MONDO U ŠPANIJI: Ispod palme...

Srbi, Alžirci i Poljaci svi na istom mjestu...

Domaćini Španci izabrali su neku drugu bazu, dok su ostale tri selekcije na kvalifikacionom turniru u Alikanteu smještene u hotelu na periferiji...

Da dođete iz Alikantea do hotela Bonalba, koji je 25 minuta važnje kolima udaljen od centra grada, imate dve mogućnosti. Najbrža je automobilom, a druga je autobusom.

Ta opcija dolazi u obzir samo ako baš, baš morate. Odlučiti se za gradski prevoz je izuzetno hrabro. Prvo, autobus mora vam stane na stanici. Nama nije!

Kolega je trčao, mahao, ali se vozilo nije zaustavilo... Nas petoro, sve sa opremom za izvještavanje, ostalo je zgranuto ispod "pečurke" autobusog stajališta. Na elektronskoj tabli uredno se pojavilo novo vrijeme dolaska, pardon, prolaska autobusa.

Odbrojavanje se nastavilo...

Poslije toga, imate još jedno presjedanje i, plus, pješačenje. Posljednja stanica je u selu prije hotela. I tako samo dva puta dnevno.

Rekli su nam da je Bonalda raj za montibajkere i golfere. To je apsolutno tačno! Pitanje je samo - šta će tu rukometaši? Odgovor znaju ljudi iz Svjetske rukometne federacije.

Hotel sa četiri zvjezdice nalazi se u brdu. Sa tri strane okružen je prelijepim golf terenima, dok se iza njega prostiru kršovita uzvišenja, po kojima su razbacana niska mediteranska rastinja, ispresijecana uređenim terenima za ekstremne bicikliste.

Sa vrha mjesta na kojem je hotel, pruža se pogled na otvoreno Sredozemno more. Prilično je daleko...

Gosti na raspolaganju imaju i veliki otvoren bazen, mali zatvoren, spa, internet, koji često nije u funkciji iz ko zna kog razloga.

Ipak, ono što rukometaši sigurno imaju je mir. Tiho je i domaćini su veoma gostoljubivi.
U Alikanteu je potpuno druga priča. Grad sa oko 300.000 stanovnika i na početku aprila okupiran je turistima iz cijelog svijeta. Kažu da su u sezoni svi kapaciteti puni.

Za one koji ne vole vrućinu, ovo doba godine idealno je za posjetu Alikanteu. Temperatura se u prosjeku kreće nešto malo preko 20 stepeni Celzijusa, pa čak i kada je toplije, sa mora konstantno duva vjetrić, koji osjećaj čini još ugodnijim.

Pored marine, nalazi se velika gradska plaža, koja je već puna ljudi. Više je onih koji žele da uhvate prvu boju, nego kupača. Samo se najhrabriji, uglavnom turisti iz Britanije, odlučuju za plivanje.

Palme su na svakom koraku. Negdje su planski u drvoredu, kao na većini glavnih avenija, dok su uz obalu raštrkane. Grad je pun malih trgova sa spomenicima kulture.

Za Uskrs se svakodnevno održavaju fijeste koje veličaju i simbolizuju Isusovo vaskrsnuće. Centralna proslava održaće se u ponedjeljak uveče. Radnik na željezničkoj stanici rekao nam je da će broj ljudi tog dana u Alikanteu da se duplira.

Engleski jezik rijetko ko priča. Uglavnom kažu da znaju malo da se služe, a to znači da zaista znaju malo - "Jes","No", "Tuo", "Tre"... Malo miješanja, ali nema veze, sporazumijevamo se bez problema (neko je iz španskih serija znao i nešto korisno da nauči).

Povratak kući se polako bliži. Nervoza zbog "orlova" je sve veća. Danas pada odluka o drugom putniku na Olimpijske igre.

Poljska ili Srbija?

Razmišljamo i o tome kako ćemo do rukometaša ako izbore vizu. Oni igraju prvi i odmah poslije meča idu u hotel, a da li će u London znaće se tek nakon druge utakmice. Večeras oko 22 sata...

(Specijalni izveštač MONDA iz Alikantea Vladimir Sukdolak, foto: MONDO)