Poslije više u nedelju dana provedenih u Jesenicama, doputovali smo u glavni grad Slovenije.
Triglava smo se nagledali sa svih strana, nadisali se zdravog vazduha, pa je došlo vrijeme da se iz (sela u blizini) Jesenica preselimo u Ljubljanu.
Ekipa Dude Ivkovića produžila je ostanak u Sloveniji i izvještačima beogradskih redakcija. Poslije dana provedenih u neinspirativnoj okolini Podmežakla arene, na prijatnih 17 stepeni uz neprijatno sivo i kišovito vrijemene, dočekao nas je i glavni grad zemlje organizatora.
Već na Prešernovom trgu dobili smo razlog za optimizam. Simpatične djevojke prodaju na jednom od štandova majice sa naljepnicom: "Srbija šampion(i)!".
"Pa, to je to! Daj odmah jednu!", glasno smo konstatovali. Kad, u momentu spazismo da na majici pored piše i "Slovenija šampioni!", pa čak i "Izrael šampioni"!? Hm, bilo bi zanimljivo ovih dana vidjeti reakciju Halperina, Pninija i ostalih na taj slogan...
"Ubijanje" vremena kraj Ljubljanice nije brže prolazilo dok smo razgledali izloge. Ipak, nekoliko puta sam morao da vadim telefon iz torbe da bih slikao. Da nisam, ko bi mi povjerovao da se prodaju "smartfoni" (i ne bili pametni) po cijeni od devet ili deset hiljada evra?
Foto: MONDO Cijena - prava sitnica.
S obzirom na to da sam odrastao u vrijeme SR Jugoslavije, a da sam SFRJ "zahvatio" tek nekoliko godina (kasno da bih znao za ovdašnje skijaše i hokejaše), nije iznenađujuće da skoro uopšte ne razumijem slovenački. Zato mi je bilo i besmisleno da ulazim u knjižare.
I sa ulice sam mogao da zaključim da dobro "idu" knjige Pepa Gvardiole, biografija Dražena Petrovića, "Inferno" Dena Brauna...
Foto: MONDO
U kratkom i prilično nepotrebnom predahu od "dugog" puta sa sjevera Slovenije (45 minuta!) potrošili smo tri, četiri evra na dva napitka, pa krenuli na konačno odredište - "Ljubljanski kompleks Nelson Mandela".
Sagrađene početkom 60', zgrade sa petosobnim stanovima, biće u narednih desetak dana prebivalište i naše (za sada) četvoročlane ekipe. Zagrada u prethodnoj rečenici je neophodna, jer nam je gazdarica Aleška skrenula pažnju da u stanu imamo i (nama neočekivanog) cimera.
Foto: MONDO
Doduše, još ga nisam vidio, ali ga iščekujem cijelo veče. Tokom dana nije dolazio, niti smo vidjeli njegove stvari.
Za svaki slučaj, zapisali smo "kontaktne številke hišnika" Suada i Muse, pa krenuli ka dvoranama Stožice i Ježici. U prvoj će reprezentacija igrati, a u drugoj trenirati.
Uz put smo vidjeli bilborde sa nekim poznatim licima-
Stožice su konstruisane kao beogradska "Marakana". Kada uđete na tribinu, "upadnete" u nju i zaista je velika. Dvorana u Ježicama je manje - više veličine školske sale.
Na stepenicama ispred sale za trening sreo sam ukrajinske novinare i dvočlanu ekipu lokalne državne televizije.
Shodno logici, počeo sam razgovor na srpsko-slovenačkom (sa primjesama "gorštačkog" engleskog) sa kolegama iz Ljubljane.
Povela se priča i o međusobnom sporazumijevanju.
Foto: MONDO Ovde će "orlovi" igrati
"Ne znam kako vi i Rusi, ali mi možemo da se razumijemo", počeo sam monolog pred Ukrajincima.
"Evo, na primjer, ja ne razumijem baš svaku riječ koju on meni priča, ali prepoznajem o čemu mi govori", dominirao sam razgovorom, na šta je tri godine od mene stariji Slovenac potvrdno klimao glavom.
Potom mi je još nešto rekao i bacio mi "kosku". Srećom, (valjda) me ništa nije pitao.
"Ja zdelal domašnuju rabotu, nu ja zabil tetradku doma", dokazao sam i znanje ruskog.
Elem, slobodne termine zbog nedolaska "orlova" iskoristili smo da i sami malo šutiramo. Naravno, izvještač MONDA bio je najprecizniji.
Foto: Ivan Vojinović
"Mirzaaaa", vikao sam mučeći i sebe i loptu pokušajima da je probacim kroz obruč sa polovine terena. "Iz svlačionice".
Jedan od volontera sjedio je sa strane i gledajući majstorije maestra na terenu konstatovao:
"Ti stvarno kao sa parkinga...".
Foto: MONDO Hodnik i vrata od cimerove sobe...
Snage za odgovor nije bilo, kao što ni po povratku u "Mandelu" nije bilo neplaniranog cimera. Kolega Ivan iz Sport networka hrabro je ušao u njegovu sobu, složio svoje stvari u police, psovkom najavio šta će (mu) uraditi ako ga sretne, pa otišao na prijem kod gradonačelnika.
Ja sam ostao. Čekaju me sakupljene izjave igrača pred sutrašnji start druge faze, a ni stan, ni "osvojena" soba neće se sami braniti.
Još niko nije zazveckao ključevima u hodniku.
(Izvještač MONDA iz Slovenije, Mladen Šolak)