Predrag Stojaković početkom vijeka je pisao istoriju u Americi i pokazao im da je jedan od najboljih šutera u istoriji košarke.
Predrag Peđa Stojaković (47), jedan od najboljih šutera u istoriji, blistao je početkom 21. vijeka Americi i bio prvi Srbin u najužem izboru za MVP nagradu. Prosječno je postizao 17 poeena po meču, igrao je za pet timova i iako je najdublji trag ostavio u Sakramento Kingsima na svom vrhuncu, titulu je osvojio sa Dalasom 2011. godine.
Naravno, svako ko iole prati košarku zna da su mu trojke bile zaštitni znak od kada je ušao u seniorsku košarku u dresu Crvene zvezde početkom devedesetih, afirmisao se u PAOK-u, postao superstar u Sakramento Kingsima, pa do zvjezdanog kraja uz Dirka Novickog, sa šampionskim peharom u rukama.
U svojoj sezoni karijere, 2003/04, kada je bio četvrti u MVP trci bio je lider lige i u broju ubačenih trojki - 240 i u procentu pogođenih šuteva sa linije penala (93 odsto). Tada je dobio još jednu potvrdu da je najbolji trojkaš u ligi, što je imao "napismeno" i na Ol-star takmičenjima 2002. i 2003. godine. Oba NBA spektakla završena su njegovim trijumfom, mada mu nije išlo glatko da taj pehar dobije za sebe.
Ostao bez daha protiv Reja Alena
U februaru 2001. godine je prvi put učestvovao i bio je drugi. Šuter Milvoki Baksa Rej Alen pobijedio ga je u neizvjesnoj završnici. Iako je Srbin u posljednjoj seriji imao 17 poena, Alen je završio kao prvoplasirani sa 19. "Jesam umoran, posebno kada uđete u završnu rundu i kada dođete do četvrte i pete pozicije", priznao je Stojaković te večeri, dok su za njega iz prvog reda navijali Vlade Divac i Kris Veber, saigrači iz Sakramenta.
Tog ljeta, Stojaković je sa reprezentacijom osvojio titulu prvaka Evrope 2001. godine u Turskoj i vratio se u SAD sa dodatnim samopouzdanjem. Naredne sezone, niko nije mogao da ga savlada. U Filadelfiji je uradio isto što i Rej Alen godinu ranije u Vašingtonu i sa skorom od 19 poena u finalu prvi put postao najbolji trojkaš Ol-star vikenda.
Te zime trojke su šutirali ponovo Rej Alen (Milvoki Baks), Peđa Stojaković (Sakramento), kao i Majk Miler (Orlando), Stiv Neš (Dalas), Pol Pirs (Boston), Kventin Ričardson (Klipersi) i najveći Peđin rival - Vesli Person (Klivlend).
U prvoj seriji, Person je imao 21 poen, Stojaković 20, a Stiv Neš 15. U finalu su Stojaković i Person nastavili da "sipaju", Kanađanin Neš je zastao sa 15 poena, pa su Srbin i Amerikanac morali u dodatno nadmetanje, jer je rezultat bio neriješen 19:19. U seriji odluke, koja je trajala 24 sekundi, Peđa je pobijedio 9:5, osvojio trofej i novac - ček na 25.000 dolara.
"Ne smijem nazad kući ako ne pobijedim"
"Prošle godine sam završio na drugom mjestu i dobio sam još jednu priliku. Isplatilo se. Bilo je ovo sjajno takmičenje, mnogo dobrih šutera i blio je samo pitanje ko će ući u bolju seriju", kazao je Stojaković poslije meča.
Priznao je i da su mu zemljaci stvarali pritisak da mora da osvoji priznanje. "Kazali su mi - ako ne osvojiš takmičenje u trojkama, ne vraćaj se nazad u Jugoslaviju. Govore mi to od prošle nedjelje. Bilo je zabavno", nasmijao se slavni "Peđa", čiji je dres sa brojem "16" Sakramento povukao iz upotrebe pod svodove dvorane "Golden 1 centar".
Titulu najboljeg trojkaša odbranio je i sljedeće godine na Ol-star vikendu u Atlanti, kada je šutirao još bolje u finalu i osvojio 22 od mogućih 30 poena. U međuvremenu je sa reprezentacijom u Americi postao prvak svijeta u Indijanapolisu 2002, kao lider ekipe uz Dejana Bodirogu.
I tada, kao i kroz čitavu karijeru, dokazivao je da Srbija ima šutera kakav će se teško ponovo pojaviti.
Bonus video: Nikola Jokić unaprijed zna akciju protivnika
(MONDO)