Ostala su samo 82 dana do meča Srbije i Engleske na Evropskom prvenstvu, a "orlovi" imaju veliki broj problema koje smo videli i na mečevima protiv Rusije i Kipra. Selektor to mora da reši dok nije kasno.
Šokantan debakl protiv Rusije (4:0) i "mršava" pobjeda nad 125. reprezentacijom svijeta Kiprom (1:0), učinak je fudbalera Srbije u pretposljednjem okupljanju uoči Evropskog prvenstva u Njemačkoj. Da turnir počinje ove nedjelje, mogli bismo bez ikakve sumnje da konstatujemo da "orlovi" nisu spremni, a za konačan zaključak o formi, uigranosti i igri imamo još 82 dana koliko je tačno ostalo do intoniranja himne "Bože pravde" u Gelzenkirhenu protiv Engleske.
Prema riječima selektora Dragana Stojkovića, to je sasvim dovoljno vremena da stvari dođu na svoje, ali utisak javnosti poslije martovskog izdanja Srbije je da problema ima i više nego što smo mislili kada smo se jesenas u Leskovcu "koprcali" protiv Bugarske za makar bod i konačni plasman na Evropsko prvenstvo poslije 24 godine. Kako će ih Piksi sve riješiti?
Za početak, djeluje da će Piksi prvi put morati da podigne ton na svoje igrače koji su utakmice protiv Rusije i Kipra shvatili vrlo neozbiljno. Poslije katastrofe u Moskvi selektor je bio blag i govorio je da "nema prostora za paniku", a bilo ga je i te kako, da bi promijenio ploču i zatim pred Kipar zatražio "reakciju i revolt". Na kratko je zaista i dobio šta je tražio, Srbija je kao i protiv Rusa igrala dobar fudbal dvadesetak minuta, a onda je nije "isjekao" crveni karton nego spoznaja da ne mora da ulaže previše napora.
Na takav osjećaj fudbaleri Srbije opekli su se mnogo puta, zamalo i protiv Kiprana koji su u posljednjih pola sata stvorili nekoliko šansi pred golom Rajkovića i pogodili stativu, a pred Evropsko prvenstvo (valjda) znaju da mogu da zaborave da igraju utakmice na kojima puls ne prelazi 85.
ŠTA JE TO PIKSI PROBAO?
Od najavljene igre sa četvoricom u posljednjoj liniji, praktično je ostala samo najava. Srbija je priliku da se uigrava u novom sistemu propustila kada je Milan Gajić dobio crveni karton u Moskvi u 20. minutu, a nakon toga smo nastavili da igramo sa 10 igrača u hibridnom sistemu, čak i sa dvojicom napadača. Za meč na Kipru, Piksi je vratio staru postavku sa trojicom štopera, s dodatkom da je Babić povremeno igrao i kao lijevi bek, dok se u drugom poluvremenu izmiješalo "hiljadu stvari".
Prvo ulascima Tadića i Jovića, kada smo kratko prešli na sistem sa dva špica, pa Zdjelara i Kostića kojim je vezni red dobio potpuno drugu fizionomiju, a za kraj je i odbrana ne neki način "razbijena" jer je Eraković dobio šansu umjesto Mašovića, pa je drugačiju ulogu dobio Mijailović. Dakle, mnogo promjena...
ŠTA JE TO PIKSI VIDIO?
Vrijeme je da Piksi prvi put podigne ton: "Razmazio" je igrače, mora da ih trgne dok nije kasno!
"U ovim utakmicama u martu je najvažnije da su svi igrači dobili šansu i da sam vidio šta sam želio da vidim i da sam dobio informacije koje će mi služiti za ubuduće", bila je poruka Piksija poslije meča na Kipru, međutim čini se da je i ovoga puta bio prilično blag.
Meč protiv Rusije je gotovo "neupotrebljiv" u svakoj analizi zbog igre sa desetoricom igrača, dok je intenzitet susreta na Kipru - posebno drugo poluvrijeme - takođe zanemarljiv čak i za prijateljsku utakmicu. Jedina povratna informacija koju možemo da "pročitamo" iz selektorove izjave je da će se Srbija definitivno na Evropskom prvenstvu naći u staroj formaciji, sa trojicom štopera, ali još smo daleko od saznanja ko će to biti.
ŠTA JE SRBIJA NAUČILA U MARTU?
Ako jedna pouka može da se izvuče iz 180 blijedih minuta Srbije, onda je to da Lazar Samardžić definitivno mora da ima mjesto u 13-14 igrača koji čine okosnicu. "Prodao" je foru iz slobodnjaka kojim je Milinković-Savić postigao gol, nedugo potom je izborio i penal, a generalno se činilo da solidno "vuče konce" kada je na terenu. Ipak, Piksi ga je zamijenio već na poluvremenu, kako bi Dušan Tadić i zvanično oborio rekord po broju nastupa za reprezentaciju, čime je propuštena možda šansa da od Samardžića vidimo šta to još može...
Može se reći i da je selektor "primio k znanju" da Mašović i Babić predstavljaju sasvim solidna rješenja u odbrani i da na njih može da se osloni, možda i više nego na neka veća imena, dok sve ostalo što smo vidjeli poziva na oprez i na jasno stavljanje svima na znanje - moraju bolje!
ŠTA SRBIJA MORA DA NAUČI DO JUNA?
Za početak, Srbija mora da pronađe balans između odbrane i napada, što je selektor pokušavao dodavanjem Zdjelara i Mijailovića u vezni red, međutim pitanje je da li posjeduju igrački kvalitet za to mjestu u reprezentaciji. Uvjerenje je da bi jedan "pitbul" na sredini terena olakšao posao trojici štopera, a tu se i dalje traži idealno rješenje i do sada nijedna kombinacija nije rekla "to je to". Makar oko golmana nema takvih muka, pošto na osnovu prikazanog ove sezone, neće biti prevelike razlike ko brani: Vanja, Đorđe ili Predrag.
Do juna, Srbija mora da vidi i šta će sa bokovima, pa dok se čini da je Živković siguran po desnoj strani, lijeva na kojoj je obično "jurišao" Kostić djeluje ranjivo usljed manje minutaže ove sezone. U mečevima sa Austrijom i Švedskom moraće da se razriješi dilema koja bi baš protiv Engleza mogla žestoko da nas košta, ako loše procijenimo sopstvene kvalitete.
Na kraju, dolazi se i do čuvena dva pitanja - mogu li Tadić i SMS zajedno, prije svega zbog neangožavanja u pritisku na loptu, pa onda i da li Vlahović i Mitrović treba da igraju u paru. Iako selektor uporno ponavlja da "sve to može", u praksi, posebno protiv jačih reprezentacija, često se pokazivalo da imamo problem i da neko od četvorice najboljih srpskih igrača mora na klupu. Samo, selektor mora da presiječe, što neće biti lako jer ih je svojim odnosom na neki način i razmazio...
BONUS VIDEO:
(MONDO, Milutin Vujičić)