Dejan Bodiroga objasnio je zašto je namjerno prišao Redžiju Mileru i obrisao ruke o njegov peškir.
Košarkaška reprezentacija Srbije večeras od 21.00 u Parizu igra polufinale Olimpijskih igara protiv Sjedinjenih Američkih Država, a mnogi zbog toga prizivaju "reprizu" iz Indijanapolisa. Sada već davne 2002. godine je srpska reprezentacija, i to pod imenom Jugoslavija, uspjela da šokira Amerikance pred njihovim navijačima (81:78) nakon čega smo došli do polufinala sa Novim Zelandom, pa finala sa Argentinom i zlatne medalje oko vrata.
Mnogi taj meč pamte po majstorijama Milana Gurovića, drugi pak po sjajnoj partiji Vlada Divca i Peđe Stojakovića, dok je sigurno dobrom dijelu navijača košarkaške reprezentacije ostala u pamćenju i scena Dejana Bodiroge i Redžija Milera. Kapiten srpskog tima prišao je NBA zvijezdi i obrisao je ruke o njegov peškir. Pogledajte kako je to izgledalo.
Bodiroga & Reggie Miller
— FIBA Basketball World Cup 2023 (@FIBAWC)August 30, 2018
Don't forget to bring a towel#FIBAWC2002#ThrowBackThursday#TBTpic.twitter.com/YigEbwLeBT
Da li znate zašto je to Bodiroga uopšte uradio? U intervjuu za "Indeks", 20 godina poslije tog poteza koji je nasmijao sve u našoj zemlji, objasnio je šta se dogodilo sa jednim od najboljih defanzivaca svih vremena: "Vidio sam da je šokiran situacijom, da mu nije bilo jasno šta se događa. Nisu očekivali da možemo da ih dobijemo, u očima sam mu vidio nevjericu i da je tek tada shvatio da je đavo odnio šalu", poručio je Bodiroga.
"Bila je to odlična ekipa Amerikanaca. Džordž Karl je bio trener, Greg Popovič pomoćnik. Možda njih par nije igralo, ali bio je to sjajan sastav i mislili su da će se prošetati do zlata. Divac je odigrao odlično prvo poluvrijeme, Peđa Stojaković je cijelu utakmicu igrao odlično, a Gurović nas je s dvije nevjerovatne trojke, kad smo bili na -10, vratio u egal. Tada smo zaigrali s visokom postavom, s četiri igrača koja su mogla igrati sve pozicije. Imali smo tada avangardnu i modernu petorku. Jarić s dva metra, Peđa Stojaković 203 cm, Gurović 203 cm, ja 205 cm, Divac 212 cm", prisjetio se Bodiroga.
Nije to bila toliko moćna ekipa SAD kao što je to danas, ali je i te kako izazivala poštovanje kod naših igrača, međutim upravo je potez kao Bodirogino "brisanje o peškir" uspjelo da raskravi nervozu kod mlađih.
"Imali smo petorku gdje su svi bili preko dva metra. Kad smo u drugom poluvremenu počeli da se vraćamo, znali smo da možemo da ih dobijemo. Zapravo, to se dalo naslutiti još u finalu Igara u Atlanti. Bila je to strašna ekipa, u odnosu na Barselonu 1992. tamo samo nisu bili Džordan, Medžik i Bird. Njihova centarska linija je bila zastrašujuća. Olajdžuvon, Šek i Robinson. Do 30. minuta smo bili na poen-dva, a mi tada nismo bili ni kompletni. Zato mi taj Indijanapolis i nije bio neko preveliko iznenađenje, jer se kad-tad moralo dogoditi da neko dobije Amere bez obzira na to koliko dobri bili", rekao je Dejan Bodiroga.
Vidjećemo ko će danas da glumi Bodirogu, a ko Gurovića, samo da se poslije dva poraza od Amerikanaca (i to po 26 razlike) prekine niz i pokaže da nismo ni blizu tako loši kao što prognoziraju njihovi mediji. Štaviše, otpisali su nas i prije nego što je počela utakmica.
BONUS VIDEO:
(Indeks/MONDO)