Nova transfer lekcija od "ludog" Mamića

U doba svjetske ekonomske krize, "izvršni dopredsjednik" NK Dinamo iz Zagreba, kontroverzni Zdravko Mamić, uspio je da proda Marija Mandžukića za ozbiljne pare.

Volfsburg je odlučio da plati devet miliona evra za ovog napadača, tvrde hrvatski mediji.

Ukoliko je to tačno, onda je Mamić napravio još jedan od vrhunskih transfera, kada je u odnos cijene i kvaliteta u pitanju.

Logikom da ne prodaje igrače "odmah i sad", već da ih često i protiv njihove volje drži u klubu sezonu ili dve duže, Mamić uspjeva da dodatno napumpa cijenu igraču, koji po pravilu prvo odigra bar jedan meč za reprezentaciju, pa tek onda ode u inostranstvo.

Dugo je Mamić držao najboljeg hrvatskog fudbalera Luku Modrića u Dinamu i odbijao "brojne evropske velikane". Neke zaista, a neke bi i sam izmislio... Bilo kako bilo, on je na kraju za 20 miliona evra prodao Modrića engleskom Totenhemu.

Nijedan fudbaler u Srbiji u posljednjih deset, pa i više godina, nije prodat za približno 20 miliona evra. Nezvanično, najveći transfer napravio je Partizan, prodajom Mateje Kežmana za osam miliona evra u PSV Ajndhoven, a kasnije je ta cifra dostignuta i transferom Zorana Tošića u Mančester junajted.

A, iz srpskog fudbala redom su odlazili igrači poput Stevana Jovetića, Miloša Krasića, Nemanje Vidića, Branislava Ivanovića, Milana Jovanovića, Gojka Kačara, Nikole Žigića, Dejana Milovanovića, Adema Ljajića, Simona Vukčevića, Marka Pantelića, Boška Jankovića, Danka Lazovića, Danijela Aleksića, Miralema Sulejmanija...

Upravo je ovaj posljednji momak klasičan primjer kako se ne treba ponašati prilikom prodaje mladih fudbalera. Sulejmani je otišao iz Partizana sa nepunih 18 godina, za jedva 200.000 evra, koliko je kao obeštećenje odredila FIFA.

Herenven je samo godinu dana kasnije, prodao Sulejmanija Ajaksu za - 16.000.000 evra!

Slične greške pravila je i Crvena zvezda koja je ostala bez mnogo talentovanih kadeta i omladinaca, među kojima je i igrač CSKA iz Moskve, Uroš Ćosić. Tog mladića traži nekoliko velikih evropskih klubova, a Rusi su ga dobili za "džabe".

Nije samo Modrić dokaz Mamićeve prefinjenosti u situacijama kada je potrebno prodati igrača. Da, zbog toga ga mrze navijači Dinama, ali se sa neutralne tačke gledišta može konstatovati da čovjek zna svoj posao.

Mamić je još više "mučio" Vedrana Ćorluku, prije nego ga je kao formiranog igrača i standardnog (sa naglaskom na standardanog) reprezentativca prodao Mančester sitiju za oko 11 miliona evra. Poređenja radi, Partizan planira prodaju Radosava Petrovića, iako je ovaj tek zakucao na vrata reprezentacije.

Ekvivalent Luki Modriću svakako bi mogao da bude Stevan Jovetić, koji će u bližoj budućnosti vjerovatno prevazići Hrvata po kvalitetu. Nezvanično i on je prodat Fiorentini za osam miliona evra. Očigledno je da je to limit koji srpski klubovi mogu da dosegnu, bez obzira na potencijal igrača kojeg prodaju.

Ili osam miliona evra iz perspektive uprave jednog od dva najveća tima u zemlji djeluje kao novac "koji nikako ne bi smio da bude odbijen".

Jovetić je u Humskoj igrao samo dve "prave" sezone...

U međuvremenu je postao standardni prvotimac tek formirane reprezentacije Crne Gore. Da li bi mu cijena bila veća da je iz Partizana otišao sa dvocifrenim brojem utakmica za reprezentaciju? Svakako... Ali, trebalo je sačekati.

To je Mamić uradio u slučaju Eduarda Da Silve.

Taj Brazilac nadavao se golova za Dinamo u prosječnoj po kvalitetu ligi Hrvatske, a kada je počeo da trese mreže i u reprezentaciji Hrvatske, upao je u oko i menadžerima u Engleskoj.

Naročito što su Hrvati u kvalifikacijama za EURO 2008 izbacili Engleze. I nije prošlo mnogo do prave ponude za Eduarda. Arsenal ga je kupio za skoro deset miliona evra!

To je duplo, pa još malo više, od novca koji je Vojvodina dobila za Gojka Kačara.

U međuvremenu, Mamić je respektabilan novac uspio da dobije od transfera Dina Drpića, Ivice Vrdoljaka, Mihaela Mikića, Dejana Lovrena, Karlosa, a nešto pre toga i Danijela Pranjića, Ognjena Vukojevića, Jerka Leka...

(MONDO)