligencija, tajming za dupli pas, centaršut. Izgledao je malo trapavo, ali je volio loptu u svom posjedu i po desnoj strani je činio čuda. Profil igrača koga publika mora da voli. Da preskoči loptu, proda foru, napravi vic. A pritom strašno produktivan. Nije bio pretjerano ambiciozan u smislu da stavlja sebe u prvi plan i da se po svaku cijenu bori za neke funkcije po završetku karijere. Vratio se u rodni Šefild i posvetio trenerskom poslu u omladinskoj školi. Rad sa djecom je posao iz snova za čovjeka njegovog karaktera i njegovih ljudskih i profesionalnih osobina."
NAGOJA GRAMPUS EJT (1994 - 2001)
TOP 11 - Karlos TORES (odbrana)
"On je sin Karlosa Alberta, kapitena brazilske reprezentacije sa Svjetskog prvenstva u Meksiku 1970. To je ona čuvena generacija koju mnogi smatraju najboljom fudbalskom postavom svih vremena. Tukli su Italijane u finalu sa 4:1, Karlos Alberto je postigao četvrti gol i ujedno je posljednji kapiten u istoriji fudbala koji je podigao trofej Žila Rimea. Nisam imao pojma da mu je Tores sin. Kada smo poslije sankcija igrali prijateljsku utakmicu sa Brazilom, sreo sam se sa Vengerom koji je bio u zvaršnim pregovorima oko preuzimanja Nagoje. Prostudirao je ekipu i zaključio da mu fali kvalitetan štoper. Zato je došao u Brazil da na djelu vidi potencijalno pojačanje iz redova Vasko da Game i kada mi je rekao da je Tores sin Karlosa Alberta, uhvatio sam se za glavu. O ne, zar opet 'tatini sinovi'? Međutim, momak je bio prva liga. Tako dobar igrač, takav profesionalac, čovjek, ljudina. Venger ga je sjajno skautirao i odmah poslije utakmice ga je nagovorio da prihvati ponudu iz Japana. Donio je sigurnost našoj odbrani i pomogao nam da bilježimo još bolje rezultate."
VERONA (1991 - 1992)
TOP 11 - Alesandro RENIKA (odbrana)
"Ako gledamo kompoziciju tima, jasno je da za određene pozicije imam daleko bolje solucije iz Zvezde i Marseja, ali su propozicije emisije takve da iz svakog kluba moram da izaberem bar jednog igrača. Opredjeliću se za Reniku, sjajnog momka i kvalitetnog odbrambenog fudbalera. Bio je član slavne generacije Napolija koja je sa Maradonom osvojila dvije titule šampiona Italije. Iskusan centarhalf, mnogo dobar dasa. Stigli smo iste sezone u Veronu i odmah uspostavili prijateljski odnos. Sjedio sam pored njega kad mu je zazvonio telefon, a s druge strane žice Maradona. Bog koji hoda. Gurnuo mi je slušalicu i rekao 'evo ti, razgovaraj sa najvećim'. Dijego mi kaže 'pazi se Italijana, veliki su to prevaranti. Udaraju s leđa, biju dobre igrače, mene su tukli kao konja'. Zahvalio sam mu se na savjetu, mada je u tom trenutku bilo jasno da zbog povrede neću moći da pružim ni djelić svojih mogućnosti. Možda sam samo na jednoj utakmici bio onaj stari Dragan Stojković. I to protiv Intera, letio sam po terenu. Kao da je neko čarobnim štapićem izliječio koljeno, osjećao sam se kao leptir. Ali dva dana kasnije, sve se vratilo na staro."
REPREZENTACIJA SFRJ (1983 - 1992)
TOP 11 - Safet SUŠIĆ (vezni red)
"Fudbalska lokomotiva. Nesvakidašnja moć, vanserijska tehnika, lucidnost, lukavost. Posjedovao je sve ono što jednog čovjeka čini vrhunskim fudbalerom. A van terena vrlo skroman, nikada nije bio sklon skandalima. Takav je i danas, cijeli život tih i povučen. A znamo da su velike reke uvijek tihe, dok potoci prave najveći žubor. Pape je jedan od najboljih svih vremena, ja sam ga mnogo cijenio i volio. Nevjerovatna erupcija talenta u nogama i glavi. Bukvalno je nosio tim i jednim potezom rješavao utakmice. Francuski mediji su ga proglasili za fudbalera vijeka Pari Sen Žermena. Bio je nosilac velikog projekta predsjednika Frensisa Borelija i prva prava inostrana zvijezda francuskog fudbala."
