Jedna lijepa priča je završena. Nemanja Vidić se pobjedom oprostio od Old Traforda i navijača Mančester junajteda. Još jedan meč i seli se u Italiju.
Zato što su se protivnički igrači odbijali od njega kao od stijenu, a glavom je išao tamo gdje mnogi ne bi nogom, zaslužio je poštovanje navijača.
Zato što je na terenu djelovao poput ratnika spremnog da bez pogovora ispuni svaku trenerovu komandu, zaslužio je kapitensku traku slavnog Mančester junajteda.
Zato što je sjajan fudbaler, zaslužio je da postane jedini defanzivac koji je dva puta biran za najboljeg igrača sezone u Premijer ligi.
Nemanja Vidić, voljeli ga ili ne, bez dileme je jedan od najboljih srpskih fudbalera ikada.
Čak i da sumnjate u njegov kvalitet, morate mu odati priznanje jer je tek drugi igrač (uz Erika Kantonu) rođen van Velike Britanije koji je nosio kapitensku traku Mančester junajteda, jednog od najvećih klubova u istoriji fudbala.
Poslije osam i po godina, u utorak uveče, 6. maja 2014, došlo je vrijeme da se "Teatar snova" oprosti od svog ljubimca iz Srbije koji će od naredne sezone nastupati za milanski Inter.
U utakmici sa Halom, Nemanja Vidić je po 299. put u karijeri nosio dres "Crvenih đavola".
U nedjelju će, dakle, taman da zaokruži brojku na 300 mečeva, a moglo je da ih bude još mnogo više da zbog povrede koljena nije propustio drugi dio sezone 2011/12, kao i tri mjeseca naredne.
Ovaj posljednji na Old Trafordu, ili Teatru snova kako ga zovu navijači, ostaće mu u lijepom sjećanju, jer je Junajted u uzbudljivoj utakmici savladao Hal siti 3:1, ali i po tome što je mu je jedna druga legenda kluba, znatno starija, uručila poklon prije meča.
Vidić je, doduše, odlukom trenera i višegodišnjeg saigrača Rajana Gigsa, meč počeo na klupi, ali je u igru ušao već u 22. minutu zbog povrede ramena Fila Džonsa, koji je odmah prebačen u bolnicu kako bi se utvrdilo koliko je ozbiljna povreda i da li će moći da nastupa za Englesku na predstojećem Svjetskom prvenstvu u Brazilu.
Ulazak kapitena publika je dočekala stojeći, uz ovacije, a samo deset minuta kasnije Džejms Entoni Vilson, 18-godišnji debitant u dresu Mančester junajteda, doveo je domaći tim u vođstvo.
Kakva simbolika!
Jedna karijera na Old Trafordu je upravo završena, a druga je najavljena.
Vilson je potvrdio da se radi o perspektivnom igraču kada je opet zatresao mrežu u 61. minutu.
Neizvjesnost je potom vratio Meti Fijat sjajnim udarcem u 63, ali je Robin Van Persi četiri minuta prije kraja riješio svaku dilemu.
Uslijedio je zatim oproštajni govor Rajana Gigsa, koji se zahvalio Vidiću na svemu što je učinio za klub i poželio mu mnogo sreće u dresu Intera.
Možda neće igrati sa uspjehom kao u Engleskoj, jer su mu 32 godine, ali nema sumnje da će Vidić i u Italiji mamiti aplauze i poštovanje navijača.
Vidić je na Old Traford došao u januarskom prelaznom roku 2006. godine. iz moskovskog Spartaka, za koji je igrao jednu i po sezonu. Prije toga ponikao je u Crvenoj zvezdi i bio njen kapiten, ali je u profesionalnom fudbalu debitovao kao pozajmljeni igrač Spartaku iz Subotice.
Njegov transfer u Junajted plaćen je sedam miliona funti, a Aleks Ferguson je javno rekao da taj potez smatra za jedan od najboljih u karijeri. Igrajući za Mančester junajted, Vidić je osvojio pet titula Premijer lige, pet trofeja Komjuniti šilda, tri Liga kupa, jednu Ligu šampiona i jedno Svjetsko prvenstvo za klubove.
U idealan tim Premijer lige izabran je četiri puta, igrač sezone bio je dva puta, a dva puta je izabran u najbolji tim svijeta. To su samo neke od najznačajnijih nagrada koje je osvojio igrajući za Mančester junajted.
(MONDO, Foto: Guliver/Getty images/Alex Livesey)