Gabončev period u Crvenoj zvezdi bio je prošaran i blistavim i manje blistavim momentima, a pred Vladanom Milojevićem je vjerovatno najveći izazov do sada - kako nadomjestiti njegov odlazak?
"Gelor Kanga je najneobičniji fudbaler s kojim sam igrao. Kakav lik!".
Ovo su riječi nekadašnjeg saigrača Gabonca iz perioda u Rostovu, moldavskog defanzivca Aleksandra Gackana, koji je bez dlake na jeziku govorio o njemu opisujući ga kao prilično svojeglavog i dobrog igrača.
Baš zbog toga, čini se, vladala je i podjela među navijačima Crvene zvezde. Bilo je onih koji su obožavali Kangu, ali i onih kojima se nije dopadao način na koji igra...
Bez ikakve dileme to je fudbaler "van svakog kalupa" koji se do kraja njegovog jednoipogodišnjeg mandata u Crvenoj zvezdi i nije sasvim uklopio; najvećim dijelom sa njim je Zvezda izgledala dobro na terenu, ali je veoma često bilo prisutno i razmišljanje da nešto tu i ne štima. Kao kada namještate sliku na zid, pa kako god da je stavite čini vam se da je malo ukrivo na jednu stranu, ili kada slažete "puzle" i jedan onaj oblik ne može da do kraja da se "uglavi".
Iskakao je Kanga često iz tog sistema, djelovalo je nekada da igra i samo za sebe, ali nekada su te stvari Zvezdi znale i da donesu dobro naročito kada bi tempo meča bio istovjetan.
Mnogo puta je Crvena zvezda, i kod Miodraga Božovića i kod Vladana Milojevića, dolazila u situaciju da od 90 minuta - nekih dobrih 80 - kruži oko gola protivnika ponavljajući se po bokovima i tražeći grešku koncentrisanog rivala.
Takvu kolotečinu znao je često da prekine nestrpljivi Kanga, a ne bi trebalo zaboraviti da su njegovi golovi u Evropi, protiv Sparte i Krasnodara, bili baš to - mimo svake logike!
Dok su navijači gledali pomenute mečeve na "Rajku Mitiću" i vidjeli Kangu sa loptom na toj razdaljini - rijetko ko bi i pomislio da vikne ono čuveno "ŠUT", ali umjesto psovki nakon "već viđenog" upropaštenog napada uslijedilo je radovanje i mjesto u Ligi Evrope.
Koliko su Kangine golčine bile važne u kvalifikacijama ove sezone - toliko je njegov crveni karton protiv Ludogoreca možda Zvezdu i koštao bolje prethodne godine...
Imao je stoga Gabonac svojih i dobrih i loših dana, posebno je oduševljavao asistencijama kada se Zvezda mučila u sezoni 2016/17, dok je u aktuelnoj veći fokus bio na Evropi. U kvalifikacijama je igrao odlično - u grupnoj fazi, baš i ne.
Baš na mečevima protiv Arsenala i BATE Borisova znao je da dovede Crvenu zvezdu u opasnost kao što je znao i da je izbavlja iz nje.
Fudbaler "neukrotivog kova" je često bio bliže košarkaškom nego fudbalskom plejmejkeru. Obožavao je da ima loptu u nogama, tražio je i na 60 i 70 metara od protivničkog gola, nudio se za pas saigračima i više nego što je to potrebno...
Upravo je sa tih velikih udaljenosti znao da predugo drži loptu kod sebe i poput kvoterbeka da traži "Hejl Meri" pas za tačdaun (gol) odbijajući da traži jednostavnija rješenja.
Znao je Zvezan Terzić da kaže da kad "igra Kanga - igra i Zvezda" i to se mnogo puta pokazalo tačnim Gabonac je u dresu Zvezde za godinu i po dana odigrao 58 mečeva i zabilježio 12 golova i 17 asistencija, a "bode oči" i podatak da je skrivio deset žutih i napravio i jedan crveni karton.
U tome su ga protivnički igrači, koji su očigledno dobro proučili navike Gabonca, znali "uloviti" u grupnoj fazi Lige Evrope, pa je tako protiv u prva dva meča (BATE Borisov i Keln) izgubio loptu svega dva puta, da bi u naredna tri čak 15!
Ali kad već govorimo o "negativnoj" statistici vrijedi dodati i da je bio igrač sa najviše šuteva po meču, da je mnogo trčao, razigravao...
U posljednjim trenucima prelaznog roka napustio Zvezdu i prešao u Spartu, a klubu je za transfer igrača kome je do kraja ugovora ostalo šest mjeseci zaradio oko milion evra.
Iz trenutne perspektive, kao i iz razloga što Crvena zvezda ni na ljeto ne bi mogla da ispuni Gabončeve zahteve glede plate i novog ugovora, ovo se čini kao veoma dobar posao, ali pred Vladanom Milojevićem je možda i najteži zadatak do sada:
Pronaći sistem u kome se neće osetiti nedostatak fudbalera takvih ofanzivnih mogućnosti i to sa postojećim igračkim kadrom!
Igrala je Crvena zvezda tokom ove sezone mnogo puta bez Gabonca, naročito se to odnosi na domaća takmičenja, ali nije mali broj puta osjećaj navijača glasio da bi upravo sa njim u sastavu crveno-bijeli lakše slomili otpor rivala.
S obzirom na to da se Branko Jovičić oporavio - i da je Donald ostao u klubu - čini se da ćemo češće ovog proljeća gledati Nenada Krstičića u ofanzivnijoj ulozi...
Posjeduje srpski vezista izuzetan pregled igre, pas u prostor i krasi ga taktička disciplina, ali je utisak da nema tu eksplozivnost Gelora Kange koju će morati neko drugi da nadomjesti, možda baš Ben koji se i na pripremama pokazao kao strijelac i igrač koji ima "munju" u nogama.
Isprobavao je na poziciji iza napadača Vladan Milojević i Nemanju Milića i Slavoljuba Srnića, igrao i sa Stefanom Hajdinom na zadnjem veznom, zbog (trenutnog) ostanka Ričmonda Boaćija tu je i dalje opcija igranja s dva napadača, pokušavao i sa trojicom u odbrani, pa je utisak da treneru Crvene zvezde ne manjka ideja kako bi njegova ekipa mogla da premosti odlazak Kange.
Uspješno ili ne - kazaće nam ovo proljeće.