Ko navija za Srbiju u Jesenicama?

Makedonaca je više, Letonci su (sa bubnjevima) glasniji, a "BH Fanatikosi" su organizovana grupa navijača, koja prati reprezentaciju Bosne i Hercegovine.

Uprkos takvoj konkurenciji, pristalice "orlova" na sjever Slovenije uvijek dođu u dovoljnom broju da igrači poslije utakmica konstatuju:

"Nemam riječi za ovo", "Nismo ih ovoliko očekivali", "Od srca hvala svakome ko je došao", i tako dalje...

Izabranici Dušana Ivkovića igrali su prvog dana u večernjem terminu, protiv Litvanije. Gledajući koliko navijača drugih ekipa je tog dana doputovalo u Jesenice (ili koliko ih živi ovdje, poput Bosanaca), mnogi (uključujući i potpisnika ovih redova) predviđali su da će "orlovi" imati dostojnu podršku tek u Ljubljani.

Srećom, to predviđanje je bilo pogrešno. Već od prvog dana, tribine Podmežakla arene svakodnevno su ukrašene crveno-plavo-bijelim zastavama u vrijeme odigravanja utakmica Srbije.

"Republika Srpska Novi Grad", "Niš", "Vrbas", "Banja Luka", "Kotor Varoš", "Fan club 12 Nenad Krstić", "Petrovgrad", "Debeljača", "Kragujevac", "Drvar", piše na nekima od njih.

Navijači "orlova" u Jesenicama razbijaju stereotipe koje prate pristalice srpskih timova. Ne zvižde tuđim himnama, ne pale baklje, ne tuku se, stoje pored suparnika i skandiraju samo imena košarkaša, selektora i kolege Slobodana Šarenca.

Tako je bilo i u nedjelju, kada su srpski momci na parketu definitivno izborili plasman u drugi krug. Na uzvišenju koje vodi u jedan od ulaza u dvoranu, stajalo je par desetina mladih košarkaša.

"Iz Koteža smo, klub nam se zove Beko. Tu smo još danas, a bili smo i u petak", rekli su nam u prolazu.

Desetak metara dalje, stajala je grupa momaka koji su "lokalci", iako su svi iz Valjeva.

"Ovdje idemo u srednju školu. Stigli smo preko razmjene naših škola i ovdje završavamo treću i čevrtu. Petorica nas je", otkrio nam je Nemanja Cvejić.

I on i njegov zemljak i drug Đorđe Simeunović znaju šta da očekuju od "orlova".

"Pobjede, šta drugo. Druga faza je obezbijeđena, ali zašto da ne odemo skroz do kraja?", zapitao je on.

Hoćete li i vi od utorka u Ljubljanu?

"Ne znamo za sada, vidjećemo", dodao je Valjevac.

Sličnu dilemu ima i društvo Dragana Ćerjekovića iz Slovenj Gradeca. On i njegov brat blizanac prešli su sa prijateljima 180 kilometara da bi gledali kako Nenad Krstić razgrće Letonce i obesmišljava njihovu odbranu.

"Ne spavamo ovdje, već doputujemo, pa se odmah vratimo kući", otkrio nam je on.

Cijelo društvo ima želju da gleda reprezentaciju i u drugoj fazi, ali...

"Naravno da planiramo, ali moramo da probamo da nađemo karte. To neće biti baš jednostavno... A, biće nam problem i utakmice koje ćemo igrati vikendom, jer radimo do šest".

I pored toga, vjeruje da će imati još dosta prilika da gleda srpsku reprezentaciju u Sloveniji.

"Odigraće oni još dosta utakmica ovdje. Optimista sam. Bar do bronze sigurno dolazimo", smatra Dragan, koji nije rođen u Srbiji.

"Svi smo mi rođeni u Sloveniji. U Srbiji imamo familiju i dolazimo često...".

Ne dolazite samo za Novu godinu i na sabor u Guči?

"Dobro, tada smo sigurno u Srbiji, ali trudimo se uvijek da dođemo još ponekad", priznao je uz osmijeh i pruženu ruku.

Veliki je broj i onih koji su doputovali i iz Srbije i Republike Srpske.

"22. septembra dolazimo u Ljubljanu. Četvorica nas je, jednim kolima smo danas došli, bar jednim kolima ćemo i tada doći. Na finale, na žurku!", jasan je Blažo Biserić iz Novog Sada.

Ni on nema dilemu u mogućnosti Bjelice, Nedovića i saigrača...

"Ako smo ozbiljni, možemo sve da dobijemo. U to nema sumnje", ocijenio je on, dok su platoom prolazili Letonci, Makedonci i svi koji bi voljeli da i poslije ponedeljka gledaju svoje ljubimce u Sloveniji.

"Orlovi" Dušana Ivkovića osigurali su taj užitak svojim navijačima na vrijeme, u nedjelju. Od Podmežakla arene oprostiće se u ponedjeljak uveče, duelom sa Crnom Gorom (21.00).

A, onda... Ljubljana!

(Izvještač MONDA iz Slovenije Mladen Šolak)