U 90 minuta fudbala, na dugo čekanom debiju Srbije pod tim imenom, ponovili sve gluposti iz nekih prethodnih vremena i - naravno - izgubili.
Isekli su "i Crna Gora" iz imena reprezentacije, plavu boju dresova zamijenili crvenom, našili dvoglavog orla na grudi i otišli, često to isticali, prvi put kao samostalna Srbija na Mundijal... I to na impresivan način.
A, tamo... Promijenilo se - ništa!
U 90 minuta fudbala u Južnoj Africi, na dugo čekanom debiju Srbije pod tim imenom, ponovili smo sve gluposti iz nekih prethodnih vremena i - naravno - izgubili.
U prvom kolu Grupe D, pred 38.833 gledalaca na stadionu Loftus Versfeld u Pretoriji: Srbija - Gana 0:1 (0:0). Uz dvije stative Gane.
Gol je Srbija primila u 84. minutu, sa penala, u trenutku kada su već imali igrača manje na terenu...
Deja-vu? Nažalost...
Do isključenja Aleksandra Lukovića u 74. minutu, kada je centralni defanzivni igrač lako ispao na sredini terena, pa sa žutim kartonom na čelu morao da vuče saigrača za ruku, nigdje Srbije bilo nije. Igrali su na 1.350 metara nadmorske visine, a kao da su ronili na isto toliko ispod nivoa mora.
Gana je bila bolja. Gana je bila brža. Gana je bila organizovanija. Gana je napadala. Ali, svejedno, rezultat je bio 0:0.
E, onda, osuđeni na borbu sa igračem manje, "orlovi" su počeli da igraju fudbal! Zašto tek tada?
I počele su da stižu šanse. Rezervista Danko Lazović za deset minuta uradio je ono što zamijenjeni Nikola Žigić (čini se) ne bi za dvije utakmice, probudio je i do tada uporno loše postavljenog Marka Pantelića, u igru je "ušao" i zaboravljeni Miloš Krasić.
U 79. minutu, Lazović se sjajno izborio za loptu na lijevom krilu, sa ivice šesnaesterca uputio idealan pas po sredini za potpuno otkrivenog Pantelića, koji je promašio čitav "Džabulani" (!?), ali se to ispostavilo kao dobar potez, jer je u punom trku bio Krasić i ljevicom sa bijele tačke šutirao iz sve snage.
Na veliku žalost svih Srba na svim meridijanima, Krasić je loptu poslao pravo u zbunjenog Ričarda Kingsona, koji je navukao rukavice i stao među stative za tim Gane, iako ove sezone nije odigrao nijednu takmičarsku utakmicu na klupskom nivou! I Kingson odbrani šut...
Poslije kornera, u skok se vinuo Nemanja Vidić i šutirao preko prečke. Pomislili smo - dobro je, živnuli smo, trema je prošlost, možda nas je psihološki i trglo ono nepotrebno isključenje Lukovića...
Ali, avaj.
Ono nepisano, a zlokobno fudbalsko pravilo, da kazna za neiskorišćene šanse ubrzo stiže, dobilo je novu potvrdu u Pretoriji, s tim da smo se i fudbaleri Srbije malo potrudili da tako bude. Tačnije, rezervista Zdravko Kuzmanović.
Na jedan potpuno benigan centaršut sa lijevog boka, koji je čini se očajnički klizećim startom pokušavao da "uhvati" jedan fudbaler Gane, Kuzmanović je reagovao tako što je rukom nadoknadio nekoliko centimetara koliko mu je nedostajalo da glavom preusmjeri loptu u aut, korner ili gdje već...
A, Argentinac Ektor Valter Baldasi nije od juče. Odmah je pokazao na penal, Kuzmanović je širio ruke i čudom se čudio na Baldasijevu odluku, a u suštini bio je svjestan da je napravio veliku glupost. Da nije dirao loptu rukom (eh, da nije...), izgledi da Gana iz te akcije postigne gol bili bi 0,001 odsto.
Ovako, povećali su šanse protivniku da u 84. minutu svoje šanse da pobjedi podigne na 99,999 odsto!
I to se dogodilo.
Gijan je poslao Vladimira Stojkovića u jednu, a loptu u drugu stranu - 0:1. Kazna je bila surova.
Imali su reprezenattivci Srbije deset igrača u polju, poljuljano samopouzdanje i manje od deset minuta da urade nešto što je od početka utakmice, pa do Lazovićevog ulaska djelovalo kao - misaona imenica.
