RUKOMET: Biće bolje za Srpkinje, ali kad?

"Biće bolje sljedeći put", "platili smo danak neiskustvu", ispravićemo to već na sljedećem prvenstvu...", ustaljene su rečenice kojima vodeći ljudi srpskog rukometa odjavljuju nastupe srpskih selekcija sa velikih takmičenja, bilo da je riječ o ženskom ili muškom sportu.

Dok se drugi smjenjuju na pobjedničkom postolju, Srbi i Srpkinje već godinama na svjetskim i evropskim prvenstvima po nepisanom pravilu prave tim za budućnost i skupljaju neophodno iskustvo za naredna svjetska i evropska prvenatva. Na kraju, generacije prolaze, a rezultati već izostaju!

Muškarci i pobijede nekog, ali dame... one baš nikog.

Da li se neko sjeća kada su Srpkinje pobijedile na Evropskom prvenstvu? Vrlo teško pitanje, koje i najveće zaljubljenike u rukomet tjera na razmišljanje.

Bilo je to 2004. godine, kada je Srbija i Crna Gora savladala Hrvatsku u prvom kolu i sa skorom 1-2 prošla dalje, a potom izgubila sva tri meča u drugoj fazi. Od samostalnosti države Srbija ima tri nastupa na šampionatima Starog kontinenta (2006, 2008, 2010) i nijednu pobjedu - DEVET poraza!

Posljednji vrijedan rezultat, još pod imenom Jugoslavija, ženska rukometna reprezentacija na evropskim prvenstvima zabilležila je 2002. godine u Danskoj, kada smo zbog poraza od Francuske u drugoj fazi ostali bez plasmana u polufinale, a potom u borbi za peto mjesto izgubili od Mađarske.

Na prva tri EP, 1994, 1996. i 1998. godine, nismo učestvovali.

Premalo za jednu državu koja je nekada važila za svjetsku rukometu silu.

Očekivali smo barem jedan trijumf u Alborgu, ali ga nismo dočekali. Danska, Španija i Rumunija održale su Srpkinjama lekcije, a toga je svjestan i trener Duško Milić.

"Bilo je slabo. Cilj je bio da damo maksimum, ali ga nismo ispunili. Istina, bili smo u najtežoj grupi, možda su igračice previše respektovale protivnike, ali nismo igrali onako kako smo možemo", konstatovao je Milić, a prenosi "Sport".

Srbija je, prema njegovim riječima igrala po meču 15-20 minuta.

"Imam utisak da su igračice bile umorne. Igrale bi 15-20 minuta i onda stale. Mnogo nam je nedostajala Dragana Cvijić, zbog njene povrede morao sam za 15 dana da promijenim način igre", dadaje selektor Srbije, koji će za naredna okupljanja zbog slabog angažovanja pojedinih rukometašica redukovati spisak.

"Na sljedeće akcije neću da zovem iste djevojke. Planirao sam da sa igračicama koje su iznijele kvalifikacije: Bartošić, Krpež, Damnjanović, Lekić, Števin, Cvijić, Tomašević, pridodam kadetkinje koje su osvojile medalju. Međutim, gdje su one sad. Neke su prestale da igraju rukomet, neke su u jako slabim ligama, a jedna igra u našoj ekipi koja je u polusezoni ostvarila samo jednu pobjedu", kaže Milić.

Ipak, selektor smatra da tim igračicama pripada budućnost ženskog sprskog rukometa.

"Djevojke koje su iznijele kvalifikacije su budućnost. Njima pridodajem mladu Jelenu živković. Proces podmlađivanja i dalje traje, ali mladost nam se pogubila, posebno u posljednjih šest mjeseci", realno sagledava stari selektor reprezentacije Srbije.

"Ne bježim od istine i odgovornosti. Igrali smo loše, ali nemam razloga da napadam djevojke, odgovornost je isključivo moja. Reprezentacija se ne pravi za godinu dana", zaključio je Duško Milić.

Sada se postavlja pitanje kakvi su dometi na Svjetskom prvenstvu 2013. godine. Do planetarnog šampionata u Srbiji ostale su još tri godine, dovoljno vremena da se skocka tim, srede odnosi i da djevojke opet igraju bitnu ulogu na prvenstvu.

Javnost više nema povjerenja, reprezentativke i sručni štab moraju da ga povrate.

(MONDO)