Sviće (i)li pod zastavom Srpske?

Dvije najveće političke stranke u Republici Srpskoj predstavile su svoje izborne slogane prije nekoliko sedmica i o njima se uveliko vodi polemika po medijima i društvenim mrežama.

1
A- A A+
Izbori, stranke, montaža Foto: Mondo/Vedran Ševčuk

Savez nezavisnih socijaldemokrata za povjerenje građana boriće se sa kovanicom ''Pod zastavom Srpske''. Srpska demokratska stranka pokušaće da osvoji glasove ubjeđujući izborno tijelo da će opozicija ''Vratiti Srpsku narodu''. Kandidat opozicije za mjesto predsjednika Republike Srpske, i predsjednik SDS-a Vukota Govedarica u tešku izbornu trku kreće pod sloganom ''Sviće'', a zajednička parola cijelog Saveza za promjene biće ''Dan pobjede Srpske''.

Na prvi pogled najveća i vladajuća stranka hoće da poruči glasačima da svako ko nije pod njenom zastavom nije ni pod zastavom Srpske, dok SDS poručuje da je Srpsku "neko" oteo i da bi trebalo da bude vraćena građanima.

Ovi slogani, uopšteno, nisu preveliko iznenađenje za sve one koji prate način komunikacije političkih stranaka u Republici Srpskoj i poruke koje šalju. Stručnjaci za medije i komuniciranje tvrde da slogani imaju funkciju sažimanja političkih ciljeva u lako pamtljive i jednostavne poruke.

"Međutim, što je politička trka neizvjesnija, to je njihova uloga veća", kaže za Mondo Borislav Vukojević magistar kolmunikologije i viši asistent na Fakultetu političkih nauka u Banjaluci i nastavlja:

"Slogan SNSD-a nastavlja politiku nacionalno orijentisanih poruka i nije nikakvo iznenađenje. On simbolizuje osnovnu orijentaciju SNSD-a, iako je činjenica da nacionalne ideje ne bi trebale biti orijentacija socijaldemokratskih partija (nego prvenstveno radnička prava). On se ne razlikuje od njihovog ranijeg slogana "Srpska kuća do kuće".

S druge strane, SDS-ov slogan simbolizuje otuđenje RS od naroda, a ovo je - misli Vukojević - "mnogo konkretnija poruka i u sebi sadrži poziv na djelovanje".

"Ipak, ovaj solidan slogan je narušen sloganom Vukote Govedarice "Sviće", koji nema dovoljno jasne konotacije, što bi trebao biti jedan od osnovnih zadataka", dodaje naš sagovornik.

Nemoguće je ne primijetiti kontrast i paralelu sa čuvenom porukom Ognjena Tadića, kandidata SDS-a na izborima za predsjednika 2010. godine, koji je nakon poraza u objektiv televizijskih kamera građanima poručio: Laku noć, Republiko Srpska.

I Borislav Vukojević misli da se u Govedaričinoj kampanji vjerovatno pravi paralela sa nepopularnom Tadićevom porukom tj. pretpostavlja da u SDS-u smatraju da Govedarica ima suprotnu orijentaciju od ''uspavljivanja'' građana.

Profesor na Komunikološkom fakultetu u Banjaluci Mladen Bubonjić kaže da u svijetu političkih stranaka - ne samo kod nas nego svuda - vlada ''kriza'' ili ''oseka'' ideja za dobre slogane.

Jedan problem je, smatra Bubonjić, što su se društvene okolnosti, u kojima su klasične političke stranke ljevice i desnice funkcionisale decenijama, promijenile, i što partije na oba politička spektra nerijetko gotovo jednako pristupaju društvenim problemima, a drugi je taj što su stranke pod udarom populista prinuđene da svoje, ne samo parole i slogane, nego i programe, prilagođavaju novonastalim situacijama i da se same priklanjaju populizmu, pa se nerijetko se čini da su programi, prezentovani kroz slogane, poprilično slični, ako ne i identični.

"To se najbolje može uočiti u izbornim sloganima SNSD-a i Saveza za promjene. Jedni (SNSD) se okupljaju „Pod zastavom Srpske“, dok drugi (SzP) priželjkuju „Dan pobjede Srpske“. Možemo vidjeti da su ova dva slogana gotovo identična, iako dolaze iz dva nominalno suprotna politička spektra: lijevog SNSD-a i desnog SzP-a, što nije u skladu sa jednim od osnovnih kriterijuma za postizanje kvaliteta slogana, a to je da budu prepoznatljivi i da se na osnovu njih politički subjekti razlikuju od oponenata. Takođe, ovdje se gubi još jedan važan kriterijum, a to je zasnovanost slogana na uočljivim karakteristikama političkog subjekta. Da ne znamo kome pripadaju, ne osnovu ovih poruka ne bismo mogli da prepoznamo bitne karakteristike stranke kroz slogane zato što su gotovo identični", objašnjava Bubonjić za Mondo.

Bubonjić je uočio da političke stranke, odnosno njihovi PR timovi, zbog nedostatka ideja, recikliraju stare slogane i jedne te iste poruke stalno vrte u krug, a upozorava da se na taj način se ne ispunjava još jedan kriterijum za postizanje kvaliteta slogana, a to je originalnost.

"To se najbolje može vidjeti na primjeru slogana PDP-a: „Posao, dostojanstvo, pravda“. Ove riječi se stalno vrte u predizbornim kampanjama i čini se da PR tim PDP-a nije bio pretjerano inovativan. U principu, što se osnovnih odlika slogana tiče, uočljivo je da slogani političkih partija u RS ne ispunjavaju sve neophodne kriterijume. Sažetost, koja se reflektuje kroz sintetizovane i kratke slogane, uglavnom je ispunjena, ali  ekspresivnost, koja se ogleda kroz atraktivne, dopadljive i lako pamtljive poruke, u značajnoj mjeri je upitna", kaže Bubonjić.

Tagovi:

Ostale vijesti