Iako moderna gradnja donosi energetsku efikasnost i nove materijale, stanovi iz perioda Jugoslavije kriju prednost koju savremeni projektanti sve češće izostavljaju.
Ostava pored kuhinje, hodnik koji odvaja spavaće sobe od dnevnog boravka i velika soba koja se po potrebi može podijeliti na dvije. Ovakva rješenja, karakteristična za stanove građene između 1975. i 1990. godine, i danas imaju svoje pristalice.
Istraživanje kvaliteta stanovanja u Srbiji pokazalo je da su stariji stanovi dobili bolje ocjene za funkcionalnost rasporeda i mogućnost preuređenja, dok je novogradnja bolje ocijenjena kada je riječ o toplotnom komforu i održavanju.
Kada se u oglasima pojave dva stana iste kvadrature, kupci najčešće porede cijenu, broj soba, sprat i lokaciju. Međutim, tek kada uđu u stan, mogu da procijene koliko je prostor zaista praktičan za svakodnevni život.
Upravo te razlike bile su predmet istraživanja sprovedenog tokom 2025. godine, čiji su rezultati objavljeni u međunarodnom naučnom časopisu Buildings. Studiju su radili profesor dr Đorđe Alfirević, Tanja Njegić, Sanja Simonović Alfirević i Sanja Nikolić iz Instituta za arhitekturu i urbanizam Srbije.
Prema rezultatima istraživanja, stanovi građeni između 1975. i 1990. godine bolje su ocijenjeni po rasporedu prostorija, prostoru za odlaganje stvari i mogućnosti prilagođavanja potrebama porodice. S druge strane, novogradnja je dobila bolje ocjene za toplotni komfor i jednostavnost održavanja.
Zašto su stanovi iz Jugoslavije imali bolji raspored?
Kako objašnjava Alfirević, projektanti su nekada više pažnje posvećivali svakodnevnim potrebama porodice. Dnevni boravak i spavaće sobe često su bili fizički odvojeni, vodilo se računa o prirodnom osvjetljenju, a ostave su bile sastavni dio stambenog prostora. Hodnici su obezbjeđivali veću privatnost ukućanima, dok su ostave rasterećivale kuhinje i ormare.
Danas na projektovanje često utiče potreba da se raspoloživa površina što bolje komercijalno iskoristi. Prostor koji je nekada bio namijenjen hodniku ili ostavi nerijetko se koristi za dodatnu sobu ili povećanje stambenog prostora.
Takva rješenja mogu imati svoje prednosti, ali problem nastaje kada porodici kasnije zatreba dodatni prostor za odlaganje stvari ili drugačiji raspored prostorija.
Jedna soba mogla je lako da postane dvije
Jedna od zanimljivijih karakteristika starijih stanova bila je takozvana djeljiva soba. U pojedinim stanovima iz sedamdesetih i osamdesetih godina projektovana je veća prostorija koja je naknadno mogla da se podijeli na dvije manje. Tako je porodica mogla da prilagođava stan promjenama svojih potreba, na primjer kada djeca porastu i zatreba im više privatnosti.
Prema Alfirevićevim riječima, propisi iz 1983. godine za sobu namijenjenu dvjema osobama po pravilu su predviđali širinu od 4,20 metara, uz mogućnost naknadne podjele. U kasnijim propisima zahtjev za djeljivošću je izostavljen, a minimalna širina sobe za dvije osobe u dvosobnim i većim stanovima određena je na 2,80 metara.
Ova razlika pokazuje koliko se pristup projektovanju promijenio i koliko mogućnost budućeg preuređenja zavisi od prvobitnog rasporeda.
Čak bi i dio stanara novogradnje radije živio u starijem stanu
Istraživanje je pokazalo da bi oko 68 odsto ispitanika koji žive u stanovima iz socijalističkog perioda prednost dalo dobro adaptiranom stanu iz tog vremena. Zanimljivo je da bi isti izbor napravilo i oko 30 odsto ispitanika koji danas žive u novogradnji. Autori istraživanja napominju da na takve odluke mogu uticati navike, lična iskustva i vezanost za prostor.
Još jedan podatak pokazuje koliko je prilagodljivost stana važna. Čak 41,6 odsto ispitanika navelo je da je već napravilo neku prostornu izmjenu u svom domu. Najčešće je riječ o pomjeranju pregradnih zidova, spajanju prostorija, zastakljivanju terasa ili promjeni namjene pojedinih soba. Razlozi su uglavnom praktični - proširenje porodice, odrastanje djece ili potreba za prostorom za rad od kuće.
Starogradnja ili novogradnja - šta je bolji izbor?
Iako su stariji stanovi bolje ocijenjeni po funkcionalnosti, to ne znači da su u svakom pogledu kvalitetniji od novogradnje. Savremeni stanovi često imaju prednosti kada je riječ o energetskoj efikasnosti, izolaciji, grijanju i održavanju, dok starogradnja može zahtijevati dodatna ulaganja u instalacije, stolariju i renoviranje.
Zato stručnjaci ukazuju na to da prilikom kupovine ne treba gledati samo kvadraturu i broj soba, već i raspored, prirodno osvjetljenje, prostor za odlaganje i mogućnost prilagođavanja stana budućim potrebama.
Dotrajale instalacije mogu da se zamijene, a izolacija poboljša, ali nedostatak dnevne svjetlosti ili loše osmišljen raspored često je mnogo teže ispraviti. Istraživanje tako pokazuje da veći broj soba ne mora automatski da znači i funkcionalniji stan. Dva stana iste kvadrature mogu pružati potpuno različit kvalitet života, a upravo raspored prostorija često pravi najveću razliku.
(Mondo)
