Od 7. do 9. maja Pariz će biti domaćin četiri najbolje evropske košarkaške ekipe. Svi učesnici Fajnal-fora su bili prvaci Evrope, CSKA čak šest puta.
Evropa će dobiti novog vladara, jer je dosadašnji prvak, atinski Panatinaikos eliminisan u TOP16 fazi.
U polufinalu Fajnal-fora igraće Barselona-CSKA i Partizan-Olimpijakos. Crno-bijeli će moći da se uzdaju i u podršku navijača CSKA, jer je dobro poznato da su pristalice srpskog i ruskog kluba u odličnim odnosima. A to se nikako ne može reći za navijače Partizana i Olimpijakosa, koji su, pak, u dobrim odnosima sa navijačima Crvene zvezde.
Ako se za nešto može reći da je iznenađenje ovosezonskog izdanja Evrolige, to je svakako ulazak Partizana na Fajnal-for. Ali i potpuno zaslužen.
Fenomen Partizana teško je objasniti - klub sa najskromnijim budžetom, koji iz godine u godinu prodaje najbolje igrače da bi preživio, uspio je da se domogne Pariza kada su mnogi stručnjaci i "stručnjaci" predviđali da će crno-bijeli ove sezone zabilježiti maksimum dvije pobjede ili tako nekako.
U čemu je tajna Partizana? Sistematski rad posljednjih decenija, veliko košarkaško znanje Duška Vujoševića, ali i navijači koji nose tim do pobjede i utiču na to da se protivnik osjeća nelagodno.
Partizan je 1992. godine u Istanbulu ispisao najsjaniju stranicu u svojoj istoriji. Ni tada crno-bijelima nisu davane šanse...A onda je Saša Đorđević pogodio ONU trojku protiv Huventuda.
Crno-bijeli apsolutno dominiraju u srpskoj košarci u posljednjoj deceniji, ali i regionalnoj ligi posljednjih godina.
Partizan će po četvrti put učestvovati na završnim turnirima Evrolige. Prvo je bilo 1988, drugo 1992. i treće 1998. godine.
Moskovski CSKA je, bez premca, najtrofejniji klub koji će ove godine igrati u Parizu. Od sva četiri učesnika završnog turnira Evrolige, "armejci" imaju najviše titula prvaka Evrope - čak šest (1961, 1963, 1969, 1971, 2006. i 2008.). Samo madridski Real ima više evropskih trofeja od CSKA - osam.
Klub iz Moskve je jedan od najboljih evropskih klubova u posljednjoj deceniji, a u Parizu će pokušati da osvoji svoju treću evropsku krunu u posljednjih pet godina. Ovo će "armejcima" biti sedmi uzastopni Fajnal-for, rezultat koji će teško moći neko da sruši u dogledno vrijeme.
Bespotrebno je trošiti riječi o tome koliko je CSKA dominantan u Rusiji - ima čak 40 titula prvaka (računajući i 25 u doba nekadašnjeg Sovjetskog saveza). Od 1992. do 2000. godine niko nije mogao ni da priđe moskovskom klubu u Rusiji.
Velika imena evropske i svjetske košarke pisala su istoriju CSKA - Aleksandar Gomeljski, Sergej Belov, Vladimir Tkačenko, Vladimir Andrejev, Stanislav Jeremin, Anatolij Miškin...U novije vrijeme uspjesi se vezuju prije svega za Etore Mesinu.
Očekivalo se da će CSKA na svom terenu doći do evropske titule 2005. godine, ali je Moskva bila tužna. Samo do 2006. godine kada je Mesina uspio da odvede CSKA do prve evropske titule poslije 35 godina (u finalu u Pragu "armejci" su dobili Makabi).
Prije tri godine, CSKA je odigrao nevjerovatan finalni meč protiv Panatinaikosa i izgubio jedan koš (91:93), da bi 2008. godine ponovo savladao Makabi u finalu i ponovo se domogao evropske titule.
Barselona je jednom bila prvak Evrope (2003. godine), a titulu je osvojila na svom parketu. Bila je to generacija koju je predvodio Dejan Bodiroga, a igrali su i Gregor Fućka, Šarunas Jasikevičijus, Huan Karlos Navaro, a trener je bio Svetislav Pešić.
Katalonski klub je ove sezone dominirao u Evroligi. Od 18 utakmica Barselona je izgubila samo dvije - od Partizana u TOP16 (66:67) i od madridskog Reala (63:70) u drugom meču četvrtfinalne serije.
Barsa je posljednjih osam godina apsolutni vladar španske košarke, jer je u isto toliko sezona podizala pehar namijenjen najboljem u ACB Ligi. Ukupno, Barselona je 15 puta bila prvak Španije.
Kada je 2003. godine postala prvak Evrope, Barsa je osvojila i titulu prvaka Španije i španski kup.
U svojoj istoriji Barselona je osvajala i druge evropske trofeje - Kup Saporte (1985. i 1986.), kao i Kup Radivoja Koraća (1987. i 1999. godine).
Prije osvajanja Evrope 2003. godine, Barselona je sedam puta igrala na završnim turnirima Evrolige, a 1984. godine je igrala i u finalu, ali nije uspijevala da postane šampion.
Grčki Olimpijakos je takođe jednom bio prvak Evrope. Bilo je to 1997. godine. Olimpijakos je prethodnu dekadu bio u sjenci svog najvećeg sportskog rivala Panatinaikosa, ali su ove sezone atinski crveno-bijeli uspjeli da se domognu Fajnal-fora, prvi put poslije deset godina.
Olimpijakos je devet puta bio prvak Grčke, ali je posljednju osvojio još u sezoni 1996/97.
Baš kao i u slučaju Barselone, i za najveći uspjeh u istoriji Olimpijakosa najveće zasluge pripadaju jednom Srbinu - Dušanu Ivkoviću, sadašnjem selektoru reprezentacije Srbije. Upravo pod njegovim vođstvom Olimpijakos je postao šampion Evrope.
Te godine Olimpijakos je vladao evropskom i grčkom košarkom. Atinski klub je osvojio "triplu krunu" - prvak Evrope (pobjedom nad Barselonom 73:58 u Rimu), grčki šampion i trofej u nacionalnom kupu.
Olimpijakos je potom igrao i na finalnom turniru Evrolige 1999. godine, a potom je čekao deset godina da ponovo bude među četiri najbolje ekipe. Prošle sezone Olimpijakos se domogao završnog turnira u Berlinu, ali je u polufinalu zaustavljen od Panatinaikosa.
(MONDO)