Kako je puklo između Tadića i Piksija! Kapiten u klin, selektor u ploču - dok nas sujeta nije uništila!

Evropsko prvenstvo u Nemačkoj prije svega će se pamtiti po neslaganju selektora Dragana Stojkovića Piksija i kapitena Dušana Tadića. Kao da su bili na dva različita turnira. Od reportera MONDA Milutina Vujičića sa EURO2024./

Disali su selektor i njegovi igrači kao jedno u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo u Kataru, posebno u pobjedi nad Portugalom, ali čini se da su od tada svakog dana sve dalji, makar kada je shvatanje igre u pitanju. To se posebno odnosi na kapitena Dušana Tadića koji je možda i nepotrebno digao buru nakon utakmice sa Engleskom jer nije bio starter, ali možda se nakon Danske drugačije gleda na njegov potez. Možda je, ako ništa drugo, imao dobru namjeru.

Tadić je radio sa sjajnim trenerima, poput Erika ten Haga ili Maurisija Poketina, ima velike ambicije da u budućnosti bude trener (čak kaže i selektor Srbije), pa ne čudi što u "ovim" godinama primjećuje taktičke stvari koje mu prosto ne piju vodu. Koliko god da se poslije ispadanja sa Evropskog prvenstva ujedao za jezik, dok je plačnih očiju medijima "uvijao u ukrasni papir" mišljenje o svojoj ulozi na turniru, nije moglo da se ne primijeti da se ne slaže sa selektorom. I evidentno je da Tadić misli da stručni štab na čelu sa Piksijem nije uradio dobar posao u Njemačkoj.

"Najbolje da ništa ne pričam zato što niko ne razumije šta sam htio da kažem", vajkao se Tadić uz poruku da njegova iskrenost može nekoga i da "ubiije". Objašnjavao je da je njegova reakcija ljudska, da kao kapiten želi da preuzme odgovornost kada je na terenu, smatrajući da je "zaslužio bolji tretman", ali da nije imao priliku da povede Srbiju kao što je to Luka Modrić recimo činio sa Hrvatskom.

"Ja da sam trener, ja bih volio da igrač kaže to što misli", objašnjavao je Tadić svoj stav, kao da je već od selektora Piksija dobio "packe" jer se drznuo da komentariše njegovu stručnost, što naravno ne bi želio da čuje niti jedan trener na svijetu - posebno ne od kapitena i lidera svlačionice.

Ali, koliko god da se Tadić ne slaže sa odlukama Piksija, mora da se kaže i da još nije postao trener, da mora da poštuje njegov izbor i ne ruši mu autoritet, što je isto kapitenska obaveza. Istovremeno, selektor bi trebalo da ima malo više obzira prema svom kapitenu, pošto kada se situacija pogleda iz drugog ugla - i kada se malo bolje protumače Tadićeve izjave - djeluje kao da je gotovo bio šikaniran.

"Na poluvremenu mi kažu da ulazimo Ilić i ja, ja taman krenem da se zagrijavam, pa taman da uđem - kažu, 'ajde ti odmori", bila je očigledno kap koja je prelila čašu sujete kod Dušana Tadića, dok je litarski bokal i na drugoj strani, kod selektora Piksija, po čemu su sličniji nego što bi htjeli da priznaju.

Ako je već selektor htio da ga skloni iz tima, mogao je da nađe "ljudskiji način" od onoga što smo vidjeli u Njemačkoj. Ako se Tadić nije slagao sa odlukama selektora, mogao je da sačeka da se sve završi, a onda da kaže šta mu je na duši - umjesto da ubaci jabuku razdora u svlačionicu poslije prve utakmice na turniru, pritom nipodaštavajući i ostatak tima izjavama o tome kako je najbolji i najspremniji fudbaler.

Postavlja se pitanje i kako će njih dvojica dalje ijrešiti problematiku po kojoj će se i pamtiti učešće Srbije na Evropskom prvenstvu u Njemačkoj, pošto djeluje da niti jedan od njih nije spreman da kaže: "Izvini, ja sam pogriješio". Za početak, ne mogu da se slože o ocjeni nastupa reprezentacije na turniru, kamoli o ulozi koju je Tadić imao kao kapiten tima, a najgore po obje strane bilo bi da nastave da se ponašaju kao da se ništa nije desilo. I te kako jeste, i neka je, samo to sada moraju da riješe kao što rješavaju odrasli ljudi koji mogu da "svoje ja" stave u službu tima. Ako ne mogu, Srbija opet neće biti tim i idemo ispočetka. Ono naše.

Pratite sve sportske vijesti na jednom mjestu, budite dio Mondo sportske zajednice na Viberu!