U španskom selu Plan 1985. godine organizovana je velika zabava sa ciljem upoznavanja i spajanja potencijalnih bračnih parova. Međutim, dobro zamišljena fešta nije protekla baš po planu...
Sve je počelo kao kafanska šala - jednog dosadnog januarskog dana 1985. godine, u španskom selu Plan, smještenom visoko u Pirinejima, ekipa neženja u lokalnom bircuzu pijuckala je pivo i gledala TV. Emitovao se vestern iz 1951. "Westward the Women" (u slobodnom prevodu "Karavan žena"), sa Robertom Tejlorom u glavnoj ulozi, u kome su prikazane dogodovštine usamljenih američkih rančera, koji u jednom momentu odluče da organizuju "ekspediciju" u grad kako bi sebi "dopremili" žene.
Neženjama iz Plana, sela koje je zimi zbog velikog snijega praktično odsječeno od svijeta, a koje je tih godina skoro potpuno ostalo bez mladih žena (jer su odselile u gradove), film se veoma dopao, pošto ih je podsjetio na njihovu "tešku situaciju". Nakon još par popijenih piva jedan od njih je predložio da treba nešto da poduzmu po tom pitanju. To su i učinili...
U regionalnim novinama sutradan je osvanuo oglas: "Muškarcima iz aragonskih Pirineja potrebne žene između 20 i 40 godina, radi braka".
Odziv na oglas bio je nevjerovatan! Pismima, telegramima i telefonom javilo se preko 1.000 pripadnica ljepšeg pola iz svih krajeva Španije, pa i iz inostranstva, a neke čak i iz Njujorka! Neženje su ih zamolili da im pošalju svoje fotografije, a njih 400 je to i učinilo. Nakon toga počelo je dopisivanje, a sljedeći korak bio je organizovanje žurke upoznavanja, naravno, čim se snijeg otopi i putevi za Plan postanu prohodni.
Cijela ova uvrnuta situacija, kao i najava moguće "invazije" žena na izolovano planisko selo u Španiji momentalno je privukla i veliku pažnju medija iz cijelog svijeta, koji su predstojeći događaj opisivali na "dejt vijeka"!
"Žiri" neženja odlučio je da u uži izbor uvrsti 150 žena i djevojaka, nakon čega im je uputio pozive da dođu u Plan 7. marta, na druženje i zabavu, sa mogućnošću za eventualni brak. Izvještaj sa ovog "sajma ljubavi" donijeli su mnogi svjetski listovi, među njima i banjalučki "Glas", 26. marta 1985. godine.
"Sve je počelo onako kako je i bilo planirano. U najbližem velikom španskom gradu Barseloni okupilo se oko 150 žena i djevojaka uključenih u uži izbor, koje su stigle iz Saragose, Barselone i Madrida, i posebno iznajmljenim autobusima krenule u Plan. Tu su naišle na zaista spektakularan doček: morale su da se probijaju kroz kordon novinara, a zatim i kroz veliki skup žitelja Plana, koji su svi do jednog izašli da dočekaju dugo očekivane gošće. Posebno su glasno aplaudirali neoženjeni muškarci koji su namjeravali da iskoriste priliku i osnuju porodicu", piše banjalučki list.
"Glas", međutim, navodi da je, osim dočeka, sve ostalo ispalo nimalo spektakularno. Planirano je bilo da se budući bračni parovi okupe na svečanom ručku u jednoj velikoj garaži adaptiranoj za ovu svrhu, a zatim je trebalo da se održi velika igranka u specijalno za ovu priliku izgrađenoj hali. Na žalost, nije se sve odvijalo po ovom lijepo zamišljenom planu. O tome svjedoče i izjave pojedinih učesnica "fijeste":
"Došle smo ovamo da se sretnemo sa budućim muževima, ili bar da nađemo dobre prijatelje, ali od svega toga ništa", požalila se novinarima jedna od gošći, 25-godišnja plavuša iz Barselone po imenu Pili. "Čim je počeo svečani ručak, naši budući muževi su navalili na piće, a nas nisu ni primjećivali. Uskoro su gotovo svi bili do te mjere pijani da nam je postalo jasno da od nekog upoznavanja i udvaranja neće biti ništa. Šteta što smo ovdje gubili vrijeme", kaže ona.
"Sve što su ti nazovi mladoženje radili bilo je da su pili, pili, pili", kaže zgodna 37-godišnja Silvija. "Kad smo stigli, oni kao da su nas sasvim zaboravili. Nismo znali ni gdje nešto da pojedemo ili popijemo, šta da radimo, niti gdje da idemo. Planirana igranka pretvorila se u pravu katastrofu! Bile smo sve vrijeme potpuno same i mogle smo da igramo jedino jedna sa drugom. Ne mogu sve to da razumijem. Bar iz učtivosti su mogli da nam poklone makar minimum pažnje", navodi ona.
I Hoze Marija Fontobar, jedan od mladoženja iz Plana, ujedno i organizator ovog "ljubavnog karavana", priznaje da su mnoge gošće bile potpuno zanemarene, a to objašnjava činjenicom da je događaj predstavljao "pravi šok" za muške žitelje Plana, koji su navikli na društvo muškaraca i način života i ponašanja bez žena. Fontobar ipak tvrdi da je sklopljen izvjestan broj perspektivnih poznanstava kao i da sve neće proći bez bar ponekog braka.
"Ali, to je daleko od onoga što su svi očekivali", komentar je na kraju teksta iz marta 1985. u banjalučkom "Glasu".
Epilog
Ipak, prve procjene o potpunom debakla "dejta vijeka" u Španiji bile su pogrešne! Naime, "karavan žena" i dopisivanje nakon njega rezultirali su sa čak 33 braka, poslije čega je selo Plan potpuno oživjelo, a slične manifestacije nastavile su da se organizuju i u okolnim mjestima, sve do današnjih dana...
Ukoliko vam se dopadaju "Priče iz naftalina", zapratite nas i na facebooku! (LINK)