Fudbaleri Srbije u očekivanom sastavu, koji je iznio najveći teret tokom kvalifikacija, nisu ličili na sebe tamo gdje je bilo najbitnije. Tremu u nogama nema ko nije osjećao, svaki prijem lopte bio je đavolski težak posao , naročito u prvom poluvremenu, igrali su nešto što nije ličilo na Srbiju iz kvalifikacija.
OK, to i jeste Mundijal, tamo je sve drugačije, ali ponovo su fudbaleri Srbije bili ti koji su podbacili.
U "malom finalu", kako su "orlovi" najavljivali meč sa Ganom, ništa u igri tima nije funkcionisalo - paradoksalno - do Lukovićevog isključenja.
Prvi šut u okvir gola, kapiten Dejan Stanković uputio je u 38. minutu. Srbi su dobar dio utakmice pokušavali da obore tempo, ne bi li usporili fizički dominantnije fudbalere Gane, koje je Milovan Rajevac očigledno dobro psihički pripremio, opustio, dok motivacija valjda nije pod znakom pitanja kada obučete dres na Svjetskom prvenstvu.
Iz Pretorije, najjači utisak Srbija je ostavila prilikom prekida. Vidi se da su ih dobro navejžbali, imali su uvijek jasnu ideju kako da nadmudre rivala poslije kornera, prekršaja... Ali, nisu dali gol.
Jednom se Pantelić "zavukao" duboko iza leđa odbrane Gane u trenutku kada su izvodili aut, lopta mu je stigla u posjed, on se vešto zagradio i "zavrnuo" ka sredini, ali je Milan Jovanović zakasnio, a Žigić bio daleko van toka događaja, na drugoj stativi.
Žigić je šansu utakmice imao u samo minut poslije te akcije, u 59. minutu, kada je Pantelić uputio odličan centaršut sa lijevog krila na peterac, "Džabulani" je prevario Žiginog čuvara, kapitena Gane Džona Mensaha, a onda je centarfor Srbije odreagovao početnički.
Sa pet metara, zahvatio je loptu petom, umjesto prednjim dijelom stopala i lopta je logično otišla u suprotnom pravcu od željenog. U takvu šansu ne ulazi se dva puta na utakmici.
Poslije svega, trebalo bi da "pjevamo" sa 0:0, jer je u 54. minutu, greškom Nemanje Vidića, Gijan bio ostavljen potpuno sam na pet metara od gola, ali je glavom šutirao pored stative. U 60. minutu, u kazneni prostor "orlova" ubačena je lopta iz auta (!?), a ponovo je Gijan šutirao glavom, s tim da se lopta odbila od stative. I ponovo je Vidić kasnio na vazdušni duel sa napadačem "Crnih zvijezda".
Kada su već vodili 1:0, Rajevčevi momci koristili su našu prividnu ofanzivu sa desetoricom i iz jednog kontra napada, strijelac Gijan drugi put na meču pogodio je stativu. U situaciji "1 na 1" sa Stojkovićem, plasirao je loptu u "dalji" ugao, ali je previše "otvorio" stopalo i fudbal je završio na stativi.
Za pet dana, "orlovi" igraju protiv Njemačke svjesni da ih novi poraz pretvara u pukog učesnika Mundijala, koji u trećem kolu protiv Australije neće imati takmičarskih motiva. Slično bi bilo i u slučaju remija... Jako rano došli su u situaciju da - "moraju" i to je još jedna od sitnica koja nas ovog vrelog juna 2010. godine podsjeća na neka prethodna vremena.
Od 20.30 u nedelju igraju Njemačka i Australija. Srbiji bi odgovarao remi. Uh, i to mi je odneku poznato...
PRETORIJA - STADION: Loftus Versfeld. Gledalaca: 38.833. Sudija: Ektor Valter Baldasi (Argentina). Crveni karton: Aleksandar Luković (Srbija) u 74. minutu.
SRBIJA (4-4-2): Stojković - Ivanović, Vidić, Luković, Kolarov - Stanković, Milijaš (od 62. Kuzmanović), Jovanović (od 76. Subotić), Krasić - Pantelić, Žigić (od 69. Lazović).
SELEKTOR: Radomir Antić.
GANA (4-4-2): Kingson - Sarpei, Pantsil, Mensah, Vorsah - Anan, Ajev, Boateng, Gijan - Tagoe, Asamoah (od 73. Apija).
SELEKTOR: Milovan Rajevac.
(MONDO)