Mate Mišo Kovač je bio veliki umetnik, pevač, muzičar, ali i - navijač Hajduka i talentovan fudbaler u mladosti. A posebno se dičio poznanstvom sa Petrom Nadovezom.
Iz Hrvatske su došle tužne vijesti, preminuo je veliki Mate Mišo Kovač. Rođen 1941. godine u Šibeniku u vrijeme italijanske okupacije nakon završene industrijske škole za tapetara, a sada je preminuo u 85. godini.
Osim muzike velika ljubav mu je bila i fudbal. Ne samo da je bio veliki navijač Hajduka i jedan od simbola kluba decenijama, on je takođe bio i talentovan golman. Branio je za mlađe kategorije svog Šibenika i sanjao da stane među stative "bilih".
"Da, ja sam bio u juniorima Šibenika. Htio sam da branim, ali bio sam prenizak. Za 15-ak centimetara. Sve niske udarce sam odbranio i nitko mi nije mogao dati gol. Znaš. Ali nisam imao tu visinu za uspjeh kao golman", rekao je u jednom intervjuu.
Igrao fudbal sa velikanima
Zapravo je u kvartu u kome je odrastao zajedno sa Arsenom Dedićem bilo i čuvenih fudbalera. On je odrastao sa Krasnodarom Rorom, legendarnim vezistom Šibenika i Dinama iz Zagreba, ali prije svega sa Petrom Nadovezom. "Pere, splitski Pele" je zapravo bio iz Šibenika i počeo je karijeru u Šibeniku, igrao je "devetku", a Mišo je godinama sa ponosom isticao da ga poznaje.
"O mom životu nema se šta mnogo reći, nisam kažnjavan ni odlikovan, pa jedino što ti o sebi mogu reći važno jeste to da sam prijatelj Pere Nadoveze, njega znaš, ko ne zna Peru, devetku ‘Ajdukovu’… A s Perom sam djetinjstvo proveo u tijesnoj uličici Šibenika, zapravo na Škopincu, gdje smo povazdan mlatili ‘krpaš’, ljutili susjede, igrali se ‘mog spasa’, voljeli istu djevojčicu, borili se za nju tako što bi se on iskazivao driblinzima, a ja skakao po pločniku kao golman i kidao onaj jedini džemper što bih ga kradom izvukao iz ormara.
Kad bi se naša mala četa duže zadržala na ulici ili u obližnjoj ‘kavi’, gdje smo drvenim mačevima u stilu musketara nastavljali borbu za ljubav voljene djevojčice, koja o tom jadna ništa nije ni znala, potražio bih spas kod svog najvjernijeg saveznika, bake Stoše, i s njom kao štitom stizao kući, siguran da mi otac neće isprašiti tur. Lukavi smo bili mi šibenski mulci, znali smo se izvlačiti i tako što bi ocu, prije nego što bi odriješio kaiš, donijeli važnu vijest: ‘Ćale, znaš da je umro barba Šime!'”, otkrio je on.
Veliki navijač Hajduka
"Moj idol je bio Batinica, mi smo ga zvali Čeipa, ima noge od čelika. Došao je Hajduk, Kup su igrali, a Čeipa je čuvao Vukasa. Tad sam ja gledao Čeipu jer je on moj, na 1. maj ja sam njegove dresove po gradu nosio. I prođe Vukas Batinicu, gol za Hajduk, do kraja četiri gola. I ja dođem kući, mater mi stavlja večeru, ja kažem: 'Nemoj mi davati večeru'. Ona pita: 'Što, jesi bolestan?', kažem da nisam. Ali ja sam počeo misliti o tom Hajduku. O tom trenutku kad je Vukas mog ljubimca bacio četiri puta na zemlju bez faula... I jednu noć nisam izdržao, digao sam se iz kreveta i otišao sam na rivu", pričao je svojevremeno Kovač, a prenosio portal "24sata".
"Ja sam iša' na utakmice brodom jer nije bilo puteva, tim putevima mogli su proći samo kamioni. Iz Šibenika je plovio prekookeanski brod, išao je u tri sata ujutro. Kad sam imao 15 godina, rekao sam ćaći da idem u Split vidjeti kako to izgleda na stadionu kad igra Hajduk. Ćaća je rekao: Dobro. I ja sam došao, u to vrijeme svirao sam gitaru. Pjevao sam svoje pjesme. I skupili su se momci oko mene, znaš. Skupilo se dosta ljudi oko nas i ja sam im pjevao", govorio je hrvatski muzičar za "Dubrovački".
(MONDO)
BONUS VIDEO: