Jelena Dokić dobro zna kako je to kada se publika okomi na tebe, zato sada i brani Novaka Đokovića.
Novak Đoković se povukao sa meča protiv Aleksandera Zvereva u polufinalu Australijan opena, a onda ga je publika napala! Htjeli su da gledaju duži meč i izviždali su 37-godišnjeg tenisera koji je dao sve od sebe da zaigra. Izdržao je jedan set, borio se kao lav, ali publika je htjela više. Odmah nakon duela oglasio se australijski teniser Džon Milman i branio je Novaka, a onda mu je u pomoć došla i Jelena Dokić!
Srpkinja koja je u karijeri nastupala za Australiju, ali i za SR Jugoslaviju je ponovo branila svog prijatelja i kolegu. Ona dobro zna kako je kada se porede ispriječe u karijeri, a vrlo je upoznata i sa svim problemima sa povredama koje je Novak imao u posljednje vrijeme.
"Slažem se sa Džonom u potpunosti. Vidjeli smo Novaka koji je imao povrede i ranije u Australiji koje su ga mučile. Igrao je uprkos tome, nije predavao mečeve. Samo ga je teška povreda koljena na Rolan Garosu prošle godine natjerala da odustane od četvrtinala. Ako je odlučio da ne može da igra, onda je to zato što nije zaista mogao, znači da je stvarno ozbiljna povreda", zaključila je Jelena Dokić.
Jelena prošla kroz isto što i Novak
Jelena Dokić je rođena u Osijeku, a vrlo brzo je njena porodica zbog građanskog rata izbjegla u Srbiju. Zatim su se Dokići zaputili za Australiju gdje je mlada Jelena pokazala ogroman talenat i već kao tinejdžerka krenula da dominira u seniorskom tenisu. Ona vrlo dobro zna kako je kada kompletna Rod Lejver arena zviždi nekome, pošto je to doživjela kada je od 2000. do 2006. godine nastupala za SRJ i SCG.
"Prihvatila bih 100 godina zlostavljanja kad bih mogla da vratim što nisam igrala za Australiju nekoliko godina. Oduzeo mi je nešto što sam toliko voljela. Oduzeo mi je to u tom trenutku. On sjedi u hotelskoj sobi i gleda ovo dok meni zviždi 15.000 ljudi. Samo sam htjela da propadnem u zemlju i nestanem i više se ne vratim. Prihvatila bih svako zlostavljanje, bilo šta na ovom svijetu da ne prođem kroz to lično, da mi to ne oduzme moje ljude. Australijanci i moji navijači i svi koji su uvijek navijali za mene, da nije bilo potrebno 10 ili 15 godina dok nije izašla moja knjiga da bi oni saznali istinu i koliko zaista volim Australiju", ispričala je Jelena Dokić.
Živjela je u paklu godinama
Jelena Dokić se nije ustručavala da nakon karijere priča o svojim traumama u vezi sa ocem Damirom, koji ju je psihički i fizički maltretirao godinama. Napisala je i knjigu "Nesalomiva" o tome šta je preživljavala od oca svih godina dok je dominirala. Bila je najbolja juniorka svijeta, 1998. osvojila junuiorski US open, a uspkela je sa 17 godina da dođe do polufinala Vimbldona. Ipak, otac nikada nije bio zadovoljan i nema dijela na tijelu koji joj nije bio pod masnicama.
"Otac mi je često govorio 'nemoj ništa da pričaš, ćuti ili ću te ubiti.' Ja do svoje 33 godine nisam znala da se nasmijem. Ljudi često žele da budete savršeni, posebno u sportu, a to je nemoguće. Život nije savršen. Bila sam ranjiva i mislila sam da je to moja slabost. Sada sam svjesna da je to moja snaga. Kada sam počela da igram tenis i udarila prvu lopticu, otac me je tukao. Stvari su postajale gore iza zatvorenih vrata... Poslije tog polufinala Vimbldona sam sjedila u sektoru za igrače, plakala. Otac je vikao da sam obrukala porodicu tim porazom. Nije mi dozvolio da odem u hotel, već mi je rekao da se snađem, da spavam na ulici ili šta god, da ne mogu da se vratim. Nisam imala gdje, ostala sam tu, čekala da svi odu i spavala sam u tom sektoru za igrače. Našli su me usred noći jer su tada čistili taj sektor", prepričala je Jelena.
Još uvijek osjeća bolove zbog nekih epizoda zlostavljanja koje je preživjela, a danas o tome priča ne zbog sebe, već zbog drugih koji to trpe. "Otečene i krvave potkoljenice, u modricama. Cijele noći sam bila šutirana oštrim cipelama zbog poraza. Imala sam samo 17 godina. Dan-danas osjećam bol u potkoljenicama zbog tog prebijanja. Zbog svake rane postoji ožiljak. Preživjela sam, ali nažalost ne preživi svaka žena ili djevojka i to je mučna stvarnost. Pričam sve ovo zbog njih, za njih se borim, za one koje nemaju glas."
Mislila je na najgore
Zbog problema sa depresijom i anksioznošću 2022. godine je razmišljala da sebi oduzme život. Srećom uspjela je da to prevaziđe i sada je gledamo na velikim turnirima harizmatičnu i nasmijanu. Jelena Dokić je pobijedila!
"Umalo sam skočila sa balkona na 26. spratu 28. aprila 2022. godine. nikada neću taj dan da zaboravim. Sve je u magli, nema tona, slike, ništa nema smisla. Samo suze, tuga, depresija i bol. Konstantno sam plakala prethodnih šest mjeseci, krila sam se u kupatilu i brisala suze. Život mi je bio u rasulu, samo sam htjela da bol i patnja prestanu. Ne znam ni sama kako sam povukla sebe sa ivice tog dana. Profesionalna pomoć mi je spasila život. Nije lako ovo pisati, ali sam ja osoba koja je otvorena, iskrena i ranjiva i vjerujem da dijeljenje naših priča pomaže da prođemo kroz to i da se međusobno pomažemo. Na putu sam oporavka, neki dani su bolji, nekad napraviš korak unaprijed, nekad unazad, borba traje. U redu je da si tužan, ali moraš da se boriš. To me motiviše. Nemojte da se stidite svojih osjećanja, samo vjerujte", ispričala je Dokićeva nedavno.
Ipak, jedna stvar je boli, a to je što vidi da se ono što se njoj dešavalo sada dešava brojnim mladim teniserkama.
"Jedino pitanje je - da li se nešto promijenilo u 20 godina? Toliko sam ljuta, tužna i razočarana zbog straha, nasilja, zlostavljanja i ubijanja koje žene i djevojke trpe od ruku muškaraca. Ove moje slike su od prije 20 godina. Cijeli svijet se smijao zbog mog uznemirujuće agresivnog i pijanog oca. To je bio naslov, ali niko nije brinuo o dvoje maloljetne djece koje su odlazile kući sa ovom osobom. Na ovoj slici sam imala 16 godina, a moj brat je imao osam. I još gore, niko nije kritikovao njegovo uznemirujuće, agresivno i zabrinjavajuće ponašanje. Za to vrijeme, iza scene bila sam tučena, šutirana, udarana i govoreno mi je da ću biti ubijena. Lijeva slika čovjeka bila je smiješna svima, a za slike desno niko nije brinuo. Niko se nije javio da osudi njegovo ponašanje. Jedna sam od srećnica koje su preživjele i još su ovdje. Ali ima mnogo žena koje nisu. Ako ih ne ubije nasilje koje prema njima izvrše muškarci, onda imaju ozbiljne traume i posljedice na mentalno zdravlje. Žive u strahu i mnogo ih je bilo silovano ili fizički ili emotivno ranjeno za čitav život. Da li bi i danas nešto bilo drugačije?", poručila je Jelena Dokić.