REPREZENTACIJA SRJ (1992 - 2000)
TOP 11 - Predrag MIJATOVIĆ (napad)
"Prototip modernog napadača. Partizan i Valensija su mu bili lansirna rampa za Real u kome je udario pečat karijere i upisao svoje ime zlatnim slovima u anale kraljevskog kluba. Eksplozija u nogama, taj prvi sprint od 5-6 metara, kao turbina. Ali prije svega, vanserijska fufdbalska inteligencija. Peđa nikada nije trčao u prazno, čisto reda radi da bi nekome nešto dokazao. Ne. Svaki njegov pokret, svaki potez, imali su neki smisao i bili su u službi ekipe. Uvijek smo imali izuzetan odnos, tako je i danas, svaki naš susret obiluje emocijama i uzajamnim poštovanjem. Taman posla da je bilo polemike oko toga ko će da izvede penal ili slobodan udarac. Šutirao je onaj ko se u datom trenutku bolje osjećao. Desila se ta prečka u Tuluzu, bože moj. Van der Sar je gromada od golmana, nije mu lako dati gol. Danas kad bi šutirao, ja bih mu isto savjetovao. Šutni je iz sve snage, po sredini. Lopta se podigla i milimetri su presudili da ne završi u mreži. Jednostavno, postoje dani kada se ne da. Kao što se meni nije dalo u Firenci. I da, ona proslava gola protiv Njemačke je njegova ideja. Fora iz filma 'Mi nismo anđeli'."
TOP 11 - Miodrag BELODEDIĆ (odbrana)
"Htio sam Mihajlovića, ali nismo odigrali nijednu utakmicu zajedno u Zvezdi. Zato je dilema Mozer ili Belodedić. Pošto već imam dva stranca u odbrani, neka bude Mile. Zbog njega me duša boli što smo ispali od Kelna, jer sam ubijeđen da bismo na proljeće osvojili Kup UEFA. Belodedić je bio taj posljednji biser koji je falio u sklapanju šampionskog mozaika. Ruku na srce, nismo ni zaslužili da prođemo Nijemce. Igrački nikada nismo bili inferiorni, padali smo isključivo na planu logistike i organizacije. Čeka nas revanš sa Kelnom, a šaner kuca na vrata hotelske sobe i nudi mi odijela od kašmira za 300 maraka (!?) Krećemo na stadion, u autobusu svi sjede osim igrača. Ne šalim se. Evo, ja sam kao kapiten ekipe sjedio na podu između sedišta. Kasnili smo na zagrijavanje, a presvlačili se u autobusu. Bilo me je sramota od onih žena, molili smo ih da okrenu glavu ka prozoru. Šeki je na brzinu izdiktirao sastav i odmah smo izašli na teren. I sad ti meni reci, kako da pobijedimo Nijemce? Kako?"
TOP 11 - Arsen VENGER (trener)
"Sarađivali smo dvije godine u Nagoji i ostavio je najveći pečat u mojoj karijeri. Naravno, imao sam i prije njega vrhunske učitelje. Od Nenkovića, Dimoskog i Duvančića u Radničkom, do Vasketa, Stankovića i Šekija u Zvezdi. Da ne zaboravim i Gibca Jovanovića, trenera od koga sam naučio prve fudbalske lekcije. Stankovića sam mnogo cijenio, bez obzira na nesporazum koji smo imali na početku saradnje. Igrali smo neku prijateljsku utakmicu sa Voždovcem i Vladica Popović je izdiktirao sastav: '7-Stojković, 8-Prosinečki, 9-Musemić, 10-Đurovski, 11-Đurović'. Samo sam pitao 'kako 7, valjda 10-Stojković'. Stane me je pozvao u kancelariju i rekao 'nećeš ti da određuješ ko će koji broj da nosi, marš kod Džaje po ispisnicu'. Sjeo sam u auto i otišao kući. Ma gluposti. Stane je volio da gradi autoritet na najboljim igračima u timu. Razumio sam i nisam mu zamjerio. Sa Vasketom sam imao najbolji odnos. Bio je preteča modernog fudbalskog menadžera, kao u Engleskoj. Više se bavio psihologijom, a rad na terenu je prepuštao svojim pomoćnicima. Nije tu bilo mnogo taktike, ja sam tek kod Osima počeo da kapiram šta znače sistemi igre, formacija, strategija."
TOP 11 (3-5-2): Pantelić - Renika, Belodedić, Tores - Vodl, Jugović, Sušić, Prosinečki, Savićević - Pančev, Mijatović.
"GORI U LANSU, A SANIJU ZVONI TELEFON"
Sa svim selektorima je Piksi imao maksimalno korektan odnos i samo se jednom u karijeri iznervirao zbog neke njihove odluke, a nije teško pretpostaviti o kojoj se radi.
"Zasmetala mi je samo izmjena protiv Holandije u osmini finala Svjetskog prvenstva u Francuskoj. Nisam bio umoran, osjećao sam da ih imamo. Pomislio sam 'šta me sada mijenjaš kad su Holanđani na koljenima'. Ali dobro, Sani je mislio najbolje. Imali smo odličnu saradnju. On je bio svjestan naših karijera, mi sa druge strane to nikada nismo zloupotrijebili. Zamjeram mu samo jednu stvar, morao je protiv Njemačke bolje da iskoristi pauzu u poluvremenu. Vodili smo 1:0, imali sve u našim rukama. A njemu je zazvonio telefon i nije ga bilo deset minuta u svlačionici. Zgrabio sam flašu vode i razbio je o pločice u kupatilu. Umesto da napravimo dogovor kako da dotučemo protivnika, mi smo se gledali i ćutali. Da smo pobijedili Nijemce, bio bi lakši raspored u nokaut-fazi i sve bi bilo drugačije. Saznali smo poslije i ko ga je zvao. Kondicioni trener Peđa Stanojević, da mu kaže kako smo moćni i da nastavimo da gazimo."
OSIM NIJE ZASLUŽIO TORTURU U ITALIJI
Za razliku od Dejana Savićevića, Piksija samo lijepe uspomene vežu za Štrausa s Grbavice.
"Često me pitaju za proslavu prvog gola protiv Španije. To je bila moja podrška čovjeku koji je tih dana bio na strašnom udaru javnosti. Vidjelo se da imamo štofa i da smo kadri za veliki rezultat. Međutim, Osima su napadali sa svih strana. Trpio je niske udarce, a kap koja je prelila čašu dogodila se veče prije meča u Veroni. Napisali su da je popio 11 flaša viskija. Bio je strašno utučen, klonuo duhom, psihički razoren. Cijeli svijet mu se smučio. Rekao mi je 'sve mogu da razumijem, ja sam čovjek širokih shvatanja i otvorenog srca, ali ovo je prevršilo svaku mjeru'. Zagrljaj kod gola je najmanje što sam mogao da učinim da ga bar malo oraspoložim. A vijest nije imala veze sa istinom. U hotelu u kome je boravila naša reprezentacija, organizovala se proslava nekog vjenčanja. Mi smo imali naše obaveze: trening, sastanak, večeru. Nismo uopšte dolazili u kontakt sa gostima kojih je prethodne večeri bilo mnogo u holu i restoranu. Novinari su narednog jutra na jednom stolu prebrojali 11 flaša viskija i napisali da je sve to popio Ivica Osim. Ali dobro, izgleda da nam je suđeno da na svakom velikom takmičenju izmišljamo neku aferu."
TAPI JE PRELOMIO DA NE POČNEM U BARIJU
Daleko od toga da je to namjerno uradio, ali hvala mu do neba što je onaj povratni pas ka Papenu u 120. minutu meča u Bariju, bio kratak i mekan.
"Zalomio sam Jugovića i u djeliću sekunde vidio Papena na ivici šesnaesterca. Da je taj pas bio malo precizniji, Diki ne bi bilo spasa. Žan-Pjer u tim situacijama nije praštao, bio je nemilosrdan. Ali ja sam tu utakmicu morao da počnem. Imali smo par dana ranije posljednji test protiv Nice i svi su bili impresionirani mojom igrom. Tapi je u poluvremenu uletio u svlačionicu i oduševljeno uzviknuo 'ovo je magija'. Ipak, ubijeđen sam da je on prelomio i naredio Gutalsu da ostanem na klupi. Zagrijavao sam se sat vremena, saigrači su mi govorili da je Belgijanac izgubio osjećaj za vreme i prostor, da je zaboravio na izmjenu. Nisam htio da pravim cirkus. Ušao sam u 112. minutu i bilo je kasno za neki konkretan učinak. Kada me je odredio za izvođača penala, rekao sam mu 'sad ti šutiraj, ja neću'. Izveo bih ja taj penal, nije problem. Ali da sam igrao od početka. Ovako, nema teorije."
ŠTA ĆE VAM ČETVRTI, MNOGO JE!
Prosto nevjerovatno zvuči podatak da je za četiri godine igranja u Zvezdi, samo jednom zatresao mrežu Partizana.
"Pa dva su mi poništili na pravdi boga" - smije se Piksi - "U jednom derbiju smo poslije 20 minuta igre vodili sa 3:0. Partizan je bio na konopcima. U finišu prvog poluvremena sijevnula je kontra, Musemić mi je odigrao u prostor, obišao sam Omerovića i rutinski poslao loptu u mrežu. Vidjelo se sa okolnih zgrada na Autokomandi da nema govora o ofsajdu. Kada sam sudiju Čolića pitao u tunelu zašto je poništio gol kada mu ni njegov pomoćnik nije ništa mahao, odgovorio je 'šta će vam četvrti, mnogo je'. Iste godine su mi poništili i gol sa pola terena. Đukanović je boksovao loptu i ostao daleko od gola, vidio sam da Radanović nema šanse da stigne. Gađao sam mrežu i pogodio. Sudija Radović je strogo poštujući tadašnja pravila mahao ofsajd zbog položaja Bore Cvetkovića. Šta da se radi. Partizanu sam morao da zatresem mrežu direktno iz kornera da bi mi sudije konačno priznale gol."
Pratite sve sportske vijesti na jednom mjestu, budite dio Mondo sportske zajednice na Viberu!