Novi-stari selektor srpske reprezentacije i danas živo pamti dvije nezaboravne anegdote o asovima koji su predvodili zlatnu ekipu SR Jugoslavije početkom vijeka. Jedan telefonski razgovor i jedan put u Ameriku nikad neće zaboraviti.
Svetislav Pešić vratio se posle 19 godina na klupu reprezentacije i njegov povratak probudio je emocije svih ljubitelja košarke u Srbiji.
Naravno, neizbježno je sjećanje na 2001. i 2002, koju je "Karijev" tim pozlatio titulama na Evropskom prvenstvu u Turskoj i na Svjetskom prvenstvu u Indijanapolisu.
Lideri tadašnjih timova bili su kapiten i predvodnik generacije Dejan Bodiroga i neponovljivi srpski šuter Peđa Stojaković.
Gostujući na Radio-televiziji Srbije, Pešić je komentarišući razgovore sa njima dvojicom tih godina napravio paralelu sa svojim sadašnjim pristupom igračima.
"Malo je sada drugačije zbog korone nego te 2000. godine kad sam posjetio svakog igrača, i Peđu i Divca u Sakramentu i Jarića u Bolonji, Gurovića u Trstu, Đorđevića u Realu... Trebalo je da idem u Atinu tada da se vidim sa Željkom, koji je bio trener Panatinaikosa, da čujem njegova iskustva i da nešto iz toga naučim i naravno da uz to posjetim Rebraču, Bodirogu, Tomića, Vukčevića, čijeg sina ću takođe pozvati u reprezentaciju"
Međutim u Atinu nije otišao.
"Tad mi je Bodiroga rekao telefonom: 'Ako dolaziš da pričamo da li ću igrati za reprezentaciju, ne moraš da dolaziš, ja sigurno igram'. Tada sam rekao sebi u glavi - to je kapiten. Nisam nikoga pitao o toj odluci o kapitenu, jer na kraju krajeva i trener treba nešto da odluči", rekao je Pešić.
Sjajna anegdota je i o njegovoj poruci Peđi Stojakoviću.
"Išao sam kod Peđe tamo i tu su bili dostupni razgovori, kao i uvijek i malo je to NBA, zauzetost... On je očekivao mnogo više od svega toga, promijenio se i način treninga, vođenja i on nije bio najsrećniji da čitavo ljeto bude tu. Onda sam vidio da će to biti teško, iako je Brka, njegov legendarni ćale i moj veliki prijatelj, kada je čuo da ću ja biti trener rekao da je to najbolje rješenje u Savezu, ali je rekao da mogu da računam 100 odsto da će da igra. Letio sam iz San Franciska, pa me vozio šofer do tamo, ja sam u kolima napisao pismo Peđi Stojakoviću, svojeručno, i zamolio šofera da preda Peđi. Naravno, to je bilo za njega baš iznenađenje. Letio sam za Beograd i poslije nekoliko dana javio se i rekao 'Kouč, na mene možeš da računaš'".
Ono što je trio Pešić - Bodiroga - Stojaković potom uradio uz ostale legende tog tima zauvijek je ostalo zapisano u istoriji srpske, evropske i svetske košarke.
"Lijepo je rekao Tanjević, da se sve mijenja, ali i mi moramo da se mijenjamo, moramo da prihvatamo neke nove stvari", dodao je Pešić, svjestan da će u kontaktu sa sadašnjim reprezentativcima morati da smišlja nove načine da im priđe i da ih "dobije" za nacionalni tim.