Predrag Stojaković ne priča često o svojoj prošlosti i djetinjstvu u Hrvatskoj.
Ponovo se u Srbiji priča o košarkaškoj porodici Stojaković! Nakon što je Predrag godinama igrao za nacionalni tim i sa Jugoslavijom je osvojio tri medalje (bronza sa Eurobasketa 1999 i zlata sa Eurobasketa 2001 i Mundobasketa 2002) sada se svi pitaju za koga će zaigrati njegov sin Andrej koji ima pravo nastupa za Srbiju, Grčku i Sjedinjene Američke Države.
Oglasio se selektor srpskog nacionalnog tima Svetislav Pešić i rekao da očekuje da Andrej zaigra za Srbiju, to je kasnije demantovano u Grčkoj, a onda su se u trku za njega uključili i Amerikanci. To je dokaz da je povukao na oca, a cijela košarkaška priča ove porodice krenula je iz jako teških uslova!
Predrag Stojaković je primljen u Kuću slavnih,uspio je kao dijete da zaigra za Crvenu zvezdu, ostavio neizbrisiv trag u PAOK-u, a to kakva je legenda u Americi govori i činjenica da je uspio da bude dva puta osvajač u takmičenju u brzom šutiranju trojki, NBA šampion, tri puta Ol Star i da mu je Sakramento povukao broj 16 iz upotrebe. Bio je najbolji strijelac Evrolige, najbolji igrač Eurobasketa, a njegov sin je sada zvijezda u NCAA. A sve je krenulo iz Slavonske Požege!
GUŠI NAS NEPRAVDA, OSTALI SMO BEZ SVEGA!
"Albanac nudio 450.000 maraka, a onda smo ostali bez svega": Stojaković u Hrvatsku više nikad nije kročio
Porodica Stojaković potiče iz Slavonske Požege, mjesta negdje na pola puta između Zagreba i Osijeka. Ipak nakon što je prošlo rano djetinjstvo krenuo je najteži period za Predraga Stojakovića. Sa samo 14 godina našao se u izbjegličkoj koloni, a o tome i danas jako rijetko priča. Iz nekoliko intervjua se saznalo da je porodica Stojaković isprva u Beogradu živela jako teško. Svi zajedno u garsonjeri, garderobu su kačili na eksere ukucane u zidove, a situacija se tek nešto poboljšala kada mu je Crvena zvezda dala stan na korišćenje.
U Hrvatskoj je to bilo mnogo drugačije, prije rata su Stojakovići živeli sasvim miran i normalan život, a Peđin otac, a Andrejev deda Miodrag je jednom prilikom dao intervju u kome je pričao o tome. U Požegi je ostavio kuće, lokale, imanje, ali i porodične uspomene, prošlost...
"Još nas guši nepravda...Kako i ne bi, ostavili smo u Hrvatskoj kuće, imanja, grobove predaka... Peđa to krije, a znam da ga boli. Vratiće se on u Slavonsku Požegu, tamo bi ga lijepo dočekali. Boli nas i guši sve to istom jačinom i danas, iako je prošlo mnogo vremena... Ostavili smo živote, planove, sve što smo do tada stekli. Gotovo u jednom trenu ostali smo bez dvije kuće, dva lokala, imanja... Uostalom, dovoljno je da vam kažem da mi je u aprilu 1991. jedan Albanac nudio 450.000 maraka samo za jednu od te dvije kuće, a ja, da ne bi pričali vidi ga ovaj, prvi je podvio rep i bježi, odbijem ponudu i dva mjeseca kasnije ostanem bez nje", ispričao je Miodrag Stojaković.
Naglasio je da je tokom godina uprkos svemu Predrag ostao u kontaktu sa drugovima iz djetinjstva, pa da su ga čak i posjećivali u Americi dok je igrao u NBA ligi za Sakramento, Indijanu, Toronto, Nju Orleans... Ipak iako je bilo ružnih stvari devedesetih, sada u Požegi svi žele da vide Peđu!
"Peđa je u kontaktu s momcima odandje, posjećivali su ga oni kasnije u PAOK-u, javljaju mu se stalno. Čuo sam priču da je jednom, tamo u kafiću, neko slagao da je Peđa u gradu, a za sat vremena njih 150 se skupilo da ga vide. Zato i znam da bi ga lijepo dočekali. Sve to je ostavilo traga na njemu, iako vam to on neće pokazati. Ne nedostaje njemu novac i imanje, već rodni kraj, činjenica da ne možemo da posjetimo grobove predaka. To je naša najveća bol, koja nas i dalje prati. Jednom mi je, dok smo se kolima vozili po Sakramentu, sve to prolazilo kroz glavu, a on, vidjevši da sam tužan, tjera me da mu kažem o čemu se radi. I ispričam mu da mi nedostaju moji konji, imao sam velike planove s njima, a on mi kaže 'Pa daj, tata, da kupimo ranč, bar to nije problem'... Odbio sam, nije više to to."
SRBI SU NAVIJALI ZA ZVEZDU!
"Albanac nudio 450.000 maraka, a onda smo ostali bez svega": Stojaković u Hrvatsku više nikad nije kročio
Predrag Stojaković nije mnogo pričao o Požegi i svom djetinjstvu, ali ga se svakako rado sjeća. Pogotovo su mu urezani ostali odlasci kod bake i deke na selo. "Rođen sam u Slavonskoj Požegi, u bivšoj Jugoslaviji. Požega je u to vrijeme bila lijep i prostran gradić za život moje porodice. Vikendom smo često odlazili kod bake i deke na selo. To su za mene bili pravi doživljaji. Na selu sam osjećao slobodu i volio sam da se tamo sretnem sa rođacima i prijateljima koji su mojih godina. Roditelji su rodom iz dva susjedna sela tako da nam je priroda uvijek bila nadohvat ruke", pričao je svojevremeno Peđa za magazin "Huper".
Govorio je i da je oduvijek navijao za Crvenu zvezdu, jer je jednostavno u Hrvatskoj to bio znak raspoznavanja među Srbima. "Oduvijek sam navijao za Zvezdu. Među Srbima u Hrvatskoj postojalo je pravilo da se navija za Zvezdu. Znalo se: ako navijaš za Zvezdu onda si Srbin. Ipak, navijanje smatram nasljednim. Tata je navijao za Zvezdu pa sam to naslijedio od njega", rekao je Stojaković.
(MONDO, Huper, Yugopapir, N.L.)