Željko Matuš, fudbalska legenda Dinama i reprezentacije Jugoslavije, preminuo je u 92. godini, ostavivši neizbrisiv trag u istoriji jugoslovenskog fudbala.
Dinamo Zagreb saopštio je da je preminula klupska i jugoslovenska legenda, Željko Matuš, u 92. godini. Bio je poznata Dinamova "desetka", harizmatični as i važna figura istorije kluba sa Maksimira, ali i Ex-Yu fudbala.
Matuša pamte u Zagrebu kao svojevrsnog simbola uglađenog, starozagrebačkog Dinama, kao igrača uz kojeg se razvila odrednica "gospodin u kopačkama". "Ona je u plavom klubu prethodno bila vezana ponajprije uz Milana Antolkovića, a nasljednik je, eto, bio Matuš", sjetio se prvak Hrvatske.
Matuš je bio dio proslavljene Dinamove generacije koja je "plesala" od sredinom pedesetih i šezdesetih godina, dugogodišnji maksimirski kapiten, osvajač četiri trofeja i finalista Kupa sajamskih gradova 1963. godine, čime je bio učesnik prvog od dva Dinamova evropska finala.
Matuš je u tim istorijskim utakmicama Dinama igrao "desetku", kreatora igre, a nekad i "četvorku", defanzivnog veznog. Kako je i sam tvrdio, njegova vrlina ili možda slabost bili su u tome da je mogao igrati u različitim ulogama. Često je igrao "za druge", odnosno za saigrače.
Matuš je sa Dinamom bio prvak Jugoslavije 1958, osvojio je sa "modrima" i Kup Maršala Tita, 1960, 1963. i 1965. godine. Kao reprezentativac Jugoslavije učestvovao je na Svjetskom prvenstvu 1962. u Čileu i u plavom dresu stigao sa saigračima do polufinala zauzevši konačno četvrto mjesto.
Dvije godine ranije bio je kao reprezenativac Jugoslavije u finalu Evropskog prvenstva u Parizu, pa potom osvojio zlato na Olimpijskim igrama u Rimu, gdje je bio strijelac za vođstvo 2-0 u pobjedi protiv Danske s 3-1 u finalu. Uz Željka Matuša, u meču za zlato strijelci su bili ikone Partizana i Zvezde, Milan Galić i Bora Kostić.
Matuš je igrao i u jedinoj utakmici reprezentacije Hrvatske u vrijeme SFR Jugoslavije, protiv Indonezije 1956. godine u Zagrebu.
"Bio je to jedini dvoboj hrvatske reprezentacije između 1945. i 1990. godine, Hrvatska je pobijedila sa 5-2, a upravo je Matuš zabio pogodak za 1-0", piše Dinamo Zagreb. Hrvatska je prethodno igrala mečeve pod svojim imenom kao banovina kraljevine Jugoslavije 1940, pa i od 1941. do 1945, tokom trajanja marionetske Nezavisne države Hrvatske u vrijeme Drugog svjetskog rata. Devedesetih je ponovo počela da igra pod svojim imenom, u godinama krvavog raspada SFR Jugoslavije, kada se i otcijepila i postala samostalna.
Iz sela u Zagorju do karijere stomatologa u Švajcarskoj
Matuš je rođen 9. avgusta 1935. godine u Donjoj Stubici u Hrvatskom zagorju, a kao srednjoškolac igrao je za tadašnji Tekstilac iz Oroslavja, odakle je 1954. godine prešao u Dinamo. Zanimljivo je to da je među prvima i rijetkim sportistima koji su stekli visoko obrazovanje, pa je poslije fudbalske karijere radio kao ugledni stomatolog u Švajcarskoj.
Svoju namjeru da se obrazuje rekao je bez ustezanja i tadašnjem direktoru Dinama, a prema sjećanju novinara Žarka Susića to je izgledalo ovako:
"Direktor kluba mrka je pogleda i vidljivo ljutit pristupio manjoj grupi svojih igrača i svakom se ponaosob obratio s gotovo istim pitanjem: 'Dobro, dajte se napokon odlučite: hoćete li studirati ili igrati fudbal?'. Mnogi su izabrali fudbal, a jedino je Matuš otresitog garda uzvratio i rekao: 'Ne želim birati. Ali ako moram, izabrat ću studije'. Znate li gdje je kasnije bio Matuš, a gdje ovi drugi?”, prepričavao je Susić, jedan od tvoraca sportskog novinarstva u Hrvatskoj.
Matuš je poslije Dinama igračku karijeru nastavio u Švajcarskoj, gdje je i ostao da živi. Penzionerske dane provodio je u domu uz obalu Ciriškog jezera.
(MONDO)