ORLOVI: Krivo nam je, ali i ovo je uspjeh

Bez obzira na to što su Svjetsko prvenstvo u Turskoj, ne baš samo svojom zaslugom, završili kao četvrti, najbolji košarkaši Srbije imaju zbog čega da budu zadovoljni i na šta da budu ponosni.

A ima i Srbija na koga da bude ponosna!

Tačno je da se atmosfera u mladoj reprezentaciji Srbije pokvarila poslije poraza u polufinalu od Turske, a potom i nemogućnosti da se ekipa suprotstavi Litvaniji. Ali, jednako je tačno i da su svi svjesni da je ovaj tim zaslužio mnogo više od četvrtog mjesta.

U nedjelju popodne, poslije neprospavane noći, "orlovi" su izašli na teren da se bore protiv odličnog tima Litvanije, ne bi li na kraju uzeli medalju, koja im je oteta prethodne večeri, malo prije ponoći. Probali su sve, ali nije išlo...

"Očigledno da je sve ono protiv Turske ostavilo traga...", počeo je priču Novica Veličković.

"Mi smo, htjeli-ne htjeli, pričali u nedjelju cijeli dan o onoj krađi. Možda sam i ja pretjerao što sam toliko kukao, mislim da to nije karakter pobjednika, ali šta da se radi... Nismo uspjeli da se izvučemo iz tog poraza, još smo bili u njemu, a Litvanci su odigrali odlično, odlična su ekipa. I oni su u smjeni generacija i oni se vraćaju na velika vrata...", rekao je Veličković.

Ne samo on, već svi u taboru srpske reprezentacije, dočekali su istanbulsku zoru u nedjelju. Budni.

"Ma ja sam zaspao u pet, pola šest... Vrtjela se utakmica ponovo na TV-u. Ne znam... Teško je, teško. Nismo zaslužili ovo četvrto mjesto, ali rekao sam da neću više da kukam nikada. Tako da, to je to...", nadovezao se Veličković i objasnio da nije svejedno izgubiti u utakmici za treće mjesto.

"Volio bih da ja imam ovu medalju što oni nose... Zato", rekao je dok su Litvanci pjevajući prolazili iza njegovih leđa.

"Sigurno ćemo izvući pouke i naredne godine na Evropskom bićemo zreliji za ova dva takmičenja, koja su iza nas", zaključio je.

I kapiten Nenad Krstić apostrofirao je finiš utakmice sa Turskom kao trenutak kada je Srbija definitivno ostala bez medalje.

"Poslije famoznog meča u polufinalu nismo skupili snagu da protiv Litvanije odigramo onako kako smo igrali tokom cijelog turnira i propustili priliku da osvojimo bronzu. Valjda je to život. Nekada je dobro, nekada loše. Četiri sekunde nas je dijelilo od finala i dan kasnije zbog toga psihički nismo mogli da izdržimo", priznao je Krstić i dodao:

"U dvoranu smo došli sa namjerom da pobjedimo. Sve smo dali od sebe da se oporavimo. Međutim, Litvanci su odigrali odličan meč, pogodili su šuteve, Kleiza je dao sve što je šutnuo i nismo imali mnogo prostora", pružio je ruku protivniku kapiten Srbije.

Krstić se trudi da poslije svega ipak razmišlja pozitivno. Da sve što se dogodilo u Turskoj doživi kao uspjeh. A, to jeste bio uspjeh!

"Bez obzira na sve mi smo napravili ogroman uspjeh. Pred ovom ekipom je velika budućnost. Sada se svi okrećemo klupskim obavezama, a sljedeće godine ćemo biti za godinu stariji i iskusniji kada nas čeka kvalifikaciono takmičenje za Olimpijske igre, a to je Evropsko prvenstvo u Litvaniji", rekao je predvodnik ove sjajne generacije.


Miloš Teodosić smatra da je ovaj mlad tim još nedovoljno iskusan da se za desetak sati oporavi od fizičkog i emotivnog pražnjenja, kako bi već narednog popodneva bio konkurentan.

"Ostavila je traga u nama utakmica protiv Turaka. Nismo dovoljno iskusna ekipa da se za tako kratko vreme skoncentrišemo i spremimo kvalitetno za ovu utakmicu", rekao je Teodosić, član idealne petorke šampionata.

Ali, Teo se nada da košarkaši ovog ljeta nikoga u Srbiji nisu razočarali i da su navijači ponosni na njih.

"Ipak, mislim da smo tokom prvenstva pokazali sjajnu igru. Medalja je izostala, ali mislim da nismo nikoga razočarali. Ja sam ponosan na sve momke i na našu igru, ali šta je tu je... Iz svega moramo da izvučemo pouke, ali što kažu, naše vrijeme tek dolazi...", rekao je Teo, koji kaže da je ekipa ostvarila postavljeni cilj, ali da je odjednom dobila priliku za nešto mnogo veće.

"Postavili smo cilj, a to je bio plasman u četvrtfinale i ispunili smo ga. Poslije smo imali i šansu da igramo finale, pored svega toga što se događalo i na terenu i van njega. Imali smo posljednju odbranu... Eto, trebalo bi da budemo zadovoljni, ali Litvanija je odigrala jako motivisano i mislim da su zasluženo pobjedili u nedjelju", dodao je Teodosić.

Ni Ivan Paunić nije imao sna uoči Litvanije. A, onda je još saznao da bi trebalo da se probudi u osam ujutru, jer je organizator Srbiji dodijelio prvi jutarnji termin za trening!?

"Dosta je uticao taj poraz od Turaka na nas... Niko nije spavao cijelu noć, a onda narednog jutra dobili termin u devet! To niko nije mogao da odradi, naravno. Nismo uspjeli da se pripremimo za ovu utakmicu, samo smo odgledali video, to je bilo sve što smo imali od njih. A, nismo imali kada da prođemo to na terenu", opisao je Paunić koliko je bilo teško selektoru i igračima da se pripreme.

Uprkos trenutnoj utučenosti, Paunić vjeruje da je ekipa napravila veliki uspjeh.

"Nije mala stvar biti četvrti, ali svi mislimo da možemo mnogo. Ta utakmica protiv Turaka nas je najviše pogodila, a na tu temu je pričao naš trener".

Milenku Tepiću izrazito je žao što je ekipa imala sjajan turnir, a onda završila sa dva poraza.

"Nismo uspjeli da se oporavimo u meču za treće mjesto, ali to što je noć prije toga na nas ostavila traga, nije alibi za poraz od Litvanije. Žao mi je kao i svima što poslije jednog odlično odigranog prvenstva kući odlazimo bez medalje koju smo zaslužili. Ipak, na sve ovo možemo da gledamo kao zalog za budućnost, sa vjerom u to da nikada više nećemo biti na utakmicama onakvi kakvi smo bili protiv Litvanije", bio je samokritičan Tepić, iako je svima jasno da je satnica bila "dželat" Srbije u meču za bronzu.

Raspored utakmica bio je takav da je jednu od poraženih ekipa u polufinalu stavljao u značajan hendikep u odnosu na drugu. Litvanci su u subotu uveče, poslije glatko izgubljenog polufinala od Amerikanaca, bili u hotelu već oko 22 časa, u trenutku kada je Srbija igrala prvo poluvrijeme protiv Turske!

Poslije velike drame, nesportskog ponašanja rivala i tendencioznog suđenja, "orlovi" su doživjeli bolan poraz malo prije ponoći, a u hotel su stigli oko tri ujutru. Zaspali su oko pet, pola šest… A, trening je trebalo da odrade u devet.

Ovo gore napisano daleko je od alibija, već samo očit primjer da se ovakvom satnicom žestoko oštećuje jedan od timova. Možda bi FIBA trebalo da razmisli da uvede dan pauze između polufinala i finala, kao što je to slučaj na Fajnal-foru Evrolige i nekim drugim turnirima.

Isto bismo napisali i da se dogodilo da smo Litvance gledali kako se, iscjeđeni i izmoreni, bore da sačuvaju čast protiv ornijeg i odmornijeg protivnika. Gotovo svi igrači litvanskog tima odali su priznanje našim momcima na borbenosti i trudu.

Još jednom, momci svaka čast!

(MONDO)