Danas se navršava 68 godina od ustaškog pokolja više od 2 300 Srba iz Drakulića, Šargovca, Motika i rudnika Rakovac kod Banjaluke.
Danas se navršava 68 godina od ustaškog pokolja više od 2 300 Srba iz Drakulića, Šargovca, Motika i rudnika Rakovac kod Banjaluke.
Paroh drakulićki protojej - stavrofor Ostoja Vuković rekao je da su se kroz istoriju desili mnogi tužni događaji koje pravoslavna crkva obilježava, među kojim je i ovaj, koji se iz godine i godinu, pa i danas molitveno obilježava u znak sjećanja na stradalnike.
"Sjećamo se danas naših pravoslanik stradalnika koji su mučki u ovim selima nastradali, na neobjašnjivo neprimjeren način za ljudski rod, u sred mrkle noći od zločinaca naoružanim sjekirama, vilama, noževima", rekao je Vuković, obrađajući se prisutnim vjernicima i potomcima žrtava.
On je podsjetio da su zločinci ušli u srpske kuće i pobili sve žive, od novorođenčeta do staraca, ne ostavljajući nikoga.
"To stradanje svjedok je zla i stradanja u ljudskoj istoriji i zato treba da bude opomena. Treba da se privedu pravdi oni koji su krivi, ali važno je da svi mi budemo u molitvi i praštanju", poručio je paroh Vuković.
On je istakao da su Srbi uvijek branili svoj narod i čast zbog vjere i da će tako uvijek i činiti, uz "molitvu Bogu, koji je jedini pravda i istina".
Njegovo preosveštenstvo vladika banjalučki Jefrem zbog bolesti je bio spriječen da danas služi zaupokojenu liturgiju.
Na Spomen kosturnici u Drakuliću služen je parastos nevinim srpskim žrtvama ustaškog pokolja, a cvijeće i vijence položili su potomci nastradalih, predstavnici mjesnih zajednica Drakulića, Šargovca i Motika, predstavnici grada Banjaluke i vlasti Republike Srpske, kao i predstavnici boračkih organizacija.
Potpredsjednik Vlade Republike Srpske (RS) Anton Kasipović izjavio je da je nad Srbima u Drakuliću, Šargovcu, Motikama i rudniku Rakovac kod Banjaluke 7. februara 1942. godine počinjen bezuman i surov zločin, koji je utemeljen na ideji uništavanja jednog naroda i kome je nemoguće dati dimenziju u civilizacijskom smislu.
Nakon služenog pomena na Spomen-kosturnici u Drakuliću za više od 2.300 žrtava koje su ustaše Ante Pavelića zvjerski pobile 7. februara 1942. godine, Kasipović je rekao da je neophodno obilježavati i sjećati se ovog zločina, ukoliko se želi izgrađivati društvo tolerancije.
Kasipović je rekao da je to i namjera Vlada RS, ali da je prvi uslov za to da se prepozna zločin i da mu se da dimenzija.
"Ovakvom zločinu koji se ovdje dogodio, po njegovoj dimenziji i surovosti kako je izvršen, nemoguće je dati dimenziju u civilizacijskom smislu. Jednostavno, to je zločin koji je bezuman i surov, utemeljen na ideji uništavanja jednog naroda, na ubijanju djece zato što se drugačije zovu i Bogu mole", rekao je Kasipović.
Da bi se gradilo društvo, kaže Kasipović, mora se iz godine u godinu ponavljati, dokazivati dimenzije tog zločina i izgrađivati sasvim drugačije društvo.
Kasipović je kazao da se mora naći pristup i ugao da buduće generacije shvate da je svaki zločin zločin, bilo ko da ga je izvršio i da svaki zločin treba osuditi.
Predsjednik Republičke organizacije porodica poginulih boraca i nestalih civila RS Nedeljko Mitrović rekao je da su sve žrtve u Drakuliću, Šargovcu, Motikama i rudniku Rakovac pobijene bez ispaljenog metka, nakon čega je sve pokradeno, a potom stradala sela naseljena drugim narodom.
"To govori da je sve s namjerom, odnosno da je počinjen planirani genocid nad narodom u ovim srpskim selima. To istorija ne može zaboraviti", rekao je Mitrović.
Boro Brković iz Motika, čijih je osam članova porodice na kućnom pragu pobijeno 7. februara, prisjeća se da je preživio zahvaljujući tome što je, sa jednim bratom bio sakriven iza vrata štale, ali da su mu druga dva brata, zajedno sa roditeljima i rodbinom ubijena.
"Čuo sam brata kako jauče i pobjegao sam na tavan u štali, dok ustaše nisu otišle. Kada sam se vratio svi u kući su bili pobijeni. Majka je davala znake života, ali je umrla", priča kroz suze.
U znak sjećanja na pokolj mještana ovih sela svake prve nedjelje u februaru služi se zaupokojena liturgija, parastos i pomen nevinim žrtvama Drakulića, Šargovca, Motika i rudnika Rakovac.
U nedjelju 7. februara 1942. godine u ovim selima Pavelićeve ustaše iz takozvanog "Tjelesnog zdruga", uz pomoć banjalučkih ustaša, pobile su, bez ijednog ispaljenog metak, sjekirama, noževima i krampomiva više od 2.300 Srba među kojima je bilo i 551 dijete.
Pokolj je organizovao ustaški stožernik za "Hrvatsku krajinu" Viktor Gutić, a predvodio ga je i u njemu aktivno učestvovao župnik banjalučkog samostana Petrićevac gra Miroslav Majstorović Filipović zvani "fra sotona", koji je nakon toga postao zapovjednik "Fabrike smrti" u jasenovačkim logorima.
Pokolj je organizovao ustaški komandant za takozanu "Hrvatsku Krajinu" Viktor Gutić, a predvodio ga je župnik banjalučkog samostana Petrićevac fra Miroslav Majstorović Filipović, koji je nakon tog zločina postao komandant Jasenovačkih logora i prozvan "fra dijavolo".
U dokumentima, čak i onim iz ustaških izvora tadašnje Nezavisne države Hrvatske, navodi se da je zločin u ovim banjalučkim selima bio najveći pokolj učinjen u samo jednom danu.
Zločin su počinile ustaše Ante Pavelića iz takozvanog "Tjelesnog zdruga" uz pomoć banjalučkih ustaša.
Krvavi ustaški "pir" u ovim selima počeo je u četiri časa ujutru i trajao je do podneva istog dana. Pobijeni su svi Srbi koji su se zatekli u selu, osim Lenke Kuruzović, koja je sa svojih petoro djece uspjela da umakne ustaškom nožu.
Mještani Drakulića, Šargovca, Motika i rudnika Rakovac pobijeni su bez metka, sjekirama, noževima, krampovima i "srbomlatkom".
Da su ustaške vlasti pripremale podmukli pokolj Srba, govori i činjenica da su nekoliko dana ranije izvršili popis seljana, uz obrazloženje da će svi koji se zateknu kod kuće u nedjelju, tog 7. februara 1942. godine, dobiti pomoć u hrani.
Takođe, nekoliko dana ranije, ustaše su naredile da se, zbog navodnog bjesnila, pobiju svi psi u pomenutim banjalučkim selima, sa stvarnom namjerom da za vrijeme zločina lavež pasa ne bi otkrio da se nešto čudno dešava u tim selima.
Nakon Drugog svjetskog rata o ovom stravičnom ustaškom zločinu dugo se ćutalo, a tek 1964. godine izvršeno je popisivanje stradalih i to 1 400 lica. Nakon toga su 1965. godine tadašnje vlasti podigle spomen kosturnicu za tih, kako je ispisano na ploči, 1 400 žrtava fašističkog terora.
Naknadnim istraživanjima došlo se do broja od 2 300 žrtava, popisanih imenom i prezimenom, premda se zna da je i ta brojka mnogo veća, pošto su u pokolju 7. februara pobijene i potpuno zatrte čitave porodice, pa o njima nije više imao ko da svjedoči.
Tek 1991. godine održan je prvi parastos ovim žrtvama, a služio ga je vladika banjalučki Jefrem. Od tada svake prve nedjelje u februaru služi se parastos, a unazad devet godina i zaupokojena liturgija u novosagrađenom hramu Svetog velikomučenika Georgija u Drakuliću.
Iako su potomci žrtava i stanovnici ovih sela, kao i cijelog banjalučkog regiona, očekivali da će se tadašnji poglavar rimokatoličke crkve papa Jovan Pavle Drugi tokom posjete Banjaluci i samostanu Petrićevac u junu 2003. godine ograditi od ovih zločina, papa ovaj događaj nije ni spomenuo.
Jedine riječi poglavara rimokatoličke crkve koje su se mogle dovesti u vezu sa ovim i drugim zločinima u kojima su, između ostalih ustaša, direktno kao krvnici učestvovali i katolički sveštenici, odnosile su se na molitve Bogu da "bude milosrdan za krivice počinjene protiv čovjeka, njegovog dostojanstva i njegove slobode, pa i od strane nekih članova Katoličke crkve."
(Srna/MONDO, na slici Ante Pavelić sa Adolfom Hitlerom)
