Dovoljno je reći - Željko Obradović

Obradović je u nedjelju, u dvorani "Sant Đordi" u Barseloni, nakon trijumfa nad izraelskim Makabijem iz Tel Aviva u finalu završnog tunira Evrolige, podigao pehar kontinentalnog prvaka osmi put, od čega peti put sa atinskim "zelenima".

Novim trofejom u elitnom evropskom klupskom takmičenju, osvojenim poslije veoma naporne sezone, Obradović je zaokružio dvije blistave decenije trenerskog rada.

Poslije svega, Obradović je rekao da "samo radi ono što ga čini srećnim".

Sve je počelo 1991. godine i to sasvim slučajno. Tada iskusni bek reprezentacije Jugoslavije odradio je kompletne pripreme za šampionat Evrope u Rimu sa "plavima", ali se umjesto u avionu za "vječni grad" pojavio - na klupi beogradskog Partizana, u kojem je završio igračku karijeru.

Tadašnji predsjednik crno-bijelih i veliki vizionar Dragan Kićanović imao je jasno postavljene ciljeve i sredstva kako do njih doći. On je Obradoviću namijenio mjesto šefa stručnog štaba pod stručnim nadzorom legendarnog profesora Aleksandra Nikolića.



Da se iskusni košarkaški vuk iz Čačka nije prevario imenujući sugrađanina na mjesto trenera Partizana, pokazala je čuvena sezona u kojoj je Partizan osvojio sve što se moglo osvojiti, zaključno sa titulom prvaka Evrope u Istanbulu.

Protivnik u finalu bio je španski Huventud. Ono što je Obradović oduzeo klubu iz Badalone 1992. sa svojim izabranicima u dresu najtrofejnijeg srpskog kluba, vratio je samo dvije godine kasnije.

A, da mu je osvajanje trofeja u krvi pokazao je 1995. sa madridskim Realom.

Nakon italijanskog Benetona iz Treviza temperamentni trener skrasio se u atinskom Panatinaikosu, gdje "šefuje" neprestano već 12 godina. U Grčkoj je tim iz gradskog kvarta Marusi neprikosnoven, a pehar evropskog prvaka osvajan je šest puta.

Kao selektor i trener u stručnom štabu Obradović je bio član svih reprezentativnih uspjeha u periodu od 1995. do 2000. godine, dok mu je drugi mandat na klupi državnog tima bio obilježen brojnim potresima i trzavicama.

Ove sezone gotovo nijedan košarkaški stručnjak nije uvrstio Panatinaikos među glavne favorite za osvajanje Evrolige. Obradović je ostao bez glavnih aduta - reprezentativca Crne Gore Nikole Pekovića i Vasilisa Spanulisa, koji je pojačao najvećeg rivala, Olimpijakos iz Pireja.



Mnoge povrede mučile su "zelene" tokom sezone, a i put ka tronu nije bio nimalo lak. Ključni momenat u sezoni bio je četvrtfinalni dvoboj sa Barselonom. Katalonci su branili titulu, imali kvalitetniji sastav, a poseban motiv bio im je da se pred svojim navijačima još jednom popnu na pobjedničko postolje.

Panatinaikos je, međutim, kontrolisao čitavu četvrtfinalnu seriju i zasluženo eliminisao Barselonu. Slijedila je žestoka polufinalna borba sa godinama najdominantnijim timom u Italiji, Montepaskijem iz Sijene, i finale sa Makabijem.

Praktično, sve pretendente na titulu prvaka Evrope Panatinaikos je uspio da diretkno eliminiše. Ostao je Olimpijakos srpskog stručnjaka Dušana Ivkovića, sa kojim će Obradović vojevati u finalu plej-ofa grčkog šampionata.

Pisati o Obradoviću, rođenom u Čačku 9. marta 1960. godine, a ne pomenuti njegove uspjehe sa reprezentacijom Jugoslavije, bilo bi nepravedno i nepotpuno. Ovaj vrhunski stručnjak je sa "plavima" bio šampion svijeta 1998. godine u Atini, prvak Evrope 1997. u Barseloni, osvojio je srebrnu medalju na Olimpijskim igrama 1996. godine u Atlanti i bronzu na Evropskom prvenstvu 1999. godine u Parizu.

Pred Obradovićem, koji je odmah poslije pobjede u finalu izjavio da ga ne interesuje odlazak u SAD i da mu je Evropa "životni prostor", sada je možda i najteži zadatak u trenerskoj karijeri. Rezultatima na terenu već je dostigao ono što će teško nekome uspjeti narednih decenija.

Nije, međutim, prevazišao učitelja, profesora Nikolića, iza koga je ostala plejada vrhunskih stručnjaka. Pred Obradovićem je sada da stvori novo pokoljenje srpskih trenera.

Na našem web portalu www.mondo.rs možete pogledati kako je Obradović, veliki sportsmen, proslavio novu titulu prvaka Evrope. Prišao je svakom članu stručnog štaba i svakom igraču Makabija, čestitao i poželio više sreće sljedeći put...

Kapa dole, majstore!

(agencije/MONDO, foto: AP/arhiva MN Press